Biblija u jednoj godini Travanj 12Jošua 13:1-331. Kad Jošua postade star i vremešan, reče mu Gospodin: “Ti si star i vremešan. A velik dio zemlje ostao je još neosvojen.2. Ovo je zemlja što je još ostala: sve pokrajine Filistejaca i sva zemlja Gešur3. od Šihora, istočno od Egipta do ekronske pokrajine na sjeveru, što pripada pokrajini Kanaanaca; pet filistejskih kneževina, naime u Gazi, Ašdodu, Aškelonu, Gitu i Ekronu, dalje Avejci\4. na jugu, sva zemlja Kanaanaca i Ara Sidonaca do Afeke, do amorejske granice;\5. onda zemlja Giblijaca i sav Libanon u istočnom dijelu, od Baal Gada na podnožju Hermona do puta u Hamat.6. Sve stanovnike Libanona do Misrefota Majima, sve Sidonce ja ću sâm otjerati ispred sinova Izrćlovih. Samo razdijeli to Izrćlu ždrijebom u baštinu, kao što sam ti zapovjedio!7. Razdijeli sad, dakle, tu zemlju u baštinu među devet plemena i polovinu Manašeova plemena!”8. S tim su bili primili Rubenovci svoj dio, što im ga je bio Mojsije odredio u istočnoj jordanskoj zemlji, što im ga je bio ostavio Mojsije, sluga Gospodnji,9. od Aroera na obali Arnona i od grada u sredini doline, i svu ravnicu Medebe do Dibona,10. te sve gradove amorejskoga kralja Sihona, koji je vladao u Hešbonu, do pokrajine sinova Amonovih;\11. i Gilead i pokrajinu gešursku i maakansku, i svu goru Hermon i sav Bašan do Salke,12. sve kraljevstvo Oga u Bašanu, koji je vladao u Aštarotu i Edreju. On je bio još preostao od ostataka Refaima, što ih je bio Mojsije pobijedio i protjerao iz njihova posjeda.13. Ali Gešurce i Maakance ne protjeraše sinovi Izrćlovi, i tako ostadoše Gešurci i Maakanci među Izrćlom do dana današnjega.14. Samo plemenu Levijevu ne dade baštine: žrtve paljenice Gospodina, Boga Izrćlova, jesu njegova baština, kao što mu je bio obećao.15. Mojsije dade plemenu sinova Rubenovih dijelove po njihovim rodovima.16. Oni dobiše područje od Aroera i od grada u sredini doline i svu ravnicu kod Medebe:17. Hešbon, sa svim mjestima što leže na ravnici, Dibon, Bamot Baal, Bet Baal Meon,18. Jahas, Kedemot, Mefaat,19. Kirjatajim, Sibmu, Seret Hašahar na gori u dolini,20. Bet Peor, obronke Pisge i Bet Haješimot21. i sve druge gradove u ravnici. Nadalje sve kraljevstvo amorejskoga kralja Sihona, koji je vladao u Hešbonu, Mojsije ga je pobijedio zajedno s knezovima midjanskim: Avijem, Rekemom, Surom, Hurom i Rebom, knezovima Sihonovim, koji su prebivali u zemlji.22. I vračara Bileama, sina Beorova, ubiše sinovi Izrćlovi mačem, nakon što su mačem bili poubijali druge.23. Granica Rubenovih sinova bila je Jordan s obalom. To je bila baština Rubenovih sinova po njihovim rodovima: gradovi s pripadajućim selima.24. Onda dade Mojsije plemenu Gadovu, Gadovim sinovima, dijelove po njihovim rodovima.25. Oni dobiše ovo područje: Jazer i sve gileadske gradove, polovinu zemlje sinova Amonovih do Aroera, istočno od Rabe,26. te od Hešbona do Ramot-Hamispe i Betonima i od Mahanajima do debirske pokrajine;\27. onda u dolini: Bet Haram, Bet Nimru, Sukot i Safon, ostatak kraljevstva Sihona, hešbonskoga kralja: Jordan sa svojom obalom do kraja Kineretskoga jezera, na istočnoj strani Jordana.28. To je baština sinova Gadovih po njihovim rodovima: gradovi i njihova sela.29. Onda dade Mojsije polovini Manašeova plemena dijelove, i to: polovina plemena sinova Manašeovih dobi po svojim rodovima30. ovo područje: proteže se ono od Mahanajima preko svega Bašana, sve kraljevstvo Oga, bašanskoga kralja, i sva Jairova sela, što su u Bašanu, šezdeset gradova.31. A polovinu Gileada i Aštarot i Edrej, glavne gradove kraljevstva Ogova u Bašanu, dobiše sinovi Makira, Manašeova sina, i to polovina Makirovih sinova, po njihovim rodovima.32. To je što razdijeli kao baštinu Mojsije na moapskim poljanama, s one strane Jordana, istočno od Jerihona.33. A plemenu Levijevu ne dade Mojsije baštine. Gospodin, Bog Izrćlov, je njihova baština, kao što im je obećao.Jošua 14:1-151. Ovo je što dobiše sinovi Izrćlovi u kanaanskoj zemlji kao baštinu, što im svećenik Eleazar i Jošua, Nunov sin, i plemenski poglavari izrćlskih plemena2. kao njihovu baštinu razdijeliše ždrijebom, kao što je bio Gospodin odredio preko Mojsija za devet plemena i polovinu plemena.3. Dvama plemenima i polovini plemena bio je naime Mojsije odredio baštinu s one strane Jordana, a levitima nije bio dao baštine među njima.4. Jer Josipovih sinova bila su dva plemena: Manaše i Efrajim. A levitima ne dadoše dijela u zemlji, nego samo gradove za prebivanje i pašnjake za stoku i za blago.5. Kako je bio Gospodin zapovjedio Mojsiju, tako učiniše sinovi Izrćlovi i razdijeliše zemlju.6. Tada pristupiše Judini sinovi k Jošui u Gilgalu i Kaleb, sin Jefuneov, Kenižanin, reče mu: “Ti znaš što je odredio Gospodin Mojsiju, čovjeku Božjemu, za me i za te u Kadeš Barnei.7. Bilo mi je četrdeset godina kad me posla Mojsije, sluga Gospodnji, iz Kadeš Barne da uhodim zemlju, i donesoh mu izvještaj, kako sam mislio u svom srcu.8. A moji drugovi, koji su išli sa mnom, uplašiše srce narodu, ali ja sam bio posve na strani Gospodina, Boga svojega.9. I zakle se Mojsije onoga dana: Zemlja na koju je stupila tvoja noga pripast će tebi i tvojim sinovima kao baština u vječna vremena, jer si posve stupio na stranu Gospodina, Boga mojega.10. I Gospodin me, kako vidiš, po svom obećanju sačuva u životu punih četrdeset i pet godina, od vremena kad Gospodin reče Mojsiju onu riječ, dok je Izrćl išao po pustinji i sad, eto, imam osamdeset i pet godina.11. Danas sam još krepak kao onda kad me je Mojsije poslao. Moja je snaga danas još kao onda kad se je trebalo boriti, i dolaziti i odlaziti.12. Zato mi daj sada tu gorovitu zemlju, za koju je onda govorio Gospodin! Jer ti si sam onda čuo da su tamo Anakovci i veliki utvrđeni gradovi. Možda je Gospodin sa mnom, i ja ću ih moći protjerati kako je to obećao Gospodin.”13. Tada ga Jošua blagoslovi i dade Kalebu, Jefuneovu sinu, Hebron kao baštinu.14. Zato pripada Hebron Kalebu, Jefuneovu sinu, Kenižaninu, kao baština sve do dana današnjega, jer je naime on svom dušom dizao Gospodina, Boga Izrćlova.15. Hebron se je prije zvao grad Arbe. Taj je bio najveći čovjek među Anakovcima. I zemlja počinu od rata.Psalmi 44:20-2620. Ti si nas ipak razbio u mjestu šakala i pokrio nas smrtnom tminom.21. Kad bismo i zaboravili ime svoga Boga i svoje ruke podizali k tuđemu bogu,22. zar ne bi to Bog saznao? On je koji poznaje tajne srdaca!23. A zbog tebe dave nas svaki dan, postali smo im k'o ovce za klanje.24. Ustani! Što spavaš, Gospode? Probudi se! Ne odbacuj nas dovijeka!25. Što skrivaš svoje lice i zaboravljaš našu nevolju i muku?26. Jer naša duša se u prah sručila; trbuh se naš za tlo prilijepio. \Izreka 14:3-33. U ustima je luđaka prut za njegovu oholost, a mudrome čovjeku usne su njegove zaštita.Luki 11:1-281. Jednom se molio na nekom mjestu. Kad je završio, zamoli ga jedan od njegovih učenika: “Gospodine, nauči nas moliti, kao što je i Ivan naučio svoje učenike.”2. Tada im on reče: “Kad molite, govorite: Oče, neka se sveti tvoje ime! Neka dođe tvoje kraljevstvo!3. Kruh naš svagdanji daji nam svaki dan!4. Oprosti nam naše grijehe; jer i mi opraštamo svojim dužnicima! I ne uvedi nas u napast!” \5. Tada nastavi: “Netko od vas ima prijatelja. K njemu ode u ponoć i rekne mu: Prijatelju, pozajmi mi tri kruha!6. Došao mi je prijatelj s puta, i nemam mu što postaviti.7. A on mu iznutra odgovori: Ne uznemiruj me! Vrata su već zatvorena i djeca su sa mnom u postelji. Ne mogu ustati da ti dam.8. Kažem vam: Ako i ne ustane da mu da zato što mu je prijatelj, ali zbog njegova dosađivanja ustat će i dat će mu što treba.9. I ja vama kažem: Molite, i dat će vam se; tražite, i naći ćete; kucajte, i otvorit će vam se.\10. Jer svaki koji moli, prima; tko traži, nalazi; tko kuca, otvara mu se.\11. Ako netko od vas zamoli svoga oca kruh, dadne li mu možda kamen? I ako zamoli ribu, dade li mu mjesto ribe zmiju?12. Ili ako zamoli jaje, dade li mu onda škorpiona?13. Kad dakle vi, koji ste zli, znate svojoj djeci davati dobre darove, koliko će više nebeski Otac dati Duha Svetoga onima koji ga za to mole!”14. On izagna đavla koji je bio nijem. Kad je đavao izašao, mogao je nijemi govoriti. Svijet se je tomu divio.15. A neki od njih rekoše: “Izgoni đavle samo po Beelzebulu, đavolskom poglavici.”16. Drugi su ga kušali i tražili od njega znak s neba.17. A on je prozreo njihove misli i rekao im: “Svako kraljevstvo koje je samo u sebi nesložno, raspadne se, i jedna kuća se obori na drugu.18. I ako je sotona nesložan sam u sebi, kako će se održati njegovo kraljevstvo? Jer kažete da ja po Beelzebulu izgonim đavle.19. Ako ja po Beelzebulu izgonim đavle, po kome ih onda izgone vaši sinovi? Zato će vam oni biti suci.20. A ako ja prstom Božjim izgonim đavle, onda je došlo k vama Božje kraljevstvo.21. Ako jaki naoružani čuva svoj dvor, onda je njegovo imanje sigurno.22. Ako li ga napadne jači i nadvlada ga, onda mu uzme oružje u koje se je uzdao i razdijeli što je zaplijenio.23. Tko nije sa mnom, protiv mene je; tko ne sabire sa mnom, rasipa. \24. Kad nečisti duh izađe iz čovjeka, luta kroz puste goleti i traži sebi počivalište. Ne nađe li ga, rekne: Vratit ću se u svoju kuću iz koje sam izašao.25. I dođe i nađe je lijepo pometenu i ukrašenu.26. Tada ode i dovede još sedam drugih duhova koji su gori od njega. Oni uđu i nastane se ondje. I takvu čovjeku posljednje stanje bude gore od prvoga.”27. Dok je tako govorio, povika mu neka žena iz naroda: “Blažena utroba koja te nosila i prsa koja su te dojila!”28. A on reče: “Jest, ali su još blaženiji oni koji slušaju Božju riječ i drže je!” Croatian Bible (GKS) 2010 No Data