Biblija u jednoj godini Svibnja 271 Kraljevima 1:1-531. Kralj je David bio ostario i postao boležljiv. Premda su ga pokrivali, nije se mogao ugrijati.2. Tada su mu savjetovali njegove sluge: “Trebalo bi za gospodara kralja potražiti mladu djevojku, koja bi posluživala kralja i bila mu pri ruci kao skrbnica. Kad ona bude na tvom krilu, već će se gospodar kralj ugrijati.”3. I potražiše lijepu djevojku po svoj izrćlskoj zemlji i nađoše Abišagu iz Šunama pa je dovedoše kralju.4. Djevojka je bila izvanredno lijepa. I ona postade kraljeva skrbnica posluživala ga je. Ali je kralj nije spoznao.5. Adonija, sin Hagitin, pomisli u svojoj poduzetnosti: “Ja sam budući kralj!” Zato nabavi sebi kola i konjanika i pedeset ljudi koji su išli pred njim.6. Njegov mu se otac nikad u svom životu nije suprotstavio i nije ga upitao: “Zašto tako činiš?” Usto je bio vrlo lijepa izgleda i bio je od rođenja prvi iza Abšaloma.7. On stupi u dogovore s Joabom, Sarvijinim sinom, i sa svećenikom Ebjatarom, i obojica se priključiše Adonijinoj stranci.8. Ali svećenik Sadok i Benaja, Jojadin sin, prorok Natan i Šimej i Rei ne pristaše za Adonijom.9. I kad Adonija zakla ovce, volove, tovnu telad na kamenu zmijeviku kod izvora Rogela, pozva svu svoju braću, kraljeve sinove, i sve ljude od Jude što su bili u kraljevskoj službi.10. Ali ne pozva proroka Natana, ni Benaje, ni Davidovih junaka, ni svojega brata Salomona.11. Tada reče Natan Bat-Šebi, Salomonovoj majci: “Jesi li čula da Adonija, Hagitin sin, postaje kralj, a da David, naš gospodar, za to ništa ne zna?12. A sad daj da ti dam savjet kako možeš sebi i svomu sinu Salomonu spasiti život!13. Hajde, odi unutra kralju Davidu i reci mu: Moj gospodaru i kralju, ti si se zakleo svojoj sluškinji: Tvoj sin Salomon bit će kralj poslije mene i on će sjediti na mojem prijestolju. Pa zašto Adonija onda postaje kralj?14. Dok ti tamo budeš govorila s kraljem, doći ću ja za tobom i potvrdit ću tvoje riječi.”15. Tako pođe Bat-Šeba kralju u sobu. A kralj je bio vrlo star i Abišaga Šunamka ga je posluživala.16. Kad se Bat-Šeba pokloni pred kraljem i baci se ničice, upita kralj: “Što hoćeš?”17. Ona mu odgovori: “Gospodaru moj, ti si se zakleo svojoj sluškinji Gospodinom, svojim Bogom: Tvoj sin Salomon bit će kralj poslije mene, i on će sjediti na mom prijestolju.18. A evo Adonija postaje kralj, a da ti, moj gospodaru i kralju, za to ne znaš.19. Dao je zaklati volove, tovnu telad i mnogo ovaca i pozvao je sve kraljeve sinove i svećenika Ebjatara i vojskovođu Joaba. A tvoga slugu Salomona nije pozvao.20. U tebe, moj gospodaru i kralju, uprte su sada oči svega Izrćla. Javi im tko će, kao nasljednik, sjesti na prijestolje mojega gospodara i kralja!21. Inače će doći tako daleko da ćemo ja i moj sin Salomon biti tu kao zločinci, čim moj gospodar i kralj počine kod svojih otaca.”22. Dok je ona još govorila s kraljem, dođe prorok Natan.23. Javiše kralju: “Prorok je Natan ovdje.” On stupi pred kralja i baci se pred kraljem ničice na svoje lice.24. Tada reče Natan: “Moj gospodaru i kralju! Ti si zapovjedio: Adonija će biti kralj poslije mene, on će sjediti na mom prijestolju.25. On je danas otišao i dao je zaklati volova, tovnu telad i mnogo ovaca. Pozvao je sve kraljeve sinove i vojskovođe, i svećenika Ebjatara. I eno jedu i piju kod njega i viču: Živio kralj Adonija!26. A mene, tvojega slugu, kao ni svećenika Sadoka, ni Benaju, sina Jojadina, ni tvojega slugu Salomona nije pozvao.27. Ako je to zapovjedio moj gospodar i kralj, znači da nisi dao obavijestiti svog slugu o tome tko će, kao nasljednik, sjediti na prijestolju mojega gospodara i kralja.”28. Nato odgovori kralj David: “Zovnite mi Bat-Šebu!” Ona se pojavi pred kraljem i stupi pred kralja.29. I kralj se zakle ovako: “Tako živ bio Gospodin, koji me je izbavio iz svake nevolje!30. Ja sam ti se zakleo Gospodinom, Bogom Izrćlovim: Tvoj sin Salomon bit će kralj poslije mene. On će umjesto mene sjediti na mom prijestolju. Danas ću to izvesti.”31. Tada se nakloni Bat-Šeba licem do zemlje, pokloni se kralju i reče: “Vječno neka živi moj gospodar, kralj David!”32. I zapovjedi kralj David: “Zovnite mi svećenika Sadoka i proroka Natana i Benaju, sina Jojadina!” Kad su se oni pojavili pred kraljem,33. zapovjedi im kralj: “Uzmite sa sobom sluge svoga gospodara, dajte posjesti moga sina Salomona na moju mazgu i odvedite ga do Gihona!34. Tamo neka ga svećenik Sadok i prorok Natan pomažu za kralja nad Izrćlom! Onda dajte zatrubiti u trubu i vičite: Živio kralj Salomon!35. Tada uziđite za njim ovamo! On neka dođe i sjedne na moje prijestolje! Jer on će biti kralj umjesto mene, njega sam odredio za kneza nad Izrćlom i Judom.”36. Benaja, sin Jojadin, odgovori kralju: “Tako neka bude! Tako je volja Gospodina, Boga mojega gospodara i kralja.37. Kako je bio Gospodin s mojim gospodarem i kraljem tako neka bude i sa Salomonom i neka uzvisi njegovo prijestolje još više nego prijestolja Davida, mojega gospodara i kralja!”38. I siđoše svećenik Sadok i prorok Natan i Benaja, sin Jojadin, s Kerećanima i Pelećanima, dadoše Salomona posjesti na mazgu kralja Davida i odvedoše ga do Gihona.39. Svećenik Sadok, koji je bio uzeo sa sobom rog s uljem iz šatora, pomaza Salomona. Zatrubiše u trubu, i sav narod povika: “Živio kralj Salomon!”40. Tada pođe sav narod gore za njim. Ljudi su svirali u frule i klicali su tako glasno da se je sva zemlja razlijegala od njihove vike.41. To čuše Adonija i svi uzvanici što su bili kod njega kad upravo završiše s gozbom. Kad Joab začu trube, upita: “Zašto ta velika vika u gradu?”42. Dok je on još govorio, dođe Jonatan, sin svećenika Ebjatara. Adonija reče: “Dođi, ti si čovjek hrabar i nosiš dobru vijest!”43. A Jonatan odgovori Adoniji: “Naprotiv! Naš gospodar, kralj David, postavio je Salomona za kralja.44. Kralj je s njim poslao svećenika Sadoka i proroka Natana i Benaju, sina Jojadina, i Kerećane i Pelećane; oni ga dadoše posjesti na kraljevu mazgu,\45. i svećenik Sadok i prorok Natan pomazaše ga na Gihonu za kralja. Odatle, uz glasno klicanje, odoše gore. Sav je grad uzavreo. To je razlog vike koju ste čuli.46. I Salomon je sjeo na kraljevsko prijestolje.47. I došli su kraljevi kako bi čestitali našemu gospodaru, kralju Davidu. Rekoše: Tvoj Bog neka učini ime Salomonovo još slavnijim od tvojega imena i njegovo prijestolje još uzvišenijim od tvog prijestolja! Tada se je naklonio kralj na svojoj postelji48. i ovako je kliknuo: Blagoslovljen neka je Gospodin, Bog Izrćlov, koji mi je dao dan da mogu svojim očima vidjeti kako jedan sjedi na mom prijestolju!”49. Tada se prepadoše svi uzvanici koji su bili kod Adonije. Ustadoše, i svaki ode svojim putem.50. I Adonija se poboja Salomona. Zato ustade, ode i uhvati se za rogove žrtvenika.51. Javiše Salomonu: “Adonija se uplašio kralja Salomona i eno se uhvatio za rogove žrtvenika i moli: Kralj Salomon mora mi se najprije zakleti da ne će svog sluge pogubiti mačem.”52. Salomon reče: “Ako se pokaže kao pošten čovjek, ne će mu dlaka pasti na zemlju. A vidi li se da čini zlo, poginut će.”53. Nato posla kralj Salomon i dade ga odvesti od žrtvenika. Kad dođe i baci se ničice pred kraljem Salomonom, reče mu Salomon: “Idi u svoju kuću!”1 Kraljevima 2:1-461. Kad se Davidu približilo vrijeme da umre, dade on svojemu sinu Salomonu ove upute:2. ”Ja idem sada kamo ide sve što je zemaljsko. A ti budi jak i pokaži se kao čovjek!3. Drži zakon Gospodina, Boga svojega, idi njegovim putovima i obdržavaj njegove uredbe, zapovijedi, propise i upute, kako to stoji napisano u Mojsijevu zakonu, da imaš sreću u svemu što činiš i poduzimaš!4. Tada će dati Gospodin da se ispuni njegovo obećanje, što ga je dao meni kad je rekao: Ako tvoji sinovi budu pazili na svoje djelovanje i vjerno preda mnom hodili svim srcem i svom dušom, onda će uvijek jedan od tvojih sjediti na Izrćlovu prijestolju.5. Zatim, znaš sam što mi je učinio Joab, Sarvijin sin: što je učinio s obojicom izrćlovih vojskovođa: s Abnerom, sinom Nerovim, i s Amasom, sinom Jeterovim, kad ih je ubio i u miru počinio krvoprolića do kakvih dolazi u ratu, i krvlju što se smije proliti samo u ratu natopio pojas oko svojih bokova i obuću na svojim nogama.6. Radi dakle po svojoj mudrosti i nemoj dati da se njegova sijeda glava spusti s mirom u grob!7. A sinovima Barzilaja od Gileada iskazat ćeš ljubav: neka budu među onima koji jedu za tvojim stolom! Jer oni su došli meni isto tako ususret kad sam morao bježati pred tvojim bratom Abšalomom.8. Moraš još nešto obračunati i sa Šimejem, sinom Benjaminovca Gere iz Bahurima. On je na me izbacio najružnije psovke kad sam bježao u Mahanajim. Ali mi tad dođe ususret na Jordan, i ja mu se zakleh Gospodinom: Ne ću te ubiti mačem!9. Ali ga ti sad nemoj pustiti nekažnjena! Ti si mudar čovjek i znaš kako ćeš postupiti da njegovu krvavu sijedu glavu otpremiš u grob.”10. Potom počinu David kod svojih otaca i bi pokopan u Davidovu gradu.11. Vladao je David nad Izrćlom četrdeset godina. U Hebronu je vladao sedam godina, a u Jeruzalemu trideset i tri godine.12. I Salomon sjede na prijestolje svojega oca Davida, i njegova se vlast utvrđivala sve više i više.13. Adonija, Hagitin sin, pođe k Bat-Šebi, Salomonovoj majci. Kad ona upita: “Znači li dobro tvoj dolazak?”, on odgovori: “Dobro.”14. I nastavi: “Imam nešto govoriti s tobom.” Kad ona zapovjedi: “Govori!”,15. on reče: “Znaš sama da je kraljevstvo pripadalo meni, i da je sav Izrćl očekivao da ću ja postati kralj. Ali izašlo je drukčije i kraljevstvo je pripalo mojemu bratu, jer ga je Gospodin njemu bio odredio.16. Sad ja tebe molim samo za jedno. Nemoj me odbiti!” Ona mu odvrati: “Govori!”17. On nastavi: “Govori kralju Salomonu, jer tebe on ne će odbiti, neka mi da za ženu Abišagu Šunamku!”18. A Bat-Šeba odvrati: “Dobro, ja ću govoriti kralju za te.”19. Nato Bat-Šeba pođe kralju Salomonu, kako bi mu govorila za Adoniju. Kralj ustade, pođe joj ususret, nakloni se pred njom i sjedne na svoje prijestolje. Za kraljicu majku dao je namjestiti stolicu, i ona zauzme mjesto njemu s desne strane.20. Tada ona reče: “Imam malu molbu za tebe. Nemoj me odbiti!” Kralj joj odvrati: “Išti samo, draga majko, ne ću te odbiti.”21. Ona reče: “Neka se da Abišaga Šunamka tvojemu bratu Adoniji za ženu!”22. A kralj Salomon odvrati svojoj majci: “Zašto išteš samo Abišagu Šunamku za Adoniju? Pa išti za nj odmah i kraljevstvo! Ta on je moj stariji brat, i na njegovoj strani stoje svećenik Ebjatar i Joab, sin Sarvijin.”23. Nato se zakle kralj Salomon Gospodinom: “Neka me kazni Bog kako hoće ako molba koju izreče Adonija ne bude Adoniju stajala života!24. I tako živ bio Gospodin koji me je postavio, posjeo na prijestolje mojega oca Davida i utemeljio mi kuću, kao što je obećao, Adonija će još danas poginuti!”25. Potom zapovjedi kralj Salomon Benaji, Jojadinu sinu. On mu zada smrtni udarac.26. Svećeniku Ebjataru kralj zapovjedi: “Idi u Anatot na svoj posjed! Premda si zaslužio smrt, neću te sad pogubiti, jer si ovamo nosio kovčeg svemogućega Gospodina pred mojim ocem Davidom i sve si podnosio što je morao trpjeti moj otac.”27. Tako je Salomon svrgnuo Ebjatara pa više nije bio svećenik Gospodnji. Time se trebalo ispuniti proročanstvo Gospodnje, koje je bio izrekao u Šilu protiv Elijeve kuće.28. Vijest o tome dođe i do Joaba. Kako se Joab bio priključio Adoniji, premda uz Abšaloma nije bio pristao, uteče Joab u Gospodnji šator i uhvati se za rogove žrtvenika.29. Kad javiše kralju Salomonu: “Joab je utekao u Gospodnji šator i stoji na žrtveniku”, posla Salomon Benaju, sina Jojadina, i zapovjedi: “Idi i pogubi ga!”30. Benaja ode u šator Gospodnji i reče mu: “Ovako glasi zapovijed kraljeva: Iziđi!” A on odgovori: “Ne ću, ovdje hoću umrijeti.” I Benaja javi kralju: “Tako mi je rekao Joab i tako mi je odgovorio.”31. Tada mu zapovjedi kralj: “čini kako je rekao! Pogubi ga i pokopaj ga, da tako skineš s mene, i s kuće mojega oca krv koju je prolio Joab bez razloga!32. Neka Gospodin pusti da njegova krv padne natrag na njegovu glavu, jer je mačem ubio dva čovjeka koji su bili pošteniji i bolji od njega, a da za to nije znao moj otac David: Abnera, sina Nerova, vojskovođu Izrćlova, i Amasu, sina Jeterova, vojskovođu Judina.33. Njihova krv neka dakle za sva vremena padne natrag na glavu Joabovu i na glavu njegova potomstva. A Davidu i njegovu potomstvu, njegovoj kući i prijestolju neka bude mir dovijeka od Gospodina!”34. I ode Benaja, sin Jojadin, i zada mu smrtni udarac. Pokopan je bio na svom posjedu u pustinji.35. Umjesto njega postavi kralj Benaju, Jojadina sina, na čelo vojske, a svećenika Sadoka postavi kralj na Ebjatarovo mjesto.36. Nato dade kralj pozvati Šimeja i reče mu: “Sagradi sebi kuću u Jeruzalemu i stanuj tamo! Otamo ne smiješ odlaziti nikamo.37. čim iziđeš i prijeđeš potok Kidron? upamti dobro!? odmah ćeš poginuti. Tada će tvoja krv pasti na tvoju glavu.”38. Šimej odvrati kralju: “Dobro, kako je moj gospodar i kralj zapovjedio, tako će činiti tvoj sluga.” Tako je živio Šimej dugo vremena u Jeruzalemu.39. Ali poslije tri godine pobjegoše Šimeju dva roba k Akišu, sinu Maakinu, gatskomu kralju. Kad javiše Šimeju: “Tvoji su robovi u Gatu”,40. ustade Šimej, osedla svoga magarca i ode u Gat k Akišu, da dovede svoje robove. Kad je bio otišao i svoje robove doveo iz Gata,41. javiše Salomonu da je Šimej bio otišao iz Jeruzalema u Gat i da se opet vratio.42. Kralj dade dozvati Šimeja i reče mu: “Nisam li te dao zakleti Gospodinom i nisam li ti jasno rekao: čim iziđeš i kamo god odeš? upamti dobro? odmah ćeš poginuti? Tada si mi rekao: Dobro, razumio sam.43. Zašto se dakle nisi držao zakletve Gospodinom prisegnute i zapovijedi koju sam ti dao?”44. Dalje reče kralj Šimeju: “Ti znaš sve zlo, ti se sjećaš onoga što si učinio mojemu ocu Davidu. Pa neka Gospodin da da tvoja zloća natrag padne na tvoju glavu!45. A kralj Salomon neka je blagoslovljen i Davidovo prijestolje neka čvrsto stoji dovijeka!”46. Nato zapovjedi kralj Benaji, Jojadinu sinu, da iziđe i zada mu smrtni udarac. Tako se utvrđivalo kraljevstvo u ruci Salomonovoj.Psalmi 68:11-1411. U noj se nastani tvoje stado, u svojoj dobroti providio si siromahu, Bože.12. Gospodin je ispunio svoje obećanje; glasnica radosti je vojska velika. \13. Kraljevi vojska bježe! Bježe, a gospodarica kuće dijeli plijen.14. A vi, koji taborite među stadima, nalik ste na golublja krila pokrivena srebrom i na njihovo zlatnožuto perje.Izreka 17:7-97. Luđaku ne pristaje mudra riječ, a još manje plemenitu čovjeku lažna riječ.8. Poklon je potkupni kao čarobni kamen onome koji ga daje; kamo se god okrene, ima uspjeh. \9. Tko pokriva prijestupe, traži ljubav; tko i dalje pripovijeda, razdvaja pouzdane prijatelje. \Ivanu 9:24-4124. Tada dozvaše opet čovjeka koji je bio slijep i rekoše mu: “Podaj Bogu slavu! Mi znamo da je onaj čovjek grješnik.”25. A on im odvrati: “Je li grješnik, ne znam. Jedno znam: bio sam slijep, a sad vidim.”26. Upitaše ga: “Što ti je učinio? Kako ti je otvorio oči?”27. Odgovori im: “Već sam vam kazao, a niste slušali. Zašto hoćete opet slušati? Ne ćete li i vi postati njegovi učenici?”28. Tada ga stadoše vrijeđati govoreći: “Ti budi njegov učenik, a mi smo Mojsijevi učenici!29. Mi znamo da je Mojsiju govorio Bog, a za ovoga ne znamo odakle je.”30. Odvrati im onaj čovjek: “To i jest čudnovato da vi ne znate odakle je, a on otvori moje oči.31. A znamo da Bog ne sluša grješnikâ, nego ako tko poštuje Boga i vrši njegovu volju, onoga usliši.32. Otkako je svijeta nije se čulo da je tko otvorio oči rođenom slijepcu.33. Kad on ne bi bio od Boga, ne bi mogao ništa činiti.”34. Odvratiše mu: “U grijesima si se rodio sav, i ti da nas učiš?” I izbaciše ga.35. čuo je Isus da su ga izbacili, i kad ga nađe, upita ga: “Vjeruješ li ti u Sina čovječjega?”36. On odgovori: “Tko je, Gospodine, da vjerujem u njega?”37. Isus mu odvrati: “Vidio si ga; onaj koji govori s tobom, on je.”\38. A on reče: “Vjerujem, Gospodine”, i baci se pred njega ničice.39. Isus nastavi: “Ja dođoh na sud na ovaj svijet da vide koji ne vide, a koji vide da postanu slijepi.”40. To su čuli neki od farizeja koji su bili s njim, i upitaše ga: “Jesmo li i mi slijepi?”41. Isus im odgovori: “Kad biste bili slijepi, ne biste imali grijeha. A sad velite: Vidimo. Zato vaš grijeh ostaje. Croatian Bible (GKS) 2010 No Data