Biblija u jednoj godini Travanj 11Jošua 11:1-231. A kad to ču Jabin, hasorski kralj, posla obavijest Jobabu, madonskom kralju i šimronskom i akšafskom kralju,2. te kraljevima na sjeveru u gorama, u ravnici južno od Kinereta, u nizini i na visini dorskoj uz more,3. Kanaancima na istoku i zapadu, Amorejcima, Hititima, Perižanima i Jebusejcima u gorama i Hivijcima pod Hermonom u zemlji Mispi.4. I izađoše oni sa svim svojim vojskama. Bio je to ratnički narod, mnogobrojan kao pijesak na obali morskoj, s veoma brojnim konjima i kolima.5. Svi ti kraljevi dogovoriše se, dođoše i utaboriše se na vodi Meromu, da se bore s Izrćlom.6. A Gospodin reče Jošui: “Ne boj ih se! Jer sutra u ovo doba sve ću ih pobijene staviti pred Izrćla. Njihove konje ohromi i njihova bojna kola spali ognjem!”7. Tada ih Jošua napade iznenada sa svom svojom vojskom na vodi Meromu, i udariše na njih.8. I Gospodin ih dade u ruke Izrćlcima. Oni ih poraziše i potjeraše ih do velikoga Sidona i do Misrefot Majima i do u dolinu Mispu na istoku; tako ih pobiše da ih više ne preosta nijedan.\9. Jošua im tada učini kao što mu je bio Gospodin zapovjedio: konje im ohromi i kola im spali ognjem.10. Tada se vrati Jošua i zauze Hasor, i dade njegova kralja smaknuti mačem. Hasor je bio prije glavni grad svim onim kraljevstvima.11. Pobiše sve stanovništvo oštricom mača izvršujući zakletvu. Ništa ne osta od onoga što je bilo živo. A Hasor dade spaliti ognjem.12. Sve one kraljevske gradove sa svim njihovim kraljevima uze Jošua u svoju vlast i pobije ih oštricom mača izvršujući zakletvu na njima, kao što je bio zapovjedio Mojsije, sluga Božji.13. Ali nijednoga grada, od onih koji su bili na visinama, ne mogoše Izrćlci spaliti. Jedino Hasor spali Jošua.14. Sav plijen iz onih gradova i stoku uzeše Izrćlci za sebe. A ljude sasjekoše oštricom mača, te ih posve uništiše; ne osta nitko živ.\15. Kako je bio Gospodin zapovjedio svojemu sluzi Mojsiju, tako Mojsije zapovjedi Jošui, i učini Jošua. Ništa ne izostavi od svega što je bio Gospodin zapovjedio Mojsiju.16. Tako zauze Jošua svu tu zemlju: gore, sav južni kraj, svu gošensku zemlju, nizine, jordansku ravnicu, goru Izrćlovu i njezinu nizinu;\17. od golih gora što se dižu prema Seiru do Baal Gada u ravnici libanonskoj pod gorom Hermonom. Sve njihove kraljeve zarobi i dade ih pogubiti.18. Dugo vremena ratovao je Jošua sa svim onim kraljevima.19. Nije bilo grada koji bi se mirno predao sinovima Izrćlovim, osim Hivijaca koji su stanovali u Gibeonu. Inače su morali sve osvojiti silom oružja.20. Jer je od Gospodina bilo tako određeno da im je on otvrdnuo srce, te su se borili protiv Izrćla tako da se je mogla bez milosti izvršiti zakletva na njima i da su bili istrijebljeni, kao što je bio Gospodin zapovjedio Mojsiju.21. Tada iziđe Jošua i uništi Anakovce u gorama, u Hebronu, Debiru i Anabu i na svim gorama judejskim i na svim gorama Izrćlovim, na njima i na njihovim gradovima izvrši Jošua zakletvu.22. Nijedan Anakovac ne osta više u zemlji sinova Izrćlovih; samo u Gazi, Gatu i Ašdodu osta ih nekoliko.\23. Tako zauze Jošua svu zemlju, upravo onako kako je bio Gospodin zapovjedio Mojsiju, i dade je Jošua sinovima Izrćlovim u baštinu, po njihovim dijelovima, po njihovim plemenima. I zemlja počinu od rata.Jošua 12:1-241. Ovo su kraljevi zemlje koje pobijediše sinovi Izrćlovi i zemlju im osvojiše: s one strane Jordana na istoku od rijeke Arnona do gore Hermona i sve ravnice istočno od Jordana.2. Sihon, amorejski kralj, koji je stanovao u Hešbonu vladao je od Aroera, koji leži na obali Arnona, od sredine doline i preko polovine Gileada do rijeke Jaboka, granice Amonovih sinova3. i preko jordanske doline do istočne strane jezera Kinereta i do istočne strane mora pustinje, Slanoga mora, prema Bet Haješimotu i južno uz podnožje obronaka Pisge.4. Nadalje pokrajina Oga, bašanskoga kralja, koji je pripadao ostacima Refaima i prebivao u Aštarotu i Edreju.5. Vladao je gorom Hermonom, Salkom i cijelim Bašanom do granice Gešura i Maakada i polovinom Gileada do pokrajine Sihona, hešbonskoga kralja.6. Mojsije, sluga Gospodnji, i sinovi Izrćlovi poraziše ih i Mojsije, sluga Gospodnji, dade to u posjed Rubenovcima, Gadovcima i polovini Manašeova plemena.7. A ovo su kraljevi zemlje koje Jošua i sinovi Izrćlovi pobijediše u zapadnoj jordanskoj zemlji, od Baal Gada u libanonskoj dolini do golih gora što se dižu prema Seiru, i njihovu zemlju dade Jošua u posjed plemenima Izrćlovim po njihovim dijelovima:8. u gorama, u nizinama, u jordanskoj ravnici, na obroncima, u pustinji i u južnom kraju, zemlju Hetita, Amorejaca, Kanaanacâ, Perižana, Hivijaca i Jebusejaca:9. Jedan jerihonski kralj, jedan ajski kralj kod Betela,10. jedan jeruzalemski kralj; jedan hebronski kralj, \11. jedan jarmutski kralj, jedan lakiški kralj,12. jedan eglonski kralj; jedan gezerski kralj, \13. jedan debirski kralj, jedan gederski kralj,14. jedan hormski kralj, jedan aradski kralj,15. jedan libnanski kralj, jedan adulamski kralj,16. jedan makedski kralj; jedan betelski kralj, \17. jedan tapuanski kralj, jedan heferski kralj,18. jedan afečki kralj, jedan šaronski kralj,19. jedan madonski kralj, jedan hasorski kralj,20. jedan šimron-meronski kralj, jedan ahšafski kralj,21. jedan tanaački kralj, jedan megidski kralj,22. jedan kedeški kralj, jedan jokneamski kralj na Karmelu,23. jedan dorski kralj na dorskim visinama, jedan kralj pogana u Gilgalu,24. jedan tirški kralj; svega trideset i jedan kralj. \Psalmi 44:4-194. Ne zadobiše zemlje svojim mačem, niti im njihova mišica donese pobjedu, nego tvoja desnica i tvoja mišica, svjetlost tvojega lica jer si ih volio.5. Ti si moj kralj, Bože, koji daješ pobjede Jakovu!6. S tobom odbismo svoje neprijatelje, po tvom imenu pogazismo svoje protivnike.7. Nisam se uzdao u svoj luk, niti mi moj mač donese pobjedu!8. Ti nam dade pobjedu nad neprijateljima i ti posrami naše mrzitelje.9. U Bogu smo se hvalili svaki dan i tvoje ime slavit ćemo dovijeka.10. Ali sad si nas posve odbacio i posramio nas, i ne izlaziš više s našim vojskama.11. Pustio si da uzmaknemo pred neprijateljem i naši mrzitelji odnesoše sebi plijen.12. Dao si nas k'o ovce na klanje, rasijao nas među neznabošce.13. Prodao si svoj narod u bescjenje i nisi postao bogatijim njihovom prodajom.14. Izložio si nas za porugu našim susjedima, na ruglo i podsmijeh onima koji su oko nas.15. Učinio si nas ruglom među narodima, puci mašu glavom nad nama.16. Po cijeli dan pred očima stoji mi ta sramota, stid mi je pokrio lice17. od vike podrugljivca što psuje, od pogleda neprijatelja što žeđa osvetu.18. Sve nas je to snašlo, a mi te ne zaboravismo, tvoj Savez ne iznevjerismo.19. Naše srce nije uzmaklo, niti naš korak ostavi tvoju stazu.Izreka 14:1-21. Mudrost i žena sagrade sebi kuću, a ludost je raskopa vlastitim rukama.2. Tko radi pošteno, boji se Gospodina, a tko ide stranputicom, prezire ga.Luki 10:25-4225. Tada se diže neki zakonoznanac da ga kuša. On upita: “Učitelju, što moram činiti da postignem vječni život?”26. On mu reče: “Što stoji pisano u Zakonu? Kako čitaš?”27. On odgovori: “Ljubi Gospodina, svojega Boga, svim srcem, svom dušom, svom snagom i svom svojom misli; i svojega bližnjega kao samoga sebe!”\28. Reče mu: “Pravo si odgovorio. čini to, i imat ćeš život!”29. A on se htjede opravdati i zapita Isusa: “A tko je moj bližnji?”30. Tada prozbori Isus i reče: “Neki je čovjek silazio iz Jeruzalema u Jerihon i pade među razbojnike. Oni ga oplijeniše, izraniše, ostaviše ga napola mrtva i otiđoše.31. Slučajno je istim putem silazio neki svećenik. On ga vidje i prođe.32. Isto tako dođe tamo neki levit. Vidje ga i prođe.33. I neki Samarijanac, na svom putu, dođe u njegovu blizinu. Kad ga vidje, sažali se nad njim.34. Pristupi k njemu, zali uljem i vinom njegove rane i zavi ih. Tada ga podiže na svoju životinju, dovede ga u gostionicu i pobrinu se za njega.35. Sutradan izvadi dva denara, dade ih krčmaru i reče mu: Brini se za njega! Što više potrošiš, platit ću ti kad se vratim.36. Tko je od ove trojice bio bližnji onome koji je bio pao među razbojnike?”37. Ovaj odgovori: “Onaj koji mu je iskazao milosrđe.” I Isus mu reče: “Idi, i ti čini tako!”38. Na putu svrati u jedno selo. Neka žena, po imenu Marta, primi ga u svoju kuću.39. Imala je sestru, po imenu Mariju. Ona sjede do Gospodinovih nogu i slušala je njegovo razlaganje.40. A Marta je prionula na posao da ga podvori. Ona pristupi i reče: “Gospodine, zar ti ne mariš što me moja sestra ostavi samu da dvorim. Reci joj, dakle, da mi pomogne!”41. Gospodin joj odgovori: “Marta, Marta, brineš se i skrbiš za mnoge stvari.42. Samo je jedno potrebno. Marija je izabrala dobar dio. On joj se ne će oduzeti.” Croatian Bible (GKS) 2010 No Data