Biblija u jednoj godini Prosinac 18Jona 1:1-171. Riječ Gospodnja dođe Joni, Amitajevu sinu:2. ”Ustani, idi u Ninivu, veliki grad, i ondje propovijedaj! Jer zloća je njihova prodrla do mene.”3. A Jona ustade da pobjegne od Gospodina u Taršiš. Siđe u Jafu i tamo nađe lađu koja je išla u Taršiš. Plati vozarinu i ukrca se, da se tako odveze od Gospodina u Taršiš.4. Ali Gospodin posla silan vjetar na more, i nastade na moru jaka bura, tako da lađa samo što se nije razbila.5. Mornari su se uplašili, i svaki je zazivao svojega boga. Bacali su u more uređaje s lađe, da bi je olakšali. A Jona je bio sišao na dno lađe, legao i zaspao.6. Tada pristupi k njemu kapetan broda i upita ga: “Što ti spavaš? Ustani i prizivaj svojega Boga! Možda nam se smiluje taj Bog, da ne poginemo.”7. Potom rekoše jedan drugome: “Dođite, bacit ćemo ždrijeb da vidimo čijom nas krivnjom pogodi ova nesreća!” Baciše dakle ždrijeb, i pade na Jonu.8. Tada mu rekoše: “Daj da znamo čijom nas krivnjom pogodi ova nesreća! Što je tvoj zanat? Odakle dolaziš? Gdje ti je postojbina? Iz kojega si naroda?”9. On im odgovori: “Ja sam Hebrej. Štujem Gospodina, nebeskoga Boga, koji je stvorio more i suhu zemlju.”10. Tada se ljudi vrlo uplašiše i upitaše ga: “Što si učinio?” Oni su naime doznali da je on bježao od Gospodina; jer im je to priznao.11. Upitaše ga ovako: “Što ćemo činiti s tobom da more odustane od nas?” More je naime bučilo sve žešće.12. Tada ih on zamoli: “Uzmite me i bacite me u more! Tada će more odustati od vas. Jer znam da je zbog mene došla na vas ova velika bura.”13. A ljudi su veslali da opet dođu na zemlju. Ali nisu mogli jer je more navaljivalo sve žešće na njih.14. Tada povikaše Gospodinu: “Ah, Gospodine, ne daj da poginemo zbog života ovoga čovjeka! Nemoj to staviti na nas kao nedužno prolivenu krv, nego učini, Gospodine, što se tebi svidi!”15. Potom uzeše Jonu i baciše ga u more. Tada more prestade bučiti.16. Ali se ljudi vrlo pobojaše Gospodina. Prinesoše žrtvu Gospodinu i zavjetovaše se.17. A Gospodin zapovjedi te velika riba proguta Jonu. Tri dana i tri noći ostade Jona u utrobi ribe.Jona 2:1-101. I Jona se pomoli u utrobi ribe Gospodinu, svojemu Bogu,2. i reče: “Iz svoje tjeskobe zavapih Gospodinu: on mi dade odgovor. Iz krila podzemnoga svijeta povikah za pomoć: ti si čuo moj glas.3. Ti si me bacio u dubinu, u srce mora, da me opkolila voda. Sve tvoje poplave i tvoji vali prelazili su preko mene.4. Pomislio sam: Odbačen sam ispred tvojih očiju. Kako mogu dalje još gledati tvoj sveti Hram?5. Vode mi doprle već blizu života. Dubina me opkolila. I oko glave bio mi se ovio rogoz.6. Upao sam do gorskih temelja. Zemaljske prijevornice zatvorile me dovijeka. Tada si me izvadio iz jame, Gospodine, moj Bože!7. Kad mi je već gotovo iščeznuo život, spomenuo sam se Gospodina. Molitva je moja prodrla k tebi u tvome svetom Hramu.8. Koji štuju ništavne idole, ostavljaju onoga koji im je spasenje.9. A ja ću ti glasnom zahvalom prinijeti žrtvu. Što sam zavjetovao, platit ću. U Gospodinu je spasenje!”10. Opet dođe Joni Gospodnja riječ:Jona 3:1-101. ”Ustani, idi u Ninivu, veliki grad, i održi mu propovijed koju sam ti naložio!”2. Jona ustade i ode u Ninivu po Gospodnjem naputku. Niniva je bila nekoć silno velik grad, tri dana hoda dug.3. Jona poče dakle obilaziti grad jedan dan hoda, i propovijedao je: “Još četrdeset dana i Niniva će propasti!”4. Ninivljani povjerovaše Bogu, oglasiše post i obukoše se, veliki i mali, u pokorničke haljine.5. Vijest o tom dopre i do kralja u Ninivi. Tada on usta sa svojega prijestolja, skine sa sebe svoj plašt, zamota se u pokorničku haljinu i sjede u pepeo.6. Onda dade oglasiti u Ninivi: “Zapovijed kralja i njegovih knezova: Ljudi i životinje, goveda i ovce ne smiju okusiti ništa! Ne smiju ići na pašnjak i na pojilište,7. nego se moraju? čovjek i stoka? pokriti haljinama žalosti! Neka se glasno zaziva Bog, i neka se svaki okani svojega zla puta i opakoga djela svojih ruku!8. Možda se opet umilostivi Bog i odustane od svoga ljutoga gnjeva, tako da ipak ne izginemo.”9. Kada Bog vidje njihova djela, da se naime okaniše svojega zla puta, sažali se Bog zbog nesreće kojom im je bio zaprijetio, i ne učini je.10. To vrlo ozlovolji Jonu i on se razljuti.Jona 4:1-111. Ovako se on pomoli Gospodinu: “Ah, Gospodine, to je eto ono što sam mislio kad sam još bio u svojoj postojbini! Upravo sam zato htio prije pobjeći u Taršiš. Jer sam znao da si ti milostiv i milosrdan Bog, strpljiv i bogat milosrđem, i sažališ se zbog nesreće.2. A sada, Gospodine, uzmi ipak moj život od mene, jer je bolje za me da umrem nego da živim!”3. Ali ga Gospodin samo upita: “Je li pravo od tebe da si tako zlovoljan?”4. Tada iziđe Jona iz grada i sjede na istoku grada. Načini ondje sebi kolibu, i sjedio je pod njom u sjeni da vidi što će se dogoditi gradu.5. I Bog, Gospodin, dade te se izvi bršljan koji uzraste nad Jonom, da njegovoj glavi pruži sjenu i da ga izliječi od njegove zlovolje. Jona se bršljanu veoma radovao.6. A kad je sljedećega dana osvanula zora, dade Bog te crv podgrize bršljan, tako da je usahnuo.7. Kad je bilo ogranulo sunce, posla Bog vruć istočni vjetar. I sunce zapeče Joni u glavu, tako da ga je ostavila sva snaga. Tada je sebi poželio smrt i rekao: “Bolje je za me da umrem nego da živim!”8. A Bog upita Jonu: “Je li pravo od tebe da si zbog bršljana tako zlovoljan?” On odgovori: “Jest, upravo sam zlovoljan do smrti!”9. Gospodin odvrati: “Tebi je žao bršljana, premda se nisi trudio za nj i nisi ga odgojio. U jednoj se noći izvio i u jednoj je noći propao.10. A meni da ne bude žao Ninive, velikoga grada, u kojem stanuje više od sto i dvadeset tisuća ljudi koji ne mogu razlikovati desno od lijevog, a usto još mnogo životinja?”11. Davidov. Blagoslovljen Gospod, hridina moja, koji moje ruke uči boju i moje prste ratu!Psalmi 144:1-81. On je ljubav moja i tvrđava moja, moje utočište i moj izbavitelj, štit moj u koga se uzdam; on mi narode podloži!2. Gospode, što je čovjek da se brineš za njega, što je sin čovječji da ga se spominješ?3. čovjek je kao dah; njegovi su dani kao sjena što nestaje.4. Gospode, prigni nebo svoje i siđi! Takni gore i zadimit će se!5. Sijevni munjom i rastjeraj ih! Odapni svoje strijele i smeti ih!6. Iz visine ispruži svoje ruke! Oslobodi me i izbavi iz silnih voda, iz ruku sinova tuđinskih!7. Njihova usta laži govore; desnica njihova krivo se zaklinje.8. Njegovim riječima ne pridodaji ništa. Inače te kazni, i stojiš tu kao lažac.Izreka 30:6-96. Za dvije te stvari molim. Ne uskraćuj mi to dok ne umrem:7. Udalji od mene licemjerstvo i lažnu riječ! Ne daji mi siromaštva ni bogatstva! Daj da uživam svoj komadić kruha!8. Inače bih, najevši se, mogao zanijekati tebe i upitati: “Tko je Gospodin?” ili, osiromašivši, mogao bih postati kradljivac i oskvrnuti ime svojega Boga.9. Kad otvori sedmi pečat, nastade tišina na nebu, jedno pola sata.Otkrivenje 8:1-131. I vidjeh sedam anđela koji stajahu pred Bogom, i dano im je sedam truba.2. Drugi anđeo dođe i stade pred žrtvenik sa zlatnom kadionicom. Bijaše mu dano mnogo tamjana, da ga prikaže s molitvama svih svetih na zlatnom žrtveniku pred prijestoljem.3. Dim od kađenja s molitvama svetih uzađe iz anđelove ruke pred Boga.4. Uze anđeo kadionicu, napuni je žeravicom sa žrtvenika i baci je na zemlju, i nastadoše glasovi, gromovi, sijevanje munja i potres.5. Sedam anđela, koji su imali sedam truba, pripraviše se da zatrube.6. I prvi anđeo zatrubi. Nasta tuča i oganj, pomiješani s krvlju, i padoše na zemlju, i trećina drveća izgori, i sva zelena trava izgori.7. I drugi anđeo zatrubi. Nešto kao velika gora zapaljena ognjem bi bačeno u more! I trećina mora postade krv.8. I umrije trećina stvorenja što žive u moru, i trećina lađa propade.9. I treći anđeo zatrubi. Pade s neba velika zvijezda koja je gorjela kao baklja, i pade na trećinu rijeka i na izvore voda.10. A ime je zvijezdi Pelin; i trećina voda postade pelin. Mnogi ljudi pomriješe od voda, jer postadoše gorke.11. I četvrti anđeo zatrubi. Bi udarena trećina sunca i trećina mjeseca, i trećina zvijezda te pomrači njihova trećina, i trećina dana da ne svijetli, a tako i noći.12. Tada vidjeh i začuh glas jednoga orla gdje leti posred neba vičući jakim glasom: “Jao, jao, jao onima koji prebivaju na zemlji od ostalih truba trojice anđela, koji će još trubiti!” Croatian Bible (GKS) 2010 No Data