Biblija u jednoj godini Ožujak 12Brojeva 21:1-351. Kad čuše Kanaanci, što su bili pod kraljem u Aradu i prebivali u južnoj zemlji, da Izrćlci dolaze putem Atarima, navališe na Izrćlce i neke od njih zarobiše.2. Tada Izrćlci učiniše Gospodinu ovaj zavjet: “Ako nam taj narod daš u ruke, izvršit ćemo prokletstvo na njihovim mjestima.”3. I Gospodin usliši molbu Izrćlaca i preda im Kanaance. Oni izvršiše na njima i njihovim mjestima prokletstvo i prozvaše taj kraj Horma.4. Nato pođoše od gore Hora prema Crvenome moru, da zaobiđu edomsku zemlju. Ali je narodu dodijalo putovanje.5. Ljudi su mrmljali protiv Boga i Mojsija: “Zašto nas izvedoste iz Egipta? Zar da izginemo u pustinji? Jer nema ovdje ni kruha ni vode. A to jadno jelo već nam se gadi.”6. Tada posla Gospodin među narod otrovne zmije. One su ujedale ljude, tako da je pomrlo veoma mnogo Izrćlaca.7. I dođe narod k Mojsiju i potuži se: “Sagriješismo što smo govorili protiv tebe. Moli Gospodina neka ukloni zmije od nas!” I Mojsije se pomoli za narod.8. I Gospodin odgovori Mojsiju: “Načini sebi lik otrovne zmije i pričvrsti je na motku! Tko bude ujeden i pogleda u nju, ostat će na životu.”9. Tada načini Mojsije mjedenu zmiju i pričvrsti je na motku. Ako je koga ujela zmija i on je pogledao u mjedenu zmiju, ostao je na životu.10. Nato pođoše sinovi Izrćlovi dalje i utaboriše se kod Obota.11. Od Obota se zaputiše dalje i utaboriše se kod Ije-Abarima u pustinji, koja leži istočno pred Moabom.12. Odatle krenuše dalje i utaboriše se na potoku Zaredu.13. Odatle pođoše dalje i utaboriše se s one strane Arnona, na mjestu u pustinji, gdje on dolazi iz zemlje Amorejaca. Arnon je naime moapska granica između Moabaca i Amorejaca.14. Zato se kaže u knjizi ratova Gospodnjih: “Vaheb u Sufi i porječje uz Arnon,15. potočje što dopire do Ara i naslanja se na moapsku granicu.”16. Otamo se zaputiše u Beer. To je studenac na koji je mislio Gospodin kad reče Mojsiju: “Saberi narod da mu dam vode!”17. Tada su zapjevali Izrćlci ovu pjesmu: “Izviri, studenče! Pripijevajte ga!18. Studenče, što su ga kopali knezovi, što su ga otkrili narodni prvaci svojim žezlom i štapovima!” Iz pustinje pođoše u Matanu,19. iz Matane u Nahaliel, iz Nahaliela u Bamot,20. iz Bamota u dolinu koja presijeca moapsku visoravan, do vrhunca Pisge, koji se diže nad pustinjom.21. Nato poslaše Izrćlci poslanike k amorejskom kralju Sihonu s porukom:22. ”Htjeli bismo proći kroz tvoju zemlju. Ne ćemo ići preko poljâ i vinogradâ, niti ćemo piti vode iz studenaca. Ići ćemo samo kraljevskom cestom, dok ne prođemo tvoje područje.”23. Ali Sihon ne dopusti Izrćlcima da prođu kroz njegovo područje, štoviše, sabra sav svoj narod i iziđe na Izrćlce u pustinju. Kad dođe u Jahzu, navali na Izrćlce.24. Ali ga Izrćlci potukoše oštricom mača i osvojiše njegovu zemlju od Arnona do Jaboka, do područja Amonaca. Jaz je naime ležao na granici Amonaca.25. Izrćlci zauzeše sve tamošnje gradove. Tada se utvrdiše u svim gradovima Amorejaca, i u Hešbonu i u svim njegovim mjestima.26. Hešbon je bio glavni grad amorejskoga kralja Sihona. Taj je bio ratovao s prijašnjim moapskim kraljem i zauzeo mu svu njegovu zemlju do Arnona.27. Zato pjesnici pjevaju: “Dođite u Hešbon! Sihonov glavni grad neka se sagradi i utvrdi!28. Jer oganj planu iz Hešbona, plamen iz Sihonova grada, i spali moapske gradove, uništi arnonske visine.29. Teško tebi, Moabe! Izgubljen si, Kemošev narode! Od tvojih sinova načinio je bjegunce, od tvojih kćeri ropkinje Sihonu, kralju Amorejaca.30. Strijeljali smo na njih: uništen je Hešbon sve do Dibona; uništismo ih do Nofaha, što leži kod Medebe.” \31. Kad su se Izrćlci bili utvrdili u zemlji Amorejaca,32. dade Mojsije uhoditi Jazer. Kad su bili zauzeli mjesta oko njega, protjera Amorejce što su tamo stanovali.33. Nato se okrenuše i udariše putem u Bašan. Tada iziđe pred njih bašanski kralj Og sa svim svojim narodom na boj kod Edreja.34. A Gospodin reče Mojsiju: “Ne boj ga se! Jer ga predajem u tvoje ruke sa svim njegovim narodom i njegovom zemljom. Učini s njim kako si učinio s amorejskim kraljem Sihonom, koji je stolovao u Hešbonu!”35. Potukoše njega, sinove i sav njegov narod, tako da ne ostade nijedan koji bi bio mogao pobjeći, i osvojiše njegovu zemlju.Brojeva 22:1-411. Sinovi Izrćlovi pođoše dalje i utaboriše se na moapskim poljanama, s one strane Jordana prema Jerihonu.2. Balak, Siporov sin, vidje sve što učiniše Izrćlci Amorejcima.3. Tada se Moapci veoma uplašiše toga naroda. I jer je bio tako mnogobrojan, prepadoše se Moapci Izrćlaca.4. Moapci rekoše midjanskim starješinama: “Sada će ta množina proždrijeti sve oko nas, kao što goveda popasu travu u polju.” Balak, Siporov sin, bio je tada moapski kralj.5. On posla poslanike k Bileamu, Beorovu sinu, u Petor, što leži na Rijeci, u zemlju njegovih zemljaka, da ga pozovu i reknu mu: “Ovamo je izišao narod iz Egipta. Već je prekrilio svu zemlju i utvrdio se prema meni.6. Nego dođi i prokuni mi taj narod! Jer je jači od mene. Možda ću ga onda moći poraziti i istjerati ga iz zemlje. Jer znam, koga ti blagosloviš, bit će blagoslovljen, a koga prokuneš, bit će proklet.”7. I zaputiše se moapski i midjanski prvaci noseći u rukama darove za vračara; dođoše k Bileamu i kazaše mu Balakovu poruku.\8. On im odgovori: “Ostanite ovdje ove noći, i odgovorit ću vam kako mi kaže Gospodin.” I ostadoše moapski knezovi kod Bileama.9. Tada se javi Bog Bileamu i upita ga: “Kakvi su to ljudi kod tebe?”10. Bileam odgovori Bogu: “Balak, Siporov sin, moapski kralj, poručio mi je:11. Ovdje je narod što je izišao iz Egipta, i prekrilio je svu zemlju. Nego dođi i prokuni mi ga! Možda ću se onda moći s njim pobiti i istjerati ga.”12. A Bog reče Bileamu: “Ne smiješ ići s njima. Ne smiješ prokleti taj narod. Jer je blagoslovljen.”13. Kad je Bileam ustao, reče Balakovim knezovima: “Vratite se u svoju zemlju! Jer mi Gospodin nije dopustio da idem s vama.”14. I moapski se knezovi zaputiše, dođoše k Balaku i rekoše mu: “Ne htjede Bileam poći s nama.”15. Tada opet posla Balak knezove koji su bili mnogobrojniji i ugledniji od onih.16. Kad oni dođoše k Bileamu, rekoše mu: “Ovako ti veli Balak, Siporov sin: Nemoj se ipak skanjivati, nego dođi!17. Dobro ću te darivati i sve ću učiniti što od mene zatražiš. Pa dođi, prokuni mi taj narod!”18. A Bileam odgovori službenicima Balakovim: “Da mi dade Balak svoju palaču punu srebra i zlata, ne bih smio prekršiti zapovijed Gospodina, svojega Boga, niti u malom niti u velikom!19. Ipak ostanite i vi ovdje ove noći! Vidjet ću što će mi Gospodin ovaj put kazati.”20. Tada se javi Bog Bileamu u noći i reče mu: “Ako su došli ti ljudi da te zovu, ustani i pođi s njima! Ipak smiješ činiti samo ono što ću ti kazati.”21. I Bileam usta ujutro, osedla svoju magaricu i pođe s moapskim knezovima.22. Ali se raspali gnjev Božji, zato što on pođe, i anđeo Gospodnji stade mu na put da ga zaustavi. A on je jahao na svojoj magarici. Pratila su ga oba njegova momka.23. I kad magarica vidje anđela Gospodnjega gdje stoji na putu s golim mačem u ruci, skrene magarica s puta i pođe u polje. Bileam je tukao magaricu da je opet vrati na put.24. A anđeo Gospodnji stade u tjesnac među vinogradima, gdje je s obje strane bio zid.25. Kad magarica spazi anđela Gospodnjega, pritisne se uza zid i pritisne nogu Bileamovu o zid. I on ju je opet tukao.26. Tada anđeo Gospodnji ode opet dalje i stade na jednom uskom mjestu, gdje se nije moglo skrenuti ni desno ni lijevo.27. Kad magarica spazi anđela Gospodnjega, leže pod Bileamom na zemlju. Bileam se razljuti i stade tući magaricu štapom.28. A Gospodin otvori usta magarici i ona reče Bileamu: “Što sam ti učinila da me tučeš već treći put?”29. Bileam odgovori magarici: “Ti mi se još rugaš. Da imam mač u ruci, sad bih te ubio.”30. A magarica odvrati Bileamu: “Zar nisam tvoja magarica, na kojoj si jahao od kad sam tvoja do današnjeg dana? Jesam li ti kad takvo što učinila?” On odgovori: “Nisi.”31. Tada Gospodin otvori oči Bileamu, tako da ugleda anđela Gospodnjega gdje stoji na putu s golim mačem u ruci. I on se nakloni i pade ničice na svoje lice.32. A anđeo Gospodnji ga upita: “Zašto si tukao svoju magaricu već tri puta? Ja sam, eto, koji ti ne dam naprijed. Jer je taj put protiv moje volje.33. Magarica me spazila i tri se puta uklonila; tebe bih već ubio, a nju bih ostavio na životu.” \34. Bileam odgovori anđelu Gospodnjemu: “Sagriješio sam. Nisam znao da mi ti stojiš na putu. A ja ću se opet vratiti ako tebi nije po volji.”35. A anđeo Gospodnji odgovori Bileamu: “Idi s tim ljudima dalje! Ali govori samo ono što ti ja kažem!” Tada Bileam ode dalje s Balakovim knezovima.36. Kad je čuo Balak da dolazi Bileam, iziđe mu u susret u grad Moab, koji leži na zemljištu Arnona, tik na granici.37. Balak upita Bileama: “Nisam li ponovno slao k tebi i zvao te? Zašto mi ne dođe? Zar te doista ne mogu darivati?”38. A Bileam reče Balaku: “Evo sam došao k tebi. Ali hoću li moći što progovoriti? Samo što mi Bog stavi u usta, ono ću govoriti.”39. Bileam ode s Balakom dalje, i dođoše u Kirjat Husot.40. Tamo Balak žrtvova goveda i ovce, i razdijeli od toga Bileamu i knezovima koji su bili s njim.41. Sljedeće jutro uze Balak Bileama sa sobom i odvede ga gore na Bamot-Baal, odakle je mogao vidjeti krajnji dio naroda.Psalmi 33:10-1710. Gospod razbija naum naroda, uništava namjere pucima.11. Gospodnja odluka ostaje dovijeka, misli srca njegova od koljena do koljena.12. Blago narodu kojemu je Bog Gospod, narodu kojega on sebi izabra za baštinu!13. S neba gleda Gospod i vidi sve sinove čovječje.14. S mjesta na kojem stoluje gleda sve stanovnike zemlje,15. on koji je načinio svakome njegovo srce i zna sva njihova djela.16. Ne spašava kralja velika vojska, niti se spašava junak veličinom snage.17. Ne dovodi konj do pobjede, niti njegova jakost donosi spasenje.Izreka 11:25-2625. Tko čini dobro, nalazi obilnu okrepu; tko napaja druge, napaja samoga sebe. \26. Tko ne da žita, proklinje ga narod; tko ga daje, na njegovu glavu dolazi blagoslov. \Marku 12:28-4428. Jedan od pismoznanaca slušao je njihovu prepirku i opazio kako im je zgodno odgovorio. I on pristupi i zapita ga: “Koja je prva od svih zapovijedi?”29. Isus odgovori: “Prva glasi: čuj, Izrćle, Gospodin, naš Bog, jest jedini.30. Ljubi Gospodina, svoga Boga, svim srcem, svom dušom, svom pameti i svom svojom snagom!31. Druga glasi: Ljubi svoga bližnjega kao samoga sebe! Važnije zapovijedi od tih nema.”32. Tada mu reče pismoznanac: “Dobro, učitelju, posve si pravo rekao: Samo je jedan Bog, i osim njega nema drugoga.33. Njega ljubiti svim srcem, svom dušom, svom pameti kao samoga sebe: to je vrednije od svih paljenica i žrtava.”34. Kad vidje Isus kako pametno odgovori, reče mu: “Nisi daleko od Božjega kraljevstva.” Otada se ne usudi više nitko zapitati ga što.35. Kad je Isus učio u Hramu, zapita: “Kako mogu pismoznanci tvrditi da je Mesija Davidov sin?36. Ipak sam David kaže u Duhu Svetom: Reče Gospodin mome Gospodinu: Sjedi meni s desne, dok položim tvoje neprijatelje za podnožje tvojim nogama!37. Sam David naziva ga Gospodinom, kako može dakle biti njegov sin?” Veliko mnoštvo naroda rado ga je slušalo.38. Dalje im reče u svojoj pouci: “čuvajte se pismoznanaca! Oni rado idu u dugačkim haljinama, hoće da ih ljudi pozdravljaju na javnim mjestima39. i da zauzimaju u sinagogama prva mjesta i na gozbama pročelja.40. Oni izjedaju udovičke kuće i prave se da izgovaraju duge molitve. Njih čeka stroži sud.”41. Isus je sjedio nasuprot blagajni za prinose i gledao kako narod ubacuje novac u blagajnu. Mnogi su bogataši ubacivali mnogo.42. Jedna siromašna udovica dođe i ubaci dvije lepte, što čini kvadrant.43. Tada dozva svoje učenike i reče im: “Zaista kažem vam: Ova siromašna udovica stavila je više u blagajnu nego svi drugi.44. Jer svi drugi ubaciše od svoga viška, a ona stavi od svoga siromaštva sve što je imala za hranu.” Croatian Bible (GKS) 2010 No Data