Biblija u jednoj godini Siječanj 10Postanka 19:1-381. Kad oba anđela uvečer dođoše u Sodomu, upravo je tad sjedio Lot na sodomskim vratima. čim ih Lot ugleda, ustade pred njima, pokloni se sve do zemlje2. i reče: “Molim vas, gospodo, svratite u kuću svojega sluge, da prenoćite i operete svoje noge! Sutra rano možete onda uraniti i nastaviti svoj put.” A oni rekoše: “Ne, mi ćemo prenoćiti vani.”3. Ali on navali i prisili ih, pa oni svratiše k njemu i dođoše u njegovu kuću. On im tad zgotovi večeru i dade ispeći beskvasnih pogača, i oni jedoše.4. Ali prije nego otiđoše da legnu, opkoliše ljudi grada Sodome kuću, mlado i staro, sav narod do posljednjega čovjeka.5. Oni pozvaše Lota i rekoše mu: “Gdje su ljudi što večeras dođoše k tebi? Izvedi nam ih, da ih spoznamo!”6. Tada Lot izađe k njima pred vrata, a vrata zatvori za sobom7. i reče: “Ne činite takva zla, braćo moja!8. Evo imam još dvije kćeri, koje ne spoznaše muža. Njih ću vam izvesti pa činite s njima što vam je drago! Samo ne dirajte ove ljude; jer uđoše u sjenu mog krova!”9. Ali oni viknuše: “Odstupi odatle!” i rekoše: “Ovaj dođe ovamo kao došljak i sad hoće da nam sudi. Sad ćemo tebi učiniti još gore nego njima!” I navališe silom na čovjeka, na Lota, i primicali se sve bliže, da razbiju vrata.10. Tad ona dva čovjeka pružiše svoje ruke i uvukoše Lota k sebi u kuću i zatvoriše vrata.11. A ljude pred kućnim vratima, malo i veliko, udariše sljepoćom, tako da su se uzalud mučili da nađu vrata.12. Nato dva čovjeka rekoše Lotu: “Ako imaš ovdje još koga svoga, zeta, svoje sinove i kćeri, ili koga još drugoga u gradu, izvedi ih iz ovoga mjesta!13. Jer mi ćemo zatrti ovo mjesto. Teška se tužba digla protiv njih pred Gospodinom. Zato nas posla Gospodin, da ih zatremo.”14. Tada Lot izađe van i porazgovara sa svojim zetovima, koji su se bili oženili njegovim kćerima, i reče: “Ustajte! Izađite iz ovoga mjesta; jer će Gospodin zatrti ovaj grad!” Ali su njegovi zetovi mislili da se on samo šali.15. Kad je svanulo, navališe anđeli na Lota da se požuri, i rekoše: “Ustani! Uzmi svoju ženu i svoje dvije kćeri, što su još kod kuće, da i ti ne pogineš zbog krivnje toga grada!”16. Kad se je on još uvijek skanjivao, uzeše ljudi za ruku njega, njegovu ženu i obje njegove kćeri. Jer je Gospodin htio da ga poštedi.17. Oni ga izvedoše van i pustiše ga tek pred gradom. Dok su ih vodili van, reče jedan: “Bježi, jer ti se radi o životu! Ne obaziri se i ne zaustavljaj se nigdje u toj nizini Jordana! Bježi u goru, da i ti ne pogineš!”18. Lot im odgovori: “Nemoj tako, Gospodine!19. Zacijelo tvoj sluga nađe milost u tvojim očima, i veliko mi iskazuješ milosrđe kad hoćeš da mi spasiš život. Ali ja ne smijem bježati u goru. Mogla bi me pritom lako zadesiti nesreća, pa bih poginuo.20. Eno, tamo je u blizini grad kamo bih mogao uteći. I malen je. Tamo bih htio uteći. On je malen. Tako bih ostao na životu.”21. On odgovori: “Neka bude! I u tom ću te poslušati; da ne razorim grad o kojem govoriš.22. Bježi brže tamo; jer ne mogu ništa činiti dok onamo ne stigneš!” Zato je prozvan taj grad Soar.23. Sunce je upravo granulo kad je Lot došao u Soar.24. Tada pusti Gospodin na Sodomu i Gomoru dažd sumpora i ognja, od Gospodina, s neba.25. I uništi te gradove, svu nizinu sa svim stanovnicima tih gradova i sve što je raslo na poljima.26. A kad se njegova žena iza njega obazre, postade stup od soli.27. Rano drugoga jutra ode Abraham na mjesto gdje je bio stajao pred Gospodinom.28. Kad se zagleda dolje na Sodomu i Gomoru i na svu pokrajinu one nizine, vidje kako se dim diže od zemlje kao dim iz peći.29. Bog se dakle spomenu Abrahama, kad je Bog zatirao gradove one nizine, i izvede Lota iz propasti, a uništi gradove u kojima je Lot prebivao.30. Lot ode od Soara dalje i nastani se sa svojim kćerima u gori; jer se bojao ostati u Soaru. I stanovao je u jednoj pećini s obje kćeri.31. Tad reče starija mlađoj: “Naš je otac star, a nema više nijednog čovjeka u zemlji koji bi htio općiti s nama, kako je običaj po svemu svijetu.32. Hajde da damo ocu vina, neka pije, pa da legnemo s njim, da po ocu dobijemo djecu!”33. I dadoše one noći ocu vina da pije; tada ode starija unutra i leže uz oca. A on ne opazi ni kako ona leže, ni kako ustade.34. Drugo jutro reče starija mlađoj: “Eto, ležala sam noćas uz oca. Dajmo mu da pije vina i ove noći! Onda pođi ti unutra i lezi uz njega, da po ocu dobijemo djecu!”35. Tako dadoše i te noći ocu vina da pije. Onda pođe mlađa i leže uz njega. A on ne opazi ni kako ona leže ni kako ustade.36. Zatrudnješe dakle obje kćeri Lotove od svojega oca.37. I starija rodi sina i nadjene mu ime Moab; on je otac današnjim Moapcima.38. I mlađa rodi sina i nadjene mu ime Ben Ami; on je otac današnjim Amoncima.Postanka 20:1-181. Onda ode Abraham u pokrajinu Negeb i nastani se između Kadeša i Šura. Kad je boravio u Geraru,2. reče Abraham za Saru, svoju ženu: “Sestra mi je.” I posla tamo Abimelek, kralj gerarski, i dade dovesti Saru.3. Ali dođe Bog k Abimeleku noću u snu i reče mu: “Eto, umrijet ćeš zbog žene koju si dao dovesti k sebi; jer ona je udana žena!”4. A Abimelek joj se još nije bio primaknuo pa odgovori: “Gospodine, ti ipak ne ćeš nedužne ljude pogubiti!5. Nije li mi on sam rekao: Sestra mi je; a i ona izjavi: Brat mi je. U nedužnosti svojega srca i čistim rukama učinih tako.”6. Tada mu Bog u snu reče: “I ja znam da si to učinio u nedužnosti svojega srca. Ja te sâm sačuvah, da se ne ogriješiš protiv mene. Zato ne dopustih da je se dotakneš.7. A sada vrati mužu njegovu ženu jer je on prorok! On će te zagovarati, da ostaneš na životu. A ne vratiš li je, onda znaj da ćeš umrijeti ti i svi tvoji!”8. Rano ujutro sazva Abimelek sve svoje sluge i kaza im što se zbilo. Ljudi se veoma uplašiše.9. Abimelek dozva Abrahama i reče mu: “Što si nam učinio? Što li sam ti skrivio da navuče na me i na moje kraljevstvo toliku krivnju? Što se nikako ne bi smjelo dogoditi, to si mi učinio.”10. I Abimelek upita Abrahama: “Što si namjeravao kad si tako radio?”11. Abraham odgovori: “Mislio sam, naime: Ako u ovome mjestu ne vlada strah Božji, onda će me pogubiti zbog moje žene.12. Uostalom, ona mi je doista i sestra, kći mojega oca, samo nije kći moje majke, i tako mi je mogla postati žena.13. I kad me Bog iz kuće mog oca odvede u tuđinu, rekoh joj: Učini mi tu ljubav; u svakom mjestu kamo dođemo, reci o meni: Brat mi je”.14. Tada uze Abimelek ovaca i goveda, slugu i sluškinja te ih darova Abrahamu; i vrati mu Saru, njegovu ženu.15. I reče Abimelek: “Zemlja ti je moja otvorena; ostani gdje ti se sviđa!”16. A Sari reče: “Evo dajem tvojemu bratu tisuću srebrnjaka. To neka bude za te odšteta u očima svih koji su s tobom! Tako si u svakom pogledu opravdana.”17. Onda se Abraham pomoli Bogu i Bog ozdravi Abimeleka, njegovu ženu i njegove sluškinje, tako da su opet mogle rađati.18. Jer je Gospodin zbog Sare, Abrahamove žene, bio zatvorio svaku maternicu u kući Abimelekovoj.Psalmi 6:1-51. Upravitelju pjevačkoga zbora. Za žičane instrumente. Za duboke glasove. Psalam. Davidov.2. Gospode, nemoj me u svojoj srdžbi kazniti, niti me svojim gnjevom popravljaj.3. Smiluj mi se, Gospode, jer sam slab. Ozdravi me, Gospode, jer dršću moje kosti.4. Sva mi je duša smućena. A ti, Gospode, dokle ćeš se još ljutiti?5. Vrati se, Gospode, spasi moj život, pomozi mi u svojoj dobroti!Izreka 3:1-41. Sine moj, ne zaboravljaj moje pouke! Neka se obazire tvoje srce na moje upute!2. Jer ti one donose dug život, godine blagostanja i puno sreće.3. Nikad te ne će ostaviti ljubav i vjernost. Priveži moje zapovijedi na vrat! Napiši ih na ploču svojega srca!4. Tada ćeš dobiti milost i bogatu nagradu kod Boga i ljudi.Mateju 8:1-171. Kad siđe s gore, išlo je za njim veliko mnoštvo naroda.2. Tada dođe jedan gubavac, pade pred njega ničice i zamoli: “Gospodine, ako hoćeš, možeš me očistiti.”3. Isus pruži ruku, dotače ga se i reče: “Hoću, očisti se!” I odmah se onaj očisti od svoje gube.4. A Isus mu reče: “Pazi da nikomu ne kazuješ! Nego idi, pokaži se svećeniku i žrtvuj dar što ga je propisao Mojsije! Neka im to služi kao svjedočanstvo!”5. Kad je Isus ulazio u Kafarnaum, pristupi k njemu jedan satnik6. i zamoli: “Gospodine, moj sluga leži kod kuće uzet i teško se muči.”7. On mu reče: “Doći ću i ozdravit ću ga.”8. Satnik odvrati: “Gospodine, nisam dostojan da uđeš pod moj krov, nego samo reci riječ i ozdravit će moj sluga.9. I ja, premda samo podložnik, imam za podložnike vojnike pa jednome od njih reknem: Idi! i on ode; drugome: Dođi! i on dođe; a svome sluzi: Učini to! i on učini.”10. Kad je to čuo Isus, zadivi se i reče onima koji su za njim išli: “Zaista, kažem vam, ne nađoh tolike vjere u Izrćlu.11. Ujedno vam kažem: Mnogi će doći od istoka i od zapada i sjedit će za stolom s Abrahamom, Izakom i Jakovom u nebeskom kraljevstvu.12. A djeca kraljevstva izagnat će se napolje u tamu. Ondje će biti jauk i škrgut zuba.”13. A satniku Isus reče: “Idi: neka ti bude kako si vjerovao!” U isti čas ozdravi njegov sluga.14. Onda dođe Isus u Petrovu kuću. Nađe njegovu punicu gdje leži bolesna od groznice.15. Tada je uze za ruku, i pusti je groznica. Ona ustade, i dvorila ga je.16. Uvečer mu donesoše mnoge opsjednute. On izagna duhove svojom riječju i izliječi sve bolesnike.17. Tako se trebala ispuniti riječ proroka Izaije, koji veli: “On uzima naše slabosti i nosi naše bolesti.” Croatian Bible (GKS) 2010 No Data