Biblija u jednoj godini Veljača 17Levitski 5:1-191. ”Ako netko sagriješi time što čuje poziv na svjedočenje i mogao bi biti svjedok, jer je sam vidio ili je inače saznao, pa se ipak ne prijavi, nosi krivnju na sebi.2. Ili ako se netko dotakne nečega nečistog, strvine od nečiste zvijeri ili strvine od nečiste kućne životinje, ili strvine od nečiste životinje što gmiže, a da toga nije svjestan, nečist je i kriv je.3. Ili ako se dotakne čovječje nečistoće, bilo kakve god nečistoće kojom se može onečistiti, a da toga nije svjestan, kriv je kad to sazna.4. Ili ako se netko zaklinje nepromišljeno, da će učiniti dobro ili zlo, pa bila koja god stvar za koju se zaklinje nepromišljeno, a da toga nije svjestan, kad to sazna, kriv je za svaku od tih riječi.5. Ako bude dakle kriv za koju od tih stvari, neka prizna u čemu je pogriješio!6. I neka tad dovede Gospodinu, kao pokoru za prijestup što ga je učinio, žensko od sitne stoke, ovcu ili kozu, kao žrtvu za grijeh! Svećenik neka mu time pribavi pomirenje za njegov prijestup!7. Ako li ne bi bio u stanju prinijeti jedan komad od sitne stoke, neka prinese Gospodinu kao pokoru za svoj prijestup dvije grlice ili dva golubića, jedno kao žrtvu za grijeh, drugo kao žrtvu paljenicu!8. Neka to donese svećeniku! On neka najprije žrtvuje ono što je određeno za grijeh! Neka mu zakrene glavom kod šije tako da je posve ne otrgne!9. Neka onda poškropi krvlju od žrtve za grijeh stijenu žrtvenika! Ostala krv neka se iscijedi na podnožju žrtvenika! To je žrtva za grijeh.10. Drugo neka, onako kako se pristoji, prinese kao žrtvu paljenicu! Kad mu tako svećenik pribavi pomirenje za prijestup što ga je počinio, bit će mu oprošteno.11. Ako li ne bi bio u stanju prinijeti dvije grlice ili dva golubića, neka prinese kao prinos za svoj prijestup desetinu efe bijeloga brašna kao žrtvu za grijeh! Neka na nju ne izlijeva ulja i ne meće kâda! Jer to je žrtva za grijeh.12. Neka to donese svećeniku! Svećenik neka uzme od toga punu šaku kao njezin mirisni dio i neka spali na žrtveniku nad žrtvama paljenicama Gospodnjim! Tako je to žrtva za grijeh.13. Kad mu je tako svećenik pribavio pomirenje za prijestup, što ga je u čemu god od ovoga učinio, bit će mu oprošteno. To neka pripadne svećeniku kao prinos.”14. Još zapovjedi Gospodin Mojsiju:15. ”Ako netko pronevjeri nešto i nepromišljeno se ogriješi o stvari što su posvećene Gospodinu, neka prinese kao pokoru Gospodinu na žrtvu za grijeh od sitne stoke ovna bez pogrješke, koji po tvojoj procjeni vrijedi najmanje dva šekela srebra po težini svetišta!16. Iznos za koji je oštetio svetište treba nadoknaditi i još peti dio iznosa priložiti i predati svećeniku. Kad mu je svećenik prinesenim ovnom na žrtvu za prijestup pribavio pomirenje, bit će mu oprošteno.17. Ako se netko ogriješi i učini nešto što zabranjuju Gospodnje zapovijedi, a da toga nije svjestan, kriv je i nosi na sebi nepravdu,18. pa neka donese svećeniku od sitne stoke ovna bez pogrješke po tvojoj procjeni, kao žrtvu za prijestup! Kad mu onda svećenik, zbog prijestupa što ga je počinio, a da nije znao, pribavi pomirenje, bit će mu oprošteno.19. To je žrtva za prijestup: on se ogriješio o Gospodina.”Levitski 6:1-231. Još zapovjedi Gospodin Mojsiju:2. ”Daj Aronu i njegovim sinovima ovaj naputak: Ovo su odredbe za žrtvu paljenicu: Ona, žrtva paljenica, treba ostati na žrtveniku, gdje je bila zapaljena, cijele noći sve do jutra. Oganj na žrtveniku će tako jednako gorjeti.3. Svećenik neka odjene svoju lanenu haljinu i lanene gaće i neka odstrani pepeo u koji je žrtvu paljenicu promijenio oganj, i neka ga istrese pokraj žrtvenika!4. Onda neka svuče svoje haljine, neka obuče druge haljine i neka iznese pepeo van pred tabor, na koje čisto mjesto!5. Oganj na žrtveniku mora gorjeti jednako i nikad da se ne utrne. Svako jutro neka svećenik naloži drva na oganj, neka spali na njemu žrtvu paljenicu i neka spali na njemu komade sala od mirotvornih žrtava.6. Oganj neka gori jednako na žrtveniku; nikada se ne smije ugasiti.”7. Za prinos vrijede ove odredbe: Sinovi Aronovi trebaju ga donijeti pred Gospodina na žrtvenik.8. Onda neka jedan od njih uzme punu šaku bijeloga brašna i ulja od prinosa, uz to sav kâd na prinosu, i neka to spali na žrtveniku na ugodni miris, kao mirisni dio Gospodinu!9. Što onda još od njega preostane, trebaju pojesti Aron i njegovi sinovi. To će se beskvasno blagovati na svetom mjestu; u dvorištu Šatora svjedočanstva to će pojesti.10. Ne smije se peći s kvascem. To sam im odredio kao njihov dio od mojih ognjenih žrtava. Presveto je to kao žrtva za grijeh i žrtva za prijestup.11. Svi muški Aronovi potomci smiju to jesti. Ovaj zakon ima vječnu valjanost u svim vašim plemenima. Svaki koji ih se dotakne, posvetit će se.12. Još zapovjedi Gospodin Mojsiju:13. ”Prinos što ga Aron i njegovi sinovi moraju žrtvovati Gospodinu na dan kada se jedan pomaže neka se sastoji u jednoj desetini efe bijeloga brašna kao redovitom prinosu: jedna polovica od toga ujutro, druga navečer.14. Na tavi će se pripremiti s uljem. Trebaš ga prinijeti umiješenoga. Moraš ga prinijeti pečenoga u komadima, kao prinos na ugodni miris Gospodinu.15. Svećenik koji bude pomazan za Aronova nasljednika, između njegovih sinova, treba ga priređivati Gospodinu po odredbi što vrijedi vječno. Sav će se spaliti,16. jer svaki svećenikov prinos mora se sav spaliti: ne smije se od njega ništa pojesti.”17. Još zapovjedi Gospodin Mojsiju:18. ”Kaži Aronu i njegovim sinovima ovaj naputak: Ove odredbe vrijede kod žrtve za grijeh. Na mjestu gdje se kolje žrtva paljenica, mora se klati žrtva za grijeh pred Gospodinom. To je presveta.19. Samo svećenik koji prinosi žrtvu za grijeh, smije ju jesti. Na svetom mjestu, u dvorištu Šatora svjedočanstva, treba ju jesti.20. Svaki koji se dotakne njena mesa postaje svet, i ako mu nešto od krvi poprska haljinu, moraš na svetom mjestu oprati onaj dio koji je poprskan!21. Zemljana posuda u kojoj je bila kuhana mora se razbiti. Ako je kuhana u mjedenoj posudi, onda se mora istrljati i vodom isprati.22. Samo muški pripadnici svećenstva smiju od toga jesti. To je presveto.23. Ali nijedna žrtva za grijeh, od koje se jedan dio krvi unese u Šator svjedočanstva, da u svetištu služi za pomirenje, ne smije se jesti, nego se mora spaliti u ognju.Psalmi 24:1-61. Psalam. Davidov. Gospodnja je zemlja i sve što je ispunja, svijet i njegovi stanovnici.2. Jer ju je on utemeljio nad morima i učvrstio je nad vodama.3. Tko se smije popeti na Gospodnju goru, tko smije stajati na njegovu svetom mjestu?4. Onaj u koga su nedužne ruke i čisto srce, koji se u svojoj duši ne oslanja na idole niti se lažno kune.5. Taj će primiti blagoslov od Gospoda i pravednu plaću od svoga Boga Spasitelja.6. Takav je rod onih koji ga traže, koji čeznu za licem Boga Jakovljeva.Izreka 9:7-97. Tko poučava podsmjehivača, donosi sam sebi samo sramotu; tko kori bezbožnika, prima porugu.8. Ne poučavaj podsmjehivača: on bi te mogao zamrziti. Kudi mudroga, on će te ljubiti.9. Poučavaj mudroga, i bit će još mudriji! Poučavaj pobožnika: on će dobiti još razboritosti.Mateju 28:1-201. Po suboti, u osvit prvoga dana u tjednu, otiđoše Marija Magdalena i druga Marija da pogledaju grob.2. Tada se zemlja silno potrese. Gospodnji anđeo siđe s neba, pristupi, odvali kamen i na nj sjede.3. Njegovo je lice bilo kao munja, a odijelo bijelo kao snijeg.4. Stražari uzdrhtaše pred njim od straha i postadoše kao mrtvi.5. Anđeo prozbori ženama: “Vi se ne bojte! Znam, vi tražite Isusa Raspetoga.6. On nije ovdje. Uskrsnuo je, kao što je rekao. Dođite, vidite ovdje mjesto gdje je ležao.7. A sad otiđite brže i javite njegovim učenicima: On je uskrsnuo od mrtvih i ide pred vama u Galileju. Ondje ćete ga vidjeti. Eto, ja vam rekoh.”8. Sa strahom i ujedno s velikom radošću otiđoše brzo od groba i pohitješe da to dojave njegovim učenicima.9. Tada im dođe u susret Isus i reče: “Zdravo!” One pristupiše k njemu, obujmiše njegove noge i pokloniše mu se.10. Na to im reče Isus: “Ne bojte se! Idite i javite mojoj braći neka idu u Galileju! Ondje će me vidjeti.”11. Kad su one otišle, dođoše neki od straže u grad i javiše svećeničkim glavarima sve što se bilo dogodilo.12. Oni se sabraše sa starješinama i održaše vijeće. Dadoše vojnicima mnogo novca13. i rekoše: “Izjavite: Noću dođoše njegovi učenici i ukradoše ga, dok smo mi spavali.14. Ako to dođe upravitelju do ušiju, mi ćemo ga umiriti i zauzeti se za vas.”15. Oni uzeše novac i učiniše kako im je bilo rečeno. To je govorkanje rašireno kod Židova do današnjega dana.16. Jedanćstorica učenika otiđoše u Galileju na goru, kamo ih je Isus bio uputio.17. Kad ga vidješe, pokloniše mu se. A neki posumnjaše.18. Tada pristupi Isus k njima i reče im: “Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji.19. Zato idite i počnite činiti mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga,20. učeći ih da drže sve što sam vam zapovjedio. Evo, ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta.” Croatian Bible (GKS) 2010 No Data