Beblia

Biblija u jednoj godini Rujan 13

1. Osuda nad Damaskom. “Gle, Damask iščezava kao grad, postaje gomila razvalina.

2. Ostavljeni su njegovi gradovi zauvijek, predani stadima. Ona počivaju u njima, i nitko ih ne plaši.

3. Nestaje Efrajimova bedema i kraljevstva u Damasku. Ostatku Arama bit će kao slavi Izrćlovih sinova”? veli Gospodin nad vojskama.

4. U onaj će se dan poniziti Jakovljeva slava i omršavjet će salo na njegovu tijelu.

5. Bit će kao kad žetelac obuhvaća stabljike, i njegova ruka žanje klasje. Bit će kao kad se sabire klasje u dolini Refajimu.

6. ”Samo će jedan dio ostati na njemu, kao kad se otrese maslina: dvije-tri bobice posve gore na vrhu; četiri-pet na granama stabla”? veli Gospodin, Izrćlov Bog. \

7. U onaj će dan čovjek pogledati svojega Stvoritelja. Njegove su oči uprte u Izrćlova Sveca.

8. Ne će više gledati žrtvenike, djelo svojih ruku. Ono što su napravili njegovi prsti, ne gleda više, idolske likove i sunčane stupove.

9. U onaj će dan biti ostavljeni njihovi gradovi kao razvaline Hivijaca i Amorejaca, što ih ostaviše zbog straha od Izrćlaca. Bit će pustoš,

10. jer si ostavio Boga svoga spasenja i nisi mislio na stijenu svoje moći. Zato sadi samo krasne vrtove i presađuj u njih strane mladice!

11. Odmah posadi, da izrastu u dan kad ih posadiš! Drugo već jutro gledaj da procvate tvoj presad: ali propada svaka žetva u dan jauka i strahovite žalosti.

12. A joj, buka mnogih naroda! Oni buče kao što buči more. Vreva narodâ! Vreva je kao vreva silnih voda.

13. Vreva je naroda kao vreva silnih voda. Ali on poviče na njih. Oni bježe vrlo daleko i bivaju gonjeni kao pljeva po brdima od vjetra, kao prah zavitlan od vihora.

14. Navečer eto straha! Prije nego još svane nema ih više. To je sudbina onih koji nas orobiše, udes onih koji nas oplijeniše.

Izaija 18:1-7

1. Teško zemlji zviždukanja krilima, s one strane rijekâ od Kuša,

2. koja je poslala glasnike na Nilu, u čamcima od rogoza preko vode! Hitajte samo, brzi glasnici, k narodu vitka stasa, glatkom, k strahovitom narodu odavde i izdaleka, k narodu koji silnom snagom zgazi sve, kroz čiju su se zemlju provlačile rijeke.

3. Svi stanovnici zemlje i građani svijeta! Kad se digne zastava na gorama, gledajte! Kad zatrubi truba, slušajte!

4. Jer mi ovako reče Gospodin: “Mirno ću gledati na svome prijestolju kao pripekla žega kad sunce sja, kao rosni oblak u žetvenoj vrućini.”

5. Jer prije žetve, kad prođe cvat, i cvijet postane zreo grozd, režu se loze noževima i odstranjuju s klice, otkidaju se.

6. Predaju se zajedno gorskim pticama grabljivicama i zvijerima zemaljskim. Ptice grabljivice stanuju na njima ljeti, zvijeri zimi.

7. U ono će se vrijeme prinositi darovi Gospodinu nad vojskama od naroda vitka stasa, glatkog naroda, od strahovitog naroda odavde i izdaleka, od naroda koji silnom snagom gazi sve, kroz čiju su se zemlju provlačile rijeke, tamo k mjestu imena Gospodina nad vojskama, k sionskoj gori.

Psalmi 106:32-39

32. Kod voda Meribe opet razdražiše Gospoda i Mojsije morade trpjeti zbog njih.

33. I jer mu ogorčiše dušu, pogriješi svojim ustima.

34. Ne istrijebiše naroda kako im je Gospod zapovjedio,

35. pomiješaše se s neznabošcima i naučiše djela njihova.

36. I štovahu njihove idole koji im postadoše zamka.

37. Prinosili su svoje sinove i kćeri kao žrtvu zlodusima.

38. Prolijevali su krv nevinu, krv svojih sinova i kćeri koje su žrtvovali kanaanskim idolima. Tako se oskvrnu zemlja u krvi.

39. Onečistiše se svojim djelima i učiniše preljub svojim postupcima.

Izreka 25:11-12

11. Kao zlatne jabuke na srebrnim zdjelama, takva je riječ izrečena u pravo vrijeme.

12. Zlatan prsten i ures od finoga zlata, takav je onaj koji mudro opominje za uho koje sluša.

2 Korinæanima 5:1-21

1. Uistinu znamo: kad se raskopa ova naša zemaljska kuća koja je kao šator, imamo zgradu od Boga, nerukotvorenu vječnu kuću na nebesima.

2. Doista, uzdišemo za tim da se povrh ovoga obučemo u svoje nebesko prebivalište,

3. samo da se nađemo odjeveni, a ne goli!

4. Dok smo u ovom šatoru, uzdišemo pritisnuti, jer se ne želimo svući, nego se obući, tako da život proguta što je smrtno.

5. A Bog nas upravo za to pripravlja i dade nam zalog Duha.

6. Tako se dakle čvrsto uzdamo, jer znamo: dok smo u tijelu, u tuđini smo, daleko od Gospodina;\

7. jer putujemo u vjeri, a ne u gledanju.

8. Ali se čvrsto uzdamo i više volimo odseliti iz tijela i naseliti se kod Gospodina.

9. Zato se i trsimo da mu omilimo, bilo da se odseljavamo bilo da se naseljavamo.

10. Jer nam se svima valja pojaviti na Kristovu sudu da primi svaki dobro ili zlo, prema tome kako je činio u svome tijelu.

11. Priznajući dakle strah Gospodnji, nastojimo ljude uvjeravati. Bogu smo poznati, a nadam se da smo i u vašim savjestima poznati.

12. Ne preporučujemo se opet vama, nego vam dajemo prigodu da budete na nas ponosni te da imate što odgovoriti onima koji se hvastaju onim što je na licu, a ne u srcu.

13. Jer bilo da smo “sišli s pameti”, zbog Boga je, bilo da smo pri sebi, zbog vas je.

14. Jer Kristova nas ljubav goni kad ovo mislimo: ako je jedan za sve umro, to su svi umrli.

15. A jest umro za sve, da oni koji žive ne žive više sebi, nego onome koji je za njih umro i uskrsnuo.

16. Zato mi odsad nikoga ne poznajemo po tijelu; ako smo Krista i poznavali po tijelu, odsad ga više ne poznajemo tako.\

17. Ako je dakle tko u Kristu, on je novo stvorenje. Staro je prošlo i, gle, novo je nastalo.

18. Ali je sve od Boga koji nas pomiri sa sobom po Kristu i dade nam službu pomirenja.

19. Bog je naime u Kristu pomirio svijet sa sobom, ne uračunavši ljudske prijestupe i povjerivši nam riječ pomirenja.

20. Poslanici smo u ime Krista jer Bog po nama zove. Molimo vas u ime Krista: pomirite se s Bogom!

21. Njega koji nije znao grijeha, opteretio je za nas grijehom da mi postanemo Božja pravda u njemu.

Croatian Bible (GKS) 2010

No Data