Beblia

	Hrvatska Šarić (GKS) 2010 1 Kraljevima 17


Spremi bilješke

1
Jednoga dana reče Ahabu Tišbijac Ilija, jedan od žitelja Gileada: “Tako živ bio Gospodin, Bog Izrćlov, u čijoj sam službi: Sljedećih godina ne će pasti ni rosa ni dažd, osim ako ja sam to zapovjedim!”

2
Potom mu dođe riječ Gospodnja:

3
”Odi odavde, okreni na istok i sakrij se na potoku Keritu, koji teče istočno od Jordana!

4
Iz potoka ćeš piti, a gavranima sam zapovjedio da te tamo hrane.”

5
On posluša Gospodina, ode tamo, nastani se na potoku Keritu, koji teče istočno od Jordana.

6
Gavrani su mu ujutro donosili kruha i mesa i isto tako navečer. Iz potoka je pio.

7
Poslije nekog vremena presahnu potok, jer nije pao dažd u zemlji.

8
Tada mu dođe riječ Gospodnja ovako:

9
”Hajde, idi u Sareptu, što je kod Sidona, i tamo ostani! Zapovjedio sam tamo jednoj udovici da te hrani.”

10
Tako se on zaputi u Sareptu. Kad dođe na gradska vrata, a jedna udovica skuplja drva. On je dozva i zamoli je: “Donesi mi malo vode u posudi, da se napijem!”

11
Kad ona pođe da mu donese, viknu on za njom: “Donesi mi i malo kruha!”

12
Ona odgovori: “Tako živ bio Gospodin, Bog tvoj, nemam ništa pečenog, nego još samo pregršt brašna u ćupu i malo ulja u krčagu. Upravo skupljam drva da odem i to zgotovim sebi i svom sinu. Kad to pojedemo, onda ćemo umrijeti.”

13
A Ilija joj reče: “Ne brini se! Idi i učini kako si rekla! Ali prije napravi od toga meni jedan kolačić i donesi mi ga! Onda možeš također jedan zgotoviti sebi i svom sinu.

14
Jer ovako govori Gospodin, Bog Izrćlov: Brašna u ćupu ne će nestati i krčag s uljem ne će se isprazniti do onoga dana kad Gospodin opet pusti dažd na zemlju.”

15
Ona ode i učini kako je bio rekao Ilija, i imali su jela za dugo vremena ona, on i njezina kuća.

16
Brašna u ćupu nije nestalo, i krčag s uljem nije se ispraznio, kako je to bio unaprijed kazao Gospodin preko Ilije.

17
Poslije toga dogodi se da se je razbolio sin žene kojoj je pripadala kuća. Kako je njegova bolest postala teška, tako da je izdahnuo dušu,

18
reče ona Iliji: “Što ja imam s tobom, čovječe Božji? Ti si samo došao k meni da u pamet dozoveš moje grijehe i da mi umoriš sina?”

19
On joj odgovori: “Daj mi svog sina!” Uze ga tad iz njezina naručja, odnese ga u gornju sobu, u kojoj je stanovao, i položi ga na svoju postelju.

20
Tada se pomoli Gospodinu ovako: “Gospodine, Bože moj, hoćeš li doista tako ucviliti udovicu kod koje sam gost, da joj umoriš sina?”

21
Nato se ispruži triput nad dječakom i pomoli se glasno Gospodinu: “Gospodine, Bože moj, daj ipak da se dječakov život opet u njega vrati!”

22
I Gospodin usliši Ilijin vapaj. Život se dječakov opet u njega vrati, i posta živ.

23
I Ilija uze dječaka, iznese ga iz gornje sobe u kuću i preda ga njegovoj majci i reče: “Evo, tvoj sin opet živi!”

24
Tada žena reče Iliji: “Sada znam da si čovjek Božji i da je riječ Gospodnja u tvojim ustima istinita.”


Croatian Bible (GKS) 2010 No Data