Biblija u jednoj godini Listopad 15Jeremija 15:1-211. A Gospodin mi reče: “Kad bi i Mojsije i Samuel stupili preda me, ne bih ipak htio više išta znati o tom narodu. Skidaj mi ih s očiju, neka idu!2. Ako te upitaju: Kamo ćemo ići, tada im reci: Ovako veli Gospodin: Tko je za smrt, u smrt; tko je za mač, pod mač; tko je za glad, na glad; tko je za ropstvo, u ropstvo.\3. Pustit ću na njih četiri zla”, govori Gospodin: “mač da ih ubija, pse da ih razvlače, nebeske ptice i poljske životinje da ih jedu i potamane.4. Učinit ću ih da budu na užas svim zemaljskim kraljevstvima zbog Manašea, Ezekijina sina, Judina kralja, za ono što je počinio u Jeruzalemu.”5. ”Tko će imati smilovanja s tobom, Jeruzaleme, tko će te požaliti? Tko će svratiti k tebi da zapita kako ti je?6. Ti si me odbacio”, govori Gospodin, “okrenuo si mi leđa. Zato pružam svoju ruku protiv tebe i uništavam te. Umoran sam od praštanja.7. Vijao sam ih vijačom na zemaljskim vratima. Učinio sam svoj narod bez djece i vodio ga u propast. Ali se ne vratiše sa svojih putova.8. Mnogobrojnije su mi postale njihove udovice negoli pijesak na moru. Na majke mladih ljudi pustio sam da im u po bijela dana dođe zatirač. Pustio sam da ih iznenada spopadne tjeskoba i strahota.9. Iznemogla je koja je rodila sedmero. Ispustila je svoju dušu. Još za dana sunce joj je zašlo. Bila je postiđena i posramljena. Što još preostane od njih, predajem maču pred njihovim neprijateljima”, govori Gospodin.10. Teško meni, majko moja, što si me rodila, čovjeka borbe i svađe za sve! Nisam davao u zajam, niti su mi davali u zajam. Opet me sve proklinje.11. Gospodin je obećao: “Doista, učinit ću te jakim da uspiješ! Doista, u dan nesreće, u vrijeme potrebe, uredit ću da ti neprijatelj dođe s molbom.12. Može li se željezo slomiti, sjeverno željezo i mjed?13. Posjed i tvoje blago predajem da se razgrabi bez cijene zbog tvojih grijeha na cijelom tvom području.14. Učinit ću te da služiš svojim neprijateljima u zemlji koju ne poznaješ. Jer se raspalio oganj od mojega gnjeva i bukti protiv vas.”15. Ti to znaš Gospodine! Spomeni me se i zauzmi se za me! Osveti me na mojim progoniteljima! Ne daj da budem zgrabljen preko tvoje strpljivosti! Sjeti se da podnosim porugu zbog tebe!16. Kad si izdavao svoje zapovijedi, bile su mi kao jelo. Riječ mi je tvoja bila radost i veselje mome srcu. Jer sam ja prozvan po tvome imenu, Gospodine, Bože nad vojskama!17. Ne sjedim u veselom krugu i ne veselim se. Prihvaćen tvojom rukom sjedim sâm, jer me ti napunjaš srdžbom.18. Zašto da vječno traje moja bol, i zašto je ljuta moja rana pa ne će iscijeliti? Ti si mi postao kao varav potok, kao voda na koju se ne možeš osloniti.19. Nato Gospodin odvrati ovako: “Ako budeš drugoga mišljenja, smiješ mi ponovno služiti. Ako iznosiš samo pravo, a ništa krivo, smiješ opet govoriti po mome nalogu. Oni se moraju obratiti tebi, a ti im se ne smiješ prignuti.20. činim te za taj narod mjedenim, neosvojivim zidom. Udarat će na te, ali te ne će nadvladati, jer sam ja s tobom da ti pomažem i da te spasim”, govori Gospodin.21. ”Ja ću te izbaviti iz ruku bezbožnika, oslobodit ću te iz ruku nasilnika.”Jeremija 16:1-211. Dođe mi Gospodnja riječ:2. ”Ne uzimaj sebi žene i nemoj imati sinova ni kćeri na ovom mjestu!3. Jer ovako govori Gospodin za sinove i kćeri koji se rode na ovom mjestu, za majke koje ih rode, i za njihove očeve koji ih imaju u ovoj zemlji:4. Veoma će mučnom smrću pomrijeti, neoplakani i nepokopani. Ležat će kao gnoj na polju. Od mača i od gladi će izginuti. Mrtva će njihova tijela biti hrana nebeskim pticama i poljskim životinjama.”5. Dalje zapovjedi Gospodin: “Ne ulazi u kuću u kojoj je žalost, ne idi na tugovanje za mrtvacem i ne iskazuj nikome svoje sažaljevanje, jer uskraćujem tomu narodu svoje prijateljstvo”, govori Gospodin, “milost i milosrđe.6. Veliko i malo pomrijet će u ovoj zemlji, a da se ne pokopaju ili oplaču. Ne će se nitko rezati ni šišati za njima.7. Ne će se lomiti kruh žalosti da se tko utješi za mrtvim. Ne će se nikome pružiti čaša utjehe za njegovim ocem ili za majkom.8. Ne idi u kuću na svečanu gozbu kako bi tamo sjedio za jelom i pilom!9. Jer ovako veli Gospodin nad vojskama, Izrćlov Bog: Doista, učinit ću da na ovom mjestu, pred vašim očima, u vaše dane umukne glas radosti i glas veselja, zaručnikov poklik i zaručničin pjev.10. Kada tome narodu objaviš sve te riječi, a oni te zapitaju: Zašto nam prijeti Gospodin svim tim velikim zlom, i u čemu je naša krivnja i naš grijeh što počinismo protiv Gospodina, svoga Boga”,11. tada im odgovori: Zato što su vaši oci ostavili mene, govori Gospodin, i trčali su za drugim bogovima, služili im i klanjali im se, a mene su ostavili i mojega se zakona nisu držali.12. Vi ste još gore činili nego vaši oci. Svaki od vas slijedi samo svoje prkosno i zlo srce ne slušajući me.13. Zato ću vas izbaciti iz ove zemlje u zemlju koju niste poznavali ni vi ni vaši oci. Tamo možete služiti tuđim bogovima dan i noć. A ja više nemam milosrđa s vama.14. ”Zato, evo, doći će dani”, govori Gospodin, “kad se ne će više govoriti: Tako neka je živ Gospodin koji je izveo Izrćlove sinove iz Egipta,15. nego: Tako neka je živ Gospodin koji je vodio kući Izrćlove sinove iz sjeverne zemlje i iz svih zemalja kamo ih je bio razagnao! Ja ću ih dovesti natrag u njihovu zemlju, koju sam dao njihovim ocima.”16. ”Gle, ja šaljem mnoge ribare”, govori Gospodin, “da ih love. Potom šaljem mnoge lovce da ih love na svakoj gori i na svakoj visini i u kamenim rasjeklinama.17. Jer moje oči prate njihove putove. Oni mi nisu sakriveni. Njihova krivnja nije zaklonjena od mojih očiju.18. Tako plaćam najprije dvostruko za njihovu krivnju i za grijeh, jer su oskvrnuli moju zemlju svojim neživim, gadnim idolskim grdobama koje napunjaju moju baštinu.”19. ”Gospodine, snago moja, grade moj, utočište moje u dan nevolje! Narodi dolaze k tebi s krajeva zemlje i govore: Naši su oci imali samo lažne idole, ništavne, nekorisne bogove.20. Može li čovjek napraviti sebi bogove? To ipak nisu bogovi.”21. ”I evo, ja ću ih ovaj put dovesti do spoznaje. Učinit ću da osjete moju jaku ruku. Tada će uvidjeti da je moje ime: Gospodin.”Psalmi 118:21-2421. Zahvaljujem ti jer si me uslišio i postao moj spasitelj.22. Kamen koji odbaciše graditelji, postade zaglavni kamen.23. To učini Gospod; to je čudo pred našim očima. \24. Ovo je dan što ga učini Gospod. Radujmo se i veselimo se u njemu!Izreka 27:10-1010. Ne ostavljaj svoga prijatelja i prijatelja svojega oca! Ne idi u kuću svojega brata! U dan tvoje nesreće bolji je susjed u blizini, nego brat u daljini.1 Solunjanima 2:1-201. Sami doista znate, braćo, da naš dolazak k vama nije bio uzaludan.2. Nego stradavši prije i pretrpjevši pogrde u Filipima, kao što znate, odvažismo se u svome Bogu propovijedati vama Božje evanđelje uz veliku borbu.3. Uistinu, naše bodrenje nije iz zablude ni iz nečistoće, ni na prijevaru,4. nego kako nas je okušao Bog za dostojne da nam povjeri evanđelje, tako govorimo. Ne da ljudima ugađamo, nego Bogu koji ispituje naša srca.5. Jer vam nismo nikada govorili laskavim riječima, kao što znate, niti pod izlikom lakomosti? Bog je svjedok?6. niti tražeći od ljudi slavu, bilo od vas, bilo od drugih.7. Premda smo mogli pokazati svoju vlast kao Kristovi apostoli, bili smo ipak krotki među vama, kao što dojilja njeguje svoju djecu.8. Tako smo čeznuli za vama da smo bili spremni dati vam ne samo Božje evanđelje nego i svoj život, jer ste nam omiljeli.9. Zaista, spominjete se, braćo, našega truda i umora: noću i danju smo radili da ne budemo na teret nijednome od vas. Tako smo vam propovijedali Božje evanđelje.10. Vi ste svjedoci, i Bog, kako smo se sveto, pravedno i besprijekorno vladali prema vama koji vjerujete.11. Znate kako smo svakoga od vas, kao otac svoju djecu,12. molili, bodrili i zaklinjali da živite dostojno Boga koji vas je pozvao u svoje kraljevstvo i slavu.13. Zato zahvaljujemo Bogu bez prestanka što ste vi, primivši od nas propovijedanu Božju riječ, tu riječ primili ne kao ljudsku riječ, nego kao ono što zaista jest: riječ Božju. Ona i djeluje u vama vjernicima.14. Vi postadoste, braćo, nasljedovatelji Božjih Crkava koje su u Judeji u Kristu Isusu, jer i vi isto pretrpjeste od svojih suplemenika, kao i oni od Židova.15. Oni ubiše i Gospodina Isusa, i proroke, i nas progoniše, i Bogu se ne mile, i svima se ljudima protive,16. jer nam priječe govoriti narodima da se spase. Tako ispunjavaju mjeru svojih grijeha svagda. Ali na kraju dolazi na njih gnjev Božji.17. A mi, braćo, odijeljeni od vas na neko vrijeme licem, a ne srcem, osobito nastojasmo s velikom željom da vas vidimo osobno.18. Zato smo htjeli doći k vama, a ja Pavao, jednom i drugi put, ali zapriječi nam sotona.19. Jer tko je naša nada, ili radost, ili ponosna kruna? Niste li to vi pred Gospodinom našim Isusom o njegovu dolasku?20. Doista ste vi naša slava i radost. Croatian Bible (GKS) 2010 No Data