Biblija u jednoj godini Travanj 20Sucima 5:1-311. U onaj dan pjevali su Debora i Barak, Abinoamov sin, ovu pjesmu:2. Knezovi su vodili u Izrćlu, dobrovoljno se ponudio narod u boj, slavite stoga Gospodina!3. Kraljevi, čujte! Knezovi, poslušajte! Želim pjevati Gospodinu pjesmu i posvetiti Gospodinu, Bogu Izrćlovu, svoj himan.4. Kad si silazio sa Seira, Gospodine, kad si išao iz polja edomskoga, zemlja se je tresla, nebesa su lijevala, oblaci su se prolomili.5. Brda su se uzdrmala pred Gospodinom, pa i sam Sinaj pred Gospodinom, Bogom Izrćlovim.6. U dane Šamgara, sina Anatova, u vrijeme Jćlino pusti su ležali putovi. I tko je išao stazama, vukao se je stranputicama.7. Nije bilo vođe u Izrćlu, čovjek se je osjećao zapušten, dok ja, Debora, ne ustadoh, kao mati u Izrćlu.8. Zato što se tražilo nove bogove, pokuca tad na vrata rat, ali se nije vidio štit ni koplje među četrdeset tisuća u Izrćlu.9. Hvala moja ide knezovima Izrćlovim i narodu koji se dobrovoljno ponudi u boj. Slavite stoga Gospodina!10. Vi, koji jašite na bijelim magarcima, koji počivate na jastucima, koji hodite po putovima, ugodite pjesmu zahvalnicu!11. Glasnije i od povika pastira na pojilištima, slavite pobjedu Gospodina, sjajno djelo njegove moći u Izrćlu! Već silazi na vrata narod Gospodnji.12. Ustani, ustani, Debora! Ustani, ustani, zapjevaj hvalospjev! Digni se, Barače! Vodi ih u ropstvo, sine Abinoamov!13. Ostaci junakâ, izađite van! Narode Gospodnji, junacima tako bogat, silazi k meni!14. Od Efrajima silazi se u dolinu k tebi, Benjamine, s konjanicima tvojim. Knezovi izlaze iz Makira,15. iz Zebuluna vođe sa žezlom. S Deborom se ujediniše knezovi Jisakarovi, i Naftali s Barakom. Za njim se juriša u dolinu. Dugo ratno vijeće održava se u krajevima Rubenovim.16. Što sjediš među torovima i slušaš kako bleje stada? Dugo ratno vijeće održava se u krajevima Rubenovim.17. Gilead s one strane Jordana počiva. I Dan? zar on još boravi daleko kod lađa? Na obali mora sjedi tiho Ašer, stanuje mirno u svojim zaljevima.18. Samo Zebulun, narod, žrtvuje svoj život smrti i Naftali na visokim poljanama.19. I dolaze kraljevi u boj. Kraljevi kanaanski dolaze u bitku kod Tanaka na vodama Megida, ali ni mrve srebra ne dobiše.20. S neba se bore zajedno zvijezde, vojuju protiv Sisere sa svojih staza.21. Kišon odnosi neprijatelje, Kišon, brzica bitaka. Pa obraduj se čitavom snagom, dušo moja!22. Već toptaju konjska kopita, jer junaci njihovi tjeraju, tjeraju tamo.23. ”Proklinjite Meroz!”, viče gromko Anđeo Gospodnji, “proklinjite stanovnike njegove! Ne dođoše u pomoć Gospodinu kao junaci.”24. Mimo svih žena neka je slavljena Jćla, žena Hebera, Kenijca! Mimo svih žena u šatoru neka je ona visoko čašćena!25. On zaiska vode. Ona mu pruži mlijeka. U gospodskoj čaši pruži mu vrhnja.26. Ali ruka njezina maši se za kolac šatorski, desnica njezina za čekić kovački: i udari Siseru, smoždi mu glavu, smrska mu i probi sljepoočnice.27. Među noge njezine savi se, pade, leži, savija se uz noge njezine, pade opet natrag, i gdje pade ostade mrtav.28. Kroz prozor motri i jadikuje mati Siserina, kroz rešetku: “Što se tako dugo ne vraćaju kola njegova? Što se tako polako miču kotači njegovih kola?”29. Odgovara joj najmudrija od njezinih dvorkinja, a i sama sebi ona odgovara:30. ”Zacijelo su plijen zaplijenili i sada ga dijele: po jednu djevojku, po dvije djevojke na svakoga; pa plijen: šarena tkanina Siseri, i plijen: šareno vezena haljina, šareno platno, odijelo, dva rupca oko vrata mojega, pa plijen?” \31. Tako propadaju, Gospodine, svi neprijatelji tvoji. A oni koji te ljube, oni su kao sunce kad izlazi u svojemu sjaju. I tada je zemlja bila mirna četrdeset godina.Sucima 6:1-401. Kad su Izrćlovi sinovi opet činili što se Gospodinu nije sviđalo, dade ih Gospodin u ruke Midjancima za sedam godina.2. Teška je bila ruka Midjanaca nad Izrćlom. Sinovi Izrćlovi bježali su ispred Midjanaca u gorske jame, pećine i utvrde.3. I kad bi Izrćlci posijali, dolazili su Midjanci, Amalečani i sinovi Istoka i udarali bi na njih.4. Oni bi se utaborili protiv njih i poželi bi rod zemlje sve do Gaze. I nisu ostavljali hrane za Izrćlce, ni ovce ni vola ni magarca,5. jer su dolazili sa svojim stadima i šatorima. Dolazili su kao jata skakavaca. Nije bilo broja ni njihovim devama. Dolazili su u zemlju da je opustoše.6. Izrćl je bio od Midjanaca ljuto potlačen. I zavapili su Izrćlovi sinovi Gospodinu.7. Kad zavapiše Izrćlovi sinovi Gospodinu za pomoć protiv Midjanaca,8. posla Gospodin Izrćlovim sinovima proroka koji im navijesti: “Ovako veli Gospodin, Bog Izrćlov: Ja sam vas izveo iz Egipta i izveo sam vas iz kuće sužanjstva.9. Ja sam vas izbavio iz ruku Egipćana i svih vaših tlačitelja. Ja sam ih ispred vas odagnao i dao sam vam njihovu zemlju.10. Ja sam vam zapovjedio: Ja sam Gospodin, Bog vaš. Ne štujte bogova Amorejaca, u čijoj zemlji stanujete! Ali vi ne poslušaste mojega glasa.”11. Tada dođe Anđeo Gospodnji i sjede pod hrast kod Ofre, koji je pripadao Abiezeru Joašu, a sin je njegov Gideon mlatio pšenicu na tijesku, da je osigura od Midjanaca.12. Njemu se prikaza Anđeo Gospodnji i reče mu: “Gospodin je s tobom, hrabri junače!”13. Gideon mu odgovori: “Molim, gospodaru moj! Kad je Gospodin s nama, zašto nas snađe sve ovo? Gdje su sva njegova čudesa što su nam ih pripovijedali naši oci kad su govorili: Gospodin nas je izveo iz Egipta? A sada nas je ostavio Gospodin i predao nas u ruke Midjancima.”14. Gospodin se okrenu k njemu i reče: “Idi u toj svojoj snazi i izbavi Izrćla iz ruku Midjanaca! Ja te šaljem.”15. A on mu odvrati: “Oprosti, gospodaru moj! čime ću izbaviti Izrćla? Eto, moj je rod najmanji u Manašeovu plemenu, a ja sam posljednji u svojoj obitelji.”16. Gospodin mu odvrati: “Ja sam s tobom i ti ćeš pobiti Midjance kao jednoga čovjeka.”17. On mu reče: “Ako sam našao milost u tvojim očima, daj mi znak da si to ti, koji govoriš sa mnom!18. Pa ne idi odavle dok se ja ne vratim k tebi i ne donesem ti svoj dar i ne stavim ga preda te.” On odgovori: “čekat ću dok se ne vratiš.”19. Tada ode Gideon i zgotovi jare, zatim jednu efu brašna za beskvasne kruhove. Meso stavi u košaricu, juhu stavi u lonac, donese mu pod hrast i postavi pred njega.20. A Anđeo mu Božji reče: “Uzmi to meso i te beskvasne kruhove, stavi ih na onu stijenu i juhu izlij na to!” On učini tako.21. I Anđeo Gospodnji pruži kraj štapa, što ga je imao u ruci, i dotače se mesa i beskvasnih kruhova. Tada se podiže oganj iz stijene i spali meso i beskvasne kruhove. A Anđeo Gospodnji iščeznu ispred njegovih očiju.22. Tada vidje Gideon da je to bio Anđeo Gospodnji. “Jao, Gospodine svemogući”, povika Gideon, “vidio sam Gospodnjega Anđela licem k licu!”23. A Gospodin mu odgovori: “Mir neka je s tobom! Ne boj se! Ne ćeš umrijeti.”24. Gideon načini ondje žrtvenik Gospodinu i nazva ga: “Gospodin je mir”. Do dana današnjega stoji on još u Ofri, koja pripada Abiezrejcima.25. One mu noći zapovjedi Gospodin: “Uzmi junca svojega oca, naime drugoga junca od sedam godina, obori Baalov žrtvenik svog oca i posijeci gaj pokraj njega!26. Onda podigni Gospodinu, Bogu svojemu, žrtvenik visoko gore na stijeni, u tvrđi, i uzmi drugoga junca i žrtvuj ga kao žrtvu paljenicu s drvima onoga gaja što ćeš ga posjeći!”27. Tada uze Gideon deset ljudi između svojih slugu i učini kako mu je bio zapovjedio Gospodin. A jer se, zbog svoje obitelji i ljudi onoga grada bojao to izvesti danju, učini to noću.28. Kad ljudi sutradan rano ustadoše, a ono oboren Baalov žrtvenik i gaj pokraj njega posječen. A drugi je junac bio žrtvovan kao žrtva paljenica na novopodignutom žrtveniku.29. Pitali su jedan drugoga: “Tko je to učinio?” Kad su tražili i raspitivali se, rekoše im: “Gideon, Joašov sin, to je učinio.”30. Tada ljudi onoga grada rekoše Joašu: “Izvedi svojega sina! On mora umrijeti jer je oborio Baalov oltar i posjekao gaj pokraj njega.”31. A Joaš odvrati svima koji su stajali kod njega: “Hoćete li se boriti za Baala? Hoćete li mu doći u pomoć? Tko se bori za njega, do sutra je mrtav. Ako je on bog, neka se sam bori za sebe, jer mu je oborio žrtvenik!”32. Zato mu onoga dana dadoše ime Jerubaal, to jest: “Baal neka se bori protiv njega”, jer mu je oborio žrtvenik.33. I kad se svi Midjanci i Amalečani, uz sinove Istoka, sastadoše i prešavši preko Jordana u ravnici se Jizreelskoj utaboriše,34. dođe duh Gospodnji na Gideona. On zatrubi u trubu. Kad onda Abiezrejci pođoše za njegovim pozivom,35. posla glasnike po svemu Manašeovu plemenu, pa se i oni skupiše oko njega. Posla glasnike i u Ašerovo, Zebulunovo i Naftalijevo pleme. I oni izađoše pred njih.36. I Gideon upravi Bogu molitvu: “Ako ćeš ti doista izbaviti mojom rukom Izrćla, kao što si obećao,37. evo, ja ću staviti runo ovce na gumno. Ako rosa bude samo na runu, a po svoj zemlji suho, onda ću znati da ćeš mojom rukom izbaviti Izrćla, kao što si obećao.”38. I tako se dogodi. Kad sutradan rano ustade i iscijedi runo, istisnu rosu iz runa, cijelu zdjelu punu vode.39. Tada zamoli Gideon Boga: “Ne gnjevi se na me ako progovorim još jednom! Daj mi da još samo ovaj put učinim pokus s runom! Neka bude samo runo suho, a po svoj zemlji neka bude rosa!”40. I Bog učini tako one noći. Samo je runo ostalo suho, a po svoj zemlji bila je rosa.Psalmi 49:1-91. Upravitelju pjevačkoga zbora. Korahovih sinova. Psalam.2. čujte ovo, svi narodi! Svi stanovnici zemaljski, poslušajte!3. Djeco puka, sinovi plemićâ, bogati i siromasi, svi zajedno!4. Moja usta govorit će mudrost i razborite misli srca moga.5. Prignut ću svoje uho k izreci, uz citru ću izložiti svoju zagonetku.6. čega da se bojim u dane nesreće, kad me zloba mojih neprijatelja opkoli?7. Oni se oslanjaju na svoje imanje, hvale se svojim velikim bogatstvom.8. Ali nitko ne može sebe otkupiti, niti platiti otkup Bogu za sebe!9. Previsoka je cijena za njihov život; ne će je platiti dovijeka \Izreka 14:20-2120. I svojemu prijatelju mrzak je siromah, a mnogo ih je koji ljube bogataša.21. Tko prezirno postupa s bližnjima, griješi; blago onome koji se smiluje siromahu! \Luki 15:1-101. Svi carinici i grješnici približavali su se k njemu da ga slušaju.2. Na to su farizeji i pismoznanci mrmljali i govorili: “Ovaj prima grješnike i jede s njima.”3. Tada im kaza ovu prispodobu:4. ”Ako jedan od vas ima sto ovaca i jednu od njih izgubi, ne ostavi li devedeset i devet u pustinji i ne ide li za izgubljenom, dok je ne nađe?5. Kad je nađe, uzme je pun radosti na svoja ramena.6. I kad dođe kući, sazove svoje prijatelje i susjede i govori im: Radujte se sa mnom! Nađoh svoju ovcu koja je bila izgubljena.7. Kažem vam: Isto će tako biti na nebu veća radost zbog jednoga jedinoga grješnika koji se obrati, negoli zbog devedeset i devet pravednika koji ne trebaju obraćenja.8. Ili kad koja žena ima deset drahma i izgubi jednu; ne upali li tada svjetiljku, ne pomete li kuću i ne traži li brižljivo, dok ne nađe drahmu?\9. Kad nađe drahmu, sazove svoje prijateljice i susjede i govori: Radujte se sa mnom! Nađoh drahmu koja je bila izgubljena.10. Isto tako, kažem vam, bit će kod Božjih anđela radost zbog jednoga grješnika koji se obrati.” Croatian Bible (GKS) 2010 No Data