Biblija u jednoj godini Ožujak 8Brojeva 13:1-331. Gospodin zapovjedi Mojsiju ovo:2. ”Pošalji ljude da uhode kanaansku zemlju, koju ću dati sinovima Izrćlovim! Pošaljite od svakoga plemena po jednoga! Svaki od njih neka bude glavar!”3. I po zapovijedi Gospodnjoj posla ih Mojsije iz Paranske pustinje. Sve su bili glavari sinova Izrćlovih.4. Ovo su im imena: od Rubenova plemena: Šamua, sin Zakurov,5. od Šimunova plemena: Šafat, sin Horijev,6. od Judina plemena: Kaleb, sin Jefuneov,7. od Jisakarova plemena: Jigal, sin Josipov,8. od Efrajimova plemena: Hošea, sin Nunov,9. od Benjaminova plemena: Palti, sin Rafuov,10. od Zebulunova plemena: Gadiel, sin Sodijev,11. od Josipova plemena, od Manašejeva plemena: Gadi, sin Susijev,12. od Danova plemena: Amiel, Sin Gemalijev,13. od Ašerova plemena: Setur, sin Mikćlov,14. od Naftalijeva plemena: Nahbi, sin Vofsijev,15. od Gadova plemena: Geuel, sin Makijev.16. To su imena ljudi što ih posla Mojsije da uhode zemlju. Tada dade Mojsije Hošeu, sinu Nunovu, ime Jošua.17. Kad ih posla Mojsije da uhode kanaansku zemlju, zapovjedi im: “Idite odavle preko Negeba! Onda se popnite na goru.18. Pogledajte kakva je zemlja i je li narod što prebiva u njoj jak ili slab, malen ili velik;\19. i kakva je zemlja u kojoj prebiva, je li plodna ili neplodna; i kakva su mjesta u kojima prebiva, jesu li u otvorenim taborima ili u tvrdim gradovima;\20. i kakva je zemlja, je li masna ili mršava, raste li drveće u njoj ili ne raste! A sad na posao! Donesite sa sobom i nešto roda one zemlje!” Bilo je tada upravo vrijeme prvome grožđu.21. Tada odoše i uhodiše zemlju od pustinje Sin do Rehoba, na ulazu u Hamat.22. Oni se popeše preko Negeba i dođoše do Hebrona, gdje su živjeli Ahiman, Šešaj i Talmaj, Anakovi potomci. Hebron je bio sazidan sedam godina prije Soana u Egiptu.23. Kada stigoše u dolinu Eškol, odrezaše ondje lozu s jednim grozdom, što su ga nosila po dvojica na motki, tako i nekoliko mogranja i smokava.24. Ono mjesto prozva se dolina Eškol zbog grozda što su ga tamo bili odrezali sinovi Izrćlovi.25. Poslije četrdeset dana vratiše se, nakon što su bili uhodili zemlju.26. Odoše kući i dođoše Mojsiju i Aronu i svoj općini sinova Izrćlovih u Paransku pustinju, u Kadeš, podniješe izvještaj njima i svoj općini, i pokazaše im plodove zemlje.27. A pripovijedali su im ovo: “Odosmo u zemlju u koju si nas poslao. Zaista teče u njoj mlijeko i med. Evo to su plodovi otamo!28. Ali narod što boravi u njoj jak je i gradovi su utvrđeni i veoma veliki. Vidjesmo ondje i Anakove sinove.29. Amalečani prebivaju u pokrajini Negebu: Hetiti, Jebusejci i Amorejci stanuju u planini; Kanaanci prebivaju na moru i na obali Jordana.”\30. A da spriječi svaku ljutitu izjavu naroda protiv Mojsija, povika Kaleb: “Svakako pođimo gore i osvojimo je! Jer je možemo lako prevladati!”31. Ali ljudi koji su bili išli s njim, izjaviše: “Nikako ne možemo ići protiv tog naroda. Jer je jači od nas.”32. Tada iznesoše pred sinove Izrćlove neistinu o zemlji koju su bili uhodili. Pripovijedali su: “Zemlja koju prođosmo i uhodismo jest zemlja koja ždere svoje stanovnike. Svi ljudi što ih tamo vidjesmo, neobično su veliki.33. Vidjesmo tamo i divove, Anakove sinove od divovskoga roda. činilo nam se da smo prema njima kao skakavci. A tako smo se morali i mi njima činiti.”Brojeva 14:1-451. Tada sva općina podiže viku i graju, i narod je plakao one noći.2. Svi su sinovi Izrćlovi mrmljali protiv Mojsija i Arona. I sva se općina tužila pred njima: “O, da smo bili pomrli u egipatskoj zemlji ili ovdje u pustinji! O, da smo mrtvi!3. Zašto da nas vodi Gospodin u tu zemlju? Zar da i ginemo od mača? Zar da naše žene i sitna djeca postanu drugima roblje? Ne bi li bolje bilo za nas da se vratimo u Egipat?”4. A rekoše među sobom: “Mi ćemo izabrati sebi vođu i vratiti se u Egipat!”5. Tada Mojsije i Aron padoše ničice pred svom sabranom općinom sinova Izrćlovih.6. A Jošua, sin Nunov, i Kaleb, sin Jefuneov, koji su također bili uhodili zemlju, razdriješe svoje haljine7. i rekoše svoj općini sinova Izrćlovih: “Zemlja koju prođosmo da bismo je uhodili jest zemlja doista vrlo dobra.8. Ako nam je Gospodin milostiv, on će nas dovesti u tu zemlju i dat će nam je, zemlju u kojoj teče mlijeko i med.9. Samo se ne bunite protiv Gospodina i ne bojte se stanovnika te zemlje! Jer ćemo ih posve istrijebiti. Odstupila je od njih njihova zaštita. A s nama je Gospodin. Ništa ih se ne bojte!”10. Kada je sva općina mislila da ih kamenuje, pojavi se slava Gospodnja svim sinovima Izrćlovim nad Šatorom svjedočanstva.11. I Gospodin reče Mojsiju: “Dokle će me još prezirati taj narod? Dokle mi ne će vjerovati uza sve čudesne znakove što sam ih učinio pred njim?12. Udarit ću ga kugom i istrijebiti ga. A tebe ću učiniti narodom koji je veći i jači od ovoga.”13. Ali Mojsije odvrati Gospodinu: “Ako to čuju Egipćani, između kojih si svojom moću doveo ovamo taj narod,14. pripovijedat će to stanovnicima ove zemlje. Oni su čuli da ti, Gospodine, prebivaš među ovim narodom, da mu se ti, Gospodine, oči u oči ukazuješ, i da tvoj oblak stoji nad njima, i da ti danju u stupu oblaka, a noću u stupu ognja ideš pred njima.15. Ako sad taj narod pobiješ sve do jednoga, onda će narodi koji su čuli o tebi glas reći:16. Budući da Gospodin nije mogao taj narod dovesti u zemlju koju im je bio zakletvom obećao, zato ih je pobio u pustinji.17. Neka dakle, Gospodine, vlada tvoja velika strpljivost! Pa ti si obećao:18. Gospodin je strpljiv i bogat dobrotom. On oprašta krivnju i grijeh. Ali posve ne otpušta kaznu, nego pohodi krivnju otaca na djeci do u treće i četvrto koljeno.19. Oprosti dakle ovomu narodu njegovu krivnju, po velikom svom milosrđu, kao što si uvijek opraštao ovomu narodu od Egipta dovde!”20. Gospodin odgovori: “Opraštam mu, kako si zamolio.21. Ali tako ja živ bio, i tako sva zemlja bila puna slave Gospodnje,22. svi oni ljudi koji vidješe moju slavu i sve čudesne znake, što sam ih učinio u Egiptu i u pustinji, a ipak me deset puta kušaše i mojega glasa ne poslušaše,23. ne će nikada vidjeti zemlje što je zakletvom obećah njihovim ocima. Ne, nijedan od svih onih koji me prezreše, neće je vidjeti!24. Samo svojega slugu Kaleba, koji pokaza drugi duh i posve pristade uza me, njega ću dovesti u zemlju u koju je već jednom stupio, i posjedovat će je njegovi potomci.25. Pustite samo da Amalečani i Kanaanci stanuju u ravnici! Sutra se vratite i pođite u pustinju prema Crvenome moru!”26. Još reče Gospodin Mojsiju i Aronu:27. ”Dokle će još ta nevaljala općina mrmljati protiv mene? Dobro sam čuo psovke sinova Izrćlovih, što ih izbacuju protiv mene.28. Kaži im: Tako ja živ bio, to je riječ Gospodnja, kako vi izgovoriste pred mojim ušima, tako ću ja postupati s vama.29. Ovdje u pustinji popadat će vaša mrtva tjelesa, svi vi koji ste bili izbrojeni, po cijelom vašem broju, od dvadesete godine naviše, jer mrmljaste protiv mene.30. Nikada ne ćete ući u zemlju koju vam obećah pod zakletvom za postojbinu, osim Kaleba, sina Jefuneova, i Jošue, sina Nunova.31. A sitnu vašu djecu, za koju rekoste da će drugima postati roblje, njih ću uvesti. Oni će se obradovati zemlji koju vi pogrdiste.32. A vaša mrtva tjelesa raspast će se ovdje u pustinji.33. četrdeset godina vaši će se sinovi kao pastiri povlačiti u pustinji i tako će činiti pokoru za vaše otpadništvo, dok se vaša tjelesa posve ne zatru u pustinji!34. Po broju četrdeset dana, za koje uhodiste zemlju, jedan dan za jednu godinu uračunat, morat ćete četrdeset godina činiti pokoru za svoje krivnje. Morat ćete osjetiti što znači kad ja uskratim svoju milost.35. Ja, Gospodin, to kažem! Doista, tako ću postupati s tom cijelom nevaljalom općinom, koja se urotila protiv mene: ovdje u pustinji oni će naći svoj kraj. Ovdje će pomrijeti.”36. A ljudi što ih je bio poslao Mojsije da uhode zemlju, i što nakon svojega povratka pobuniše svu općinu protiv njega, kad krivo izvijestiše o zemlji,37. ti ljudi, što su bili dali lažan izvještaj o zemlji, pomriješe pred Gospodinom od nagle smrti.38. Samo Jošua, sin Nunov, i Kaleb, sin Jefuneov, ostaše na životu od onih ljudi što su išli uhoditi zemlju.39. Kad Mojsije priopći te prijetnje svim sinovima Izrćlovim, narod se veoma ražalosti.40. Drugo, dakle, jutro ustaše rano, da uziđu navrh gore; jer rekoše: “Sada smo spremni da uziđemo na ono mjesto za koje nam je govorio Gospodin; jer sagriješismo.” \41. A Mojsije odvrati: “Zašto hoćete prestupiti zapovijed Gospodnju? Ne ćete uspjeti.42. Ne uzlazite jer Gospodin nije u vašoj sredini! Inače ćete biti potučeni od svojih neprijatelja.43. Jer Amalečani i Kanaanci stoje tamo pred vama. Popadat ćete od mača. Budući da se odmetnuste od Gospodina, ne će Gospodin biti s vama.”44. Ali oni u svojoj tvrdokornosti pođoše navrh gore. A kovčeg Gospodnjega saveza i Mojsije ne ostaviše tabora.45. Tada siđoše Amalečani i Kanaanci, što su stanovali na onoj gori, potukoše ih i potjeraše do Horme.Psalmi 31:19-2419. Nek zanijeme lažljiva usta koja oholo i drsko govore bezakonje na pravednika!20. Kako je velika tvoja dobrota koju čuvaš za one koji te se boje, koju pred sinovima čovječjim iskazuješ onima koji se tebi utječu.21. Kriješ ih štitom svoga lica od ljudskih pobuna; zaklanjaš ih pod svoj krov od svađe jezika. \22. Blagoslovljen Gospod! On mi je iskazao čudesnu svoju dobrotu u utvrđenom gradu!23. Kad pomišljah u svojoj tjeskobi: “odbačen sam od tvoga lica”, ti si čuo moj vapaj kad te glasno prizivah.24. Ljubite Gospoda, svi pobožni njegovi! Gospod čuva vjerne, a po zasluzi vraća oholima.Izreka 11:15-1515. Veoma se zlo prolazi kad se jamči za druge; tko izmiče pružanju ruke, ide sigurno. \Marku 10:32-5232. Bili su na putu u Jeruzalem. Isus je išao pred njima. Oni su se čudili tome i za njim su išli sa strahom. Tada on uze opet k sebi dvanćstoricu i reče im što ga čeka:33. ”Eto, mi idemo u Jeruzalem. Tamo će Sin čovječji biti predan svećeničkim glavarima i pismoznancima. Oni će ga osuditi na smrt i predati neznabošcima.34. Tada će mu se narugati, popljuvati ga, bičevati i ubiti. Ali poslije tri dana on će uskrsnuti.”35. Tada pristupiše k njemu Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, i zamoliše: “Učitelju, htjeli bismo da nam ispuniš jednu molbu.”36. On ih upita: “Što želite od mene?”37. Oni ga zamoliše: “Daj da u tvojoj slavi jedan od nas sjedne s tvoje desne, drugi s tvoje lijeve!”38. Isus im odvrati: “Ne znate što molite. Možete li piti kalež koji ja pijem, ili krstiti se krštenjem koje ja primam?”39. Oni mu odgovoriše: “Možemo.” Isus im odvrati: “Kalež koji ja pijem vi ćete piti i krštenje koje ja primam i vi ćete primiti;\40. ali mjesto s moje desne ili s lijeve ne mogu ja dati; ono pripada onima za koje je pripravljeno.”\41. Kad doznaše to druga desetorica, razljutiše se na Jakova i Ivana.42. Isus ih zato dozva k sebi i reče im: “Znate, neznabožački vladari vladaju nad svojim narodima i velikaši čine da oni osjete njihovu moć.43. Među vama neka ne bude tako. Tko hoće biti velik među vama, taj neka bude vaš sluga;\44. i tko hoće biti prvi među vama, taj neka bude svima sluga!45. I Sin čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i da dâ svoj život u otkup za mnoge.”46. Oni dođoše u Jerihon. Kada je izlazio iz Jerihona s učenicima i s velikim mnoštvom naroda, sjedio je na putu prosjak, slijepac Bartimej, Timejev sin.47. čim je on čuo da je tu Isus Nazarećanin, povika iza glasa: “Isuse, sine Davidov, smiluj mi se!”48. Mnogi su ga korili neka šuti. Ali on je vikao još jače: “Sine Davidov, smiluj mi se!”49. Tada zastane Isus i reče: “Zovnite ga ovamo!” Zovnuše slijepca i rekoše mu: “Imaj pouzdanje! Ustani, zove te!”50. Tada on zbaci sa sebe svoju haljinu, skoči i pohrli k Isusu.51. Isus ga upita: “Što hoćeš od mene?” “Učitelju”, zamoli slijepac, “učini da progledam!”52. Isus mu reče: “Idi, vjera te je tvoja ozdravila.” Odmah je progledao i uputio se za njim. Croatian Bible (GKS) 2010 No Data