Biblija u jednoj godini Rujan 12Izaija 15:1-91. Osuda nad Moabom. Preko noći je Ar Moab prevladan, uništen; preko noći je Kir Moab prevladan, uništen. \2. Uzlaze u kuću bogova, na uzvisine Dibona, da plaču. Moab nariče za Nebom i Medebom. Sve su glave ćelave. Svaka brada ostrižena.3. Po njihovim ulicama nose žalosne haljine, na njihovim krovovima i trgovima sve tuguje i suze lije.4. Jauče Hešbon i Eleala. Do Jahasa čuje se jauk. Zato dršću ratnici Moaba. U njemu svaka duša očajava.5. Srce mi tuguje za Moabom. Bjegunci su njegovi već u Soaru, u Eglat-Šelišiji. Plačući uzlaze već uz brdo Luhit. Putem u Horonajim razliježe se jauk zbog propasti.6. Vode u Nimrimu postaju pustinja. Jer je usahnulo bilje, uvenula trava. Nestalo je zeleni.7. Zato nose što su prištedjeli i što su spasili preko vrbova potoka.8. Naokolo na granicama Moaba diže se vika. Do Eglajima odjekuje njihov jauk, do Beer Elima njihovo jadikovanje.9. Pune se vode u Dimonu krvi. Još domećem Dimonu ovu nesreću: jednoga lava na bjegunce Moaba, na ostatak zemlje.Izaija 16:1-141. ”Šaljite janjce vladaocu u zemlji. Seli preko pustinje prema gori sionske kćeri!”2. Kao ptice što bježe, kao istjerano gnijezdo bit će kćeri Moaba na gazovima Arnona.3. ”Sazovi vijeće! Stvori odluku! Načini kao noć svoju sjenu u podne! Zakloni izagnane! Nemoj izdati bjegunaca!4. Ah, da bi mogli kod tebe boraviti Moabovi izgnanici! Budi im zaštita od onih koji pustoše! Jer nestaje nasilnika, prestaje pustošenje, iščeznuo je iz zemlje tlačitelj.5. Podiže se prijestolje u milosti, na njemu sjedi po vjernosti sudac u Davidovu šatoru, koji teži za pravicom i traži pravednost.”6. čuli smo za vrlo veliku oholost Moaba, za njegovu uznositost, njegovu nadutost, njegovu obijest i za njegovu ništavnu hvalu.7. Zato će Moab jaukati za Moabom. Sve će jaukati. Za kolačima od grožđa iz Kir Heresa uzdisat će posve poraženi.8. Jer se posušiše polja Hešbona, čokot Sibmane. Gospoda narodâ uništiše njihovo plemenito grožđe, što je dosezalo do Jazera, zamicalo do pustinje, kojemu su se loze pružale i dolazile do mora.9. Zato ću plakati s Jazerom za lozama Sibmane, zalijevat ću te suzama, Hešbone i Elealo; jer u vrijeme tvoje žetve i berbe dođe poziv na rat. \10. Nestade radosti i veselja s rodnoga polja. U vinogradima se ne podvikuje, ne pjeva se. Vina u kacama gazilac ne gazi. Zamuklo je podvikivanje.11. Zato jadikuje moje srce nad Moabom kao citara, moja nutrina (jadikuje) nad Kir Herešom.12. Kad se pojavi Moab i umori se na visini i dođe u Svetište da se pomoli: ništa ne će postići.13. Ovo je riječ koju nekoć reče Gospodin o Moabu.14. A sada je govorio Gospodin ovako: “U tri godine kao godine jednog najamnika postala je prezrena Moabova slava sa svim velikim mnoštvom. Još je samo ostatak, vrlo malen, neugledan.”Psalmi 106:24-3124. Žarko žuđenu zemlju prezreše i ne povjerovaše njegovoj riječi.25. Mrmljaše u svojim šatorima i ne slušahu glasa Gospodnjega.26. Tada on podiže svoju ruku na njih da ih pobije u pustinji,27. da preda njihovo potomstvo među neznabošce i rasprši ih po zemljama.28. Tada se pridružiše u Baal-Peoru i jedoše žrtve bogovima mrtvih.29. Tako razdražiše Gospoda svojim djelima i udari ih pošašću.30. Ali ustade Pinhas i održa sud i tako prestade pomor.31. I njemu se to uračuna u zaslugu od koljena do koljena, navijeke.Izreka 25:8-108. Što si vidio vlastitim očima, o tome prebrzo ne raspravljaj, jer što ćeš poslije činiti ako te bližnji sramotno opovrgne?9. Raspravi svoju vlastitu stvar s protivnikom; a tuđe tajne ne otkrivaj! \10. Inače bi zlo govorio o tebi tko to čuje, i tvoja sramota ne bi nikada iščeznula.2 Korinæanima 4:1-181. Zato ne malakšemo, jer imamo ovu službu zbog milosrđa koje nam je iskazano.2. Odrekli smo se tajnih i sramnih stvari; ne živimo u lukavstvu, niti izopačujemo riječ Božju, nego se navješćivanjem istine preporučujemo svakoj ljudskoj savjesti, pred Bogom.\3. Ako je naše evanđelje i zastrto, zastrto je onima koji propadaju.4. Bog ovoga svijeta zaslijepio je umove nevjernika da ne vide svjetlo slavnog evanđelja Krista koji je Božja slika.5. Ne propovijedamo naime sami sebe, nego Krista Isusa kao Gospodina, a sebe kao vaše sluge radi Isusa.6. Bog koji reče: “Neka iz tame zasja svjetlo”, obasjao je naša srca pa nam u licu Isusa Krista sja spoznaja Božje slave.7. Međutim, to blago imamo u zemljanim posudama da ova silna moć bude od Boga, a ne od nas.8. U svemu smo pritisnuti nevoljama, ali nismo skršeni; zbunjeni smo, ali ne očajavamo;\9. progone nas, ali mi nismo zapostavljeni; obaraju nas, ali mi ne padamo.\10. Uvijek nosimo Isusovo umiranje na svom tijelu da se očituje i Isusov život na našemu tijelu.11. Doista, mi se uvijek predajemo na smrt da se i život Isusov očituje na našem smrtnome tijelu.12. Dakle, smrt djeluje u nama, a život u vama.13. Pismo kaže: “Vjerovao sam, zato sam govorio.” Zato i mi, imajući isti duh vjere, vjerujemo pa govorimo.14. Znamo da će onaj koji je uskrisio Gospodina Isusa i nas s Isusom uskrisiti i postaviti s vama.15. Doista, sve je zbog vas da milost, umnožena zahvalom mnogih, služi na što veću Božju slavu.16. Zato ne malakšemo, nego ako se naš izvanjski čovjek i raspada, ipak se naš unutrašnji obnavlja iz dan u dan.17. Jer naša sadašnja laka nevolja donosi nam obilnu vječnu slavu koja sve nadvisuje.18. Mi ne gledamo na ovo što se vidi, nego na ono što se ne vidi, jer je ovo što se vidi prolazno, a ono što se ne vidi vječno. Croatian Bible (GKS) 2010 No Data