Biblija u jednoj godini Siječanj 22Postanka 43:1-341. Ali je glad teško pritiskivala zemlju.2. Kad potrošiše sve žito što su ga bili donijeli iz Egipta, reče im otac: “Idite još jedanput onamo i kupite nam opet nešto žita!”3. Juda mu odvrati: “Onaj čovjek nam je zaprijetio: Ne dolazite mi na oči ako ne bude s vama vaš brat.4. Ako dakle pustiš s nama našega brata, poći ćemo i kupit ćemo ti žita.5. A ako ga ne pustiš s nama, onda ne idemo tamo; jer nam onaj čovjek reče: Ne dolazite mi na oči ako ne bude s vama vaš brat!” \6. Tada reče Izrćl: “Zašto mi učiniste tu muku i kazaste tome čovjeku da imate još jednoga brata?”7. Odgovoriše: “čovjek se potanko raspitivao za nas i za naš rod i zapitao je: Je li vam još živ otac? Imate li još kojega brata? Mi mu odgovorismo na njegova pitanja. Jesmo li mogli znati da će zahtijevati od nas: Dovedite ovamo brata?”8. A Juda zamoli svojega oca Izrćla: “Pusti dječaka sa mnom! Tada ćemo se zaputiti i otići tamo, da ostanemo na životu i ne poumremo mi, ti i naša djeca.9. Ja sam jamac za njega. Iz mojih ruku išti ga! Ako ti ga ne dovedem natrag i ne stavim ti ga pred oči, bit ću ti kriv dok sam živ.10. Da nismo tako dugo oklijevali, dosad bismo se sigurno već dva puta vratili.”11. Tada im reče njihov otac Izrćl: “Kad mora biti, onda učinite ovo: uzmite što najljepše ima u ovoj zemlji u svoje vreće i ponesite onome čovjeku na dar, nešto balzama i nešto meda, gume i smirne, urme i badema.12. A novaca uzmite sa sobom dvaput toliko; jer novce što su se našli odozgo u vašim vrećama morate opet sa sobom uzeti. Možda je posrijedi zabuna.\13. I svog brata uzmite sa sobom! Pa se zaputite i otiđite opet k onome čovjeku!14. Svemogući Bog neka dadne da nađete milost u onoga čovjeka, i da vam on pusti vašega brata i Benjamina! A ja sam sad opet bez djece, kao što sam nekoć bio!”15. Tada uzeše ljudi taj dar i dvaput toliko novaca, uzeše sa sobom i Benjamina, podigoše se, otiđoše u Egipat i stupiše pred Josipa.16. I kad Josip vidje Benjamina s njima, zapovjedi upravitelju svoje kuće: “Odvedi te ljude u kuću, zakolji jedno marvinče i spremi ručak; jer će ti ljudi o podne jesti sa mnom.” \17. Učini čovjek kako mu je Josip bio zapovjedio, i odvede ljude u Josipovu kuću.18. A ljudi se pobojali kad su bili vođeni u Josipovu kuću, te pomisliše: “Zbog novca što je prvi put bio natrag stavljen u naše vreće vode nas ovamo unutra, da nas optuže i domognu se nas i naših magaraca, te nas onda zarobe.”19. Zato pristupiše k upravitelju Josipove kuće, progovoriše mu na kućnim vratima20. i rekoše: “Molimo, gospodaru! Mi smo već jedanput došli ovamo da kupimo žita.21. Kad dođosmo u prenoćište i otvorismo svoje vreće, nađoše se novci svakoga od nas odozgo u vreći, naši novci po punoj svojoj težini. To mi sad donosimo natrag.22. A imamo sa sobom i druge novce, da kupimo žita. Ne znamo tko nam je to stavio naše novce u naše vreće.”23. On odgovori: “Budite mirni! Ništa se ne bojte! Bog vaš i Bog oca vašega tajno je stavio blago u vaše vreće. Novce sam vaše primio u redu.” Tada im izvede Šimuna.24. Nato uvede ljude u Josipovu kuću, donese im vode da u njoj operu sebi noge, a njihovim magarcima položi sijeno.25. Uto oni pripraviše dar, prije nego Josip dođe u podne, jer su bili čuli da će oni ondje ručati.26. Kad Josip dođe u kuću, izručiše mu u kući dar što ga ponesoše sa sobom, i pokloniše mu se sve do zemlje.27. On ih upita za zdravlje i reče: “Kako je vaš stari otac za koga mi govoraste? Je li još živ?”28. Odgovoriše: “Dobro je sluga tvoj, naš otac; još je živ.” Pritom se duboko nakloniše.\29. Kad on pogleda naokolo, ugleda svojega brata Benjamina, sina svoje majke. On upita: “Je li vam to najmlađi brat, za kojega mi govoriste?” I pridoda: “Bog neka ti udijeli milost svoju, sinko moj!”30. Tada se Josip brzo prekine; jer je bio pred bratom duboko ganut, i bilo mu je da udari u plač. Uđe stoga u unutarnju sobu i tamo se isplaka.\31. Nakon što se umio, izađe opet van i zapovjedi, silom se svladavajući: “Nosite jelo!”32. Tada donesoše njemu i njima posebno, i Egipćanima, koji su jeli s njim, posebno; jer Egipćani ne smiju jesti s Hebrejima zato što je to Egipćanima nečisto.\33. Sjedili su pred njim: od najstarijega do najmlađega, točno po dobi razmješteni. Zato su se ljudi pogledali začuđeno.34. On im dade nositi od jela što su stajala pred njim. Dio koji zapade Benjamina bio je pet puta tako velik kao dio svih drugih. Oni su pili s njim i bili su dobre volje.Postanka 44:1-341. Nato zapovjedi upravitelju svoje kuće: “Napuni vreće tim ljudima žitom, koliko mogu ponijeti, i svakome stavi odozgo njegove novce!2. I moju srebrnu čašu stavi najmlađem u vreću odozgo, zajedno s novcima za njegovo žito!” I on učini kako mu je Josip bio zapovjedio.3. Kad osvanu jutro, otpustiše ljude s njihovim magarcima.4. Jedva su bili ostavili grad i nisu još bili daleko odmakli, zapovjedi Josip upravitelju kuće: “Ustani, pohiti za ljudima i kad ih stigneš, reci im: Zašto vratiste zlo za dobro?5. Zašto mi ukradoste srebrnu čašu? Nije li to čaša iz koje pije moj gospodar i iz koje on proriče? Zlo učiniste što to učiniste.”6. Kad ih stiže, reče im tako.7. Oni mu odgovoriše: “Kako može gospodar tako što reći? Bože sačuvaj da tvoje sluge učine takvo što!”8. Mi ti donesosmo natrag iz kanaanske zemlje novce što ih nađosmo odozgo u vrećama. Pa kako bismo mogli ukrasti iz kuće tvojega gospodara srebro ili zlato?9. U koga se između tvojih slugu nađe, taj neka umre! Mi ćemo drugi, gospodaru, biti tvoji robovi.10. On odvrati: “Makar bi moralo biti tako kako kažete, ipak neka bude samo onaj u koga se nađe moj rob. Vi drugi, bit ćete slobodni.”11. Brže skine svaki svoju vreću na tlo i svaki otvori svoju vreću.12. A on stade tražiti; poče od najstarijega i dođe do najmlađega. Nađe se čaša u Benjaminovoj vreći.\13. Tada razderaše svoje haljine. Nakon što je svaki opet natovario svojega magarca, vratiše se natrag u grad.14. I kad Juda i njegova braća dođoše u Josipovu kuću, a on je još bio tamo, baciše se pred njim na zemlju.15. Josip se otrese na njih: “Što ste to učinili? Zar niste znali da čovjek kao što sam ja može proricati?”16. Juda odvrati: “Što da kažemo svojemu gospodaru? Što da govorimo i kako da se opravdamo? Bog kazni grijeh tvojih slugu. Eto, mi smo sad svi robovi svom gospodaru, mi i ovaj u koga se našla čaša.”17. On odvrati: “Bože sačuvaj da ja tako učinim! U koga se našla čaša neka mi on samo bude rob! A vi s mirom idite svome ocu!”18. Onda pristupi Juda k njemu i reče: “Molim, gospodaru, tvoj sluga htio bi da smije progovoriti riječ svojemu gospodaru! Ne ljuti se na svoga slugu! Ti si, eto, jednak faraonu.19. Moj gospodar zapita svoje sluge: Imate li još oca ili brata?20. Odgovorismo svom gospodaru: Imamo još stara oca i malena brata koji mu se rodi u starosti; pravi njegov brat je umro, i tako on ostade još sam od majke i zato je ljubimac svog oca.\21. Ti zapovjedi nama, svojim slugama: Dovedite ga k meni! Htio bih ga vidjeti svojim očima.22. Odgovorismo svom gospodaru: Ne može dječak ostaviti oca; kad bi ostavio oca, taj bi tad umro.\23. A ti reče svojim slugama: Ako ne dođe s vama vaš najmlađi brat, onda ne smijete više na moje oči!24. I kad se mi tad vratismo k tvojemu sluzi, mojemu ocu, priopćismo mu riječi mog gospodara.25. Jednoga dana zapovjedi nam opet naš otac: Idite još jednom onamo da nam kupite nešto žita!26. A mi odvratismo: Ne možemo tamo ići. Samo ako naš najmlađi brat pođe s nama, onda ćemo ići tamo; jer ne smijemo na oči onome čovjeku, ako ne bude s nama naš najmlađi brat.\27. Tada nam odvrati tvoj sluga, moj otac: Znate sami da mi je moja žena rodila samo dva sina.28. Jedan ode od mene. Mislim da je bio rastrgan. Do danas ga više ne vidjeh.29. Ako mi sad još i ovoga odvedete i zadesi ga kakva nesreća, otpraviste onda moje sijede vlasi od tuge pod zemlju.30. Pa kad bih ja sada došao natrag k tvom sluzi, svom ocu, a dječaka za kojega je vezano čitavo njegovo srce ne bi bilo s nama,31. on bi umro kad bi vidio da nema dječaka; i tvoje sluge doista bi otpravile sijede vlasi tvog sluge, našega oca, od tuge pod zemlju.\32. Jer tvoj sluga je pred svojim ocem jamčio za dječaka kad je obećao: Ako ti ga ne dovedem natrag, bit ću onda svojemu ocu kriv dok sam živ.33. Zato neka tvoj sluga, molim, ostane umjesto dječaka da bude rob mojemu gospodaru, a dječak neka ide sa svojom braćom!34. Jer kako bih se ja mogao vratiti k svojemu ocu bez dječaka! Ne bih mogao gledati jad što bi snašao mojega oca.”Psalmi 11:1-71. Upravitelju pjevačkoga zbora. Psalam. Davidov. Uzdam se u Gospoda! Kako mi možete reći: “Odleti, ptico, u svoju goru!”2. Već bezbožnici natežu svoj luk, zapinju strijelu za tetivu, da iz potaje ubijaju nevine.3. Ako se glavni temelji ruše, što tad može pravednik?4. Ali Gospod je u svom svetom Hramu; Gospodnje je prijestolje na nebu. Njegove oči gledaju, njegovi pogledi ispituju sinove čovječje. \5. Gospod ispituje pravednike i bezbožnike, njegova duša prezire one koji vole nasilje.6. Daždit će nad bezbožnicima živo ugljevlje i sumpor i ognjeni orkan će biti njihova sudbina.7. Jer je Gospod pravedan i ljubi pravdu; pravednici će gledati njegovo lice. \Izreka 4:10-1310. Slušaj, sine moj! Primi moje riječi! I umnožit će ti se godine života.11. Pokazat ću ti put mudrosti, vodit ću te pravom stazom.12. Uziđeš li po njoj, ne će se stezati tvoj korak. I potrčiš li po njoj, ne ćeš se spotaknuti.13. Drži stegu! Ne puštaj je! čuvaj je! Ona je tvoj život.Mateju 14:22-3622. Odmah zapovjedi svojim učenicima da uđu u lađicu i da otplove na drugu obalu, dok on otpusti narod.23. Kad je otpustio narod, popne se na goru sam, kako bi molio. Već je bila nastala večer, a on je još bio ondje sam.24. Lađica je već bila nasred mora, a valovi su je bacali tamo i amo jer je bio protivan vjetar.25. O četvrtoj noćnoj straži dođe on k njima hodajući po moru.26. Kad ga tako učenici vidješe gdje hoda po moru, povikaše uplašeni: “Sablast!” I zavikali su od straha.27. A Isus im odmah progovori: “Budite hrabri! Ja sam. Ne bojte se!”28. Petar mu odvrati: “Gospodine, ako si ti, reci mi da dođem k tebi po vodi!”29. On reče: “Dođi!” Petar izađe iz lađice i hodajući po vodi pođe k Isusu.30. A kad je vidio jak vjetar, uplaši se. Poče se topiti i povika: “Gospodine, spasi me!”31. Odmah Isus pruži ruku, uhvati ga i reče mu: “Malovjerniče, zašto si posumnjao.”32. Tada uđoše u lađicu, i prestade vjetar.33. Oni koji su bili u lađici baciše se pred njega ničice i rekoše: “Ti si zaista Sin Božji!”34. Tada prijeđoše i dođoše u pokrajinu Genezaret.35. čim ga stanovnici onoga kraja prepoznaše, poslaše glasnike po svoj onoj okolini i dadoše donijeti k njemu sve bolesnike.36. Ovi ga zamoliše da se samo smiju dotaknuti resa na njegovoj haljini. I svi koji se dotakoše ozdraviše. Croatian Bible (GKS) 2010 No Data