Biblija u jednoj godini Travanj 26Sucima 17:1-131. Na Efrajimovoj gori prebivao je čovjek po imenu Mika.2. On reče svojoj majci: “Tisuću i sto srebrnih šekela, što su ti bili ukradeni i zbog kojih si izustila kletvu, i to preda mnom, evo to je srebro kod mene. Ja sam ga uzeo.” Njegova majka odgovori: “Gospodin neka te blagoslovi, sine moj!”3. Kad je on vratio tisuću i sto srebrnih šekela svojoj majci, reče njegova majka: “Dajem to srebro kao posvetni dar iz svoje ruke Gospodinu za svojega sina, da se načini od njega rezan i liven lik. Zato ti ga dajem natrag.”4. Kad on opet dade srebro majci, uze njegova mati dvjesta srebrnih šekela i dade ih zlataru koji od njih načini rezan i liven lik. Bio je postavljen u Mikinoj kući.5. Mika je sada imao bogomolju. On uz to načini efod i terafine posveti jednoga od svojih sinova, koji mu je tad služio kao svećenik.6. U ono vrijeme nije bilo kralja u Izrćlu. Svaki je činio što mu je bilo drago.7. Živio je tada jedan mladi čovjek iz Betlehema u Judi, iz plemena Judina. On je bio levit i boravio je tamo kao stranac.8. čovjek ode iz grada Betlehema u Judi, da se nastani na kojem prikladnom mjestu kao stranac. Tako na svom putu dođe u Efrajimovu goru do Mikine kuće.9. Mika ga upita: “Odakle dolaziš?” On mu odgovori: “Ja sam levit iz Betlehema u Judi i na putu sam, da se negdje nastanim.”10. Mika ga zamoli: “Ostani kod mene i budi mi otac i svećenik. Ja ću ti davati deset srebrnih šekela godišnje, čitavo odijelo i hranu.” Levit pristade na to.11. Otada je stanovao levit kod njega, i mladi čovjek bio mu je kao jedan od njegovih sinova.12. Mika namjesti levita, i mladi čovjek postade njegov svećenik i stanovao je u Mikinoj kući.13. Mika pomisli: “ Sada znam da će me Gospodin blagosloviti, jer imam levita za svećenika.”Sucima 18:1-301. U ono vrijeme nije bilo kralja u Izrćlu. Tada je Danovo pleme tražilo sebi baštinski posjed, gdje bi se nastanilo: jer mu dotad nije bila još dopala baština među plemenima Izrćlovim.2. Zato poslaše Danovi sinovi iz svojega plemena pet ljudi, ljude osobito valjane, iz graničnoga područja, iz Sore i Eštaola, da uhode i upoznaju zemlju. Oni im rekoše: “Idite i uhodite zemlju!” I oni dođoše u Efrajimovu goru, do Mikine kuće, gdje prenoćiše.3. Kad su bili kod Mikine kuće i prepoznali glas mladoga levita, navratiše tamo i upitaše ga: “Tko te dovede ovamo? Što tu radiš? Što zaslužuješ ovdje?”4. On im odgovori: “Tako i tako učini Mika sa mnom. On me nagovori i ja postadoh njegov svećenik.”5. Oni mu rekoše: “Pa upitaj Boga da znamo hoće li nam biti sretan put na koji pođosmo!”6. Nato im svećenik dade savjet: “Idite s mirom! Po volji je Bogu put kojim idete.”7. Tako pođe dalje tih pet ljudi, dođoše u Laiš i vidješe da ljudi što su tamo prebivali žive po običaju Sidonaca: bezbrižno, tiho i mirno. Nijedan nije zametao kavge. Moglo se je nesmetano uživati u svom posjedu. Bili su daleko od Sidonaca i s ostalim svijetom nisu imali nikakva dodira.8. Pa kad se vratiše k svojoj braći u Soru i Eštaol, upitaše ih njihova braća: “Što nam imate dojaviti?”9. Oni odgovoriše: “Ustajte, idimo na njih! Jer vidjesmo zemlju koja je doista vrlo dobra. Hoćete li još biti neodlučni? Ne budite neodlučni u tome da se tamo zaputite, tamo odete i zaposjednete zemlju!10. Kad dođete tamo, naći ćete bezbrižan narod, zemlju vrlo prostranu? Bog je daje u vaše ruke? i mjesto kojemu ne nedostaje ništa od onoga što ima na zemlji.”11. Tada se otamo podiže šest stotina naoružanih ljudi iz plemena Danova, od Sore i Eštaola.12. Oni se na svome putu utaboriše kod Kirjat Jearima. Zato se ono mjesto zove Mahaneh-Dan do dana današnjega. Leži zapadno od Kirjat Jearima.13. Odatle pođoše dalje u Efrajimovu goru i dođoše do Mikine kuće.14. Petorica ljudi, koji su bili uhodili zemlju Laiš, obratiše se svojoj braći ovim riječima: “A znate li da se u ovim kućama nalaze efod, terafi i rezan i liven lik? Sada gledajte što ćete činiti.”15. I oni svratiše onamo, uđoše u kuću mladoga levita, u Mikinu kuću, i pozdraviše ga.16. Šest stotina naoružanih Danovih sinova ostade pred vratima.17. Petorica ljudi, koji su bili uhodili zemlju i ovamo došli, uđoše gore i uzeše rezani lik, efod, terafe i liveni lik, dok je svećenik ostao kod šest stotina naoružanih ljudi pred vratima.18. Kad su oni bili ušli u Mikinu kuću i uzeli rezani lik, efod, terafi i liveni lik, upita ih svećenik: “Što to radite?”19. Oni mu odgovoriše: “Tiho, stavi ruku na usta, pođi s nama i budi naš otac i svećenik! Je li bolje za te da budeš svećenik u kući samo jednoga čovjeka ili svećenik jednog plemena u Izrćlu?”20. Obradovan time uze svećenik efod, terafe i rezani lik i pridruži se ljudima.21. Oni se digoše i odoše dalje. Djecu, stado i blago postaviše naprijed.22. Kad su se bili udaljili od Mikine kuće, ljudi što su stanovali u kućama kod Mikine kuće skupiše se i pođoše u potjeru za Danovim sinovima.23. Kad su dozvali Danove sinove, okrenuše se oni i upitaše Mihu: “Što ti je te si skupio te ljude?”24. On odgovori: “Mojega boga, što sam ga načinio, uzeli ste mi zajedno sa svećenikom i otišli ste. Što mi još osta? Kako me možete još pitati: Što ti je?”25. A sinovi mu Danovi odvratiše: “Ne viči dalje za nama! Inače bi se mogli gnjevni ljudi na vas oboriti, i mogli biste izginuti ti i tvoji!”26. I Danovi sinovi odoše dalje. A Mika, videći da su oni jači od njega, vrati se i ode svojoj kući.27. A oni odvedoše sa sobom Mikino djelo i svećenika koji je bio kod njega, i dođoše u Laiš, gdje su prebivali tihi i mirni ljudi, pobiše ih oštricom mača, spališe grad ognjem,28. a nitko mu ne dođe u pomoć jer je ležao daleko od Sidona i nije imao dodira s ostalim svijetom. Ležao je naime u dolini kod Bet-Reoba. Kad su poslije opet sazidali grad, naseliše se tamo29. i nazvaše grad Dan, po imenu svojega pradjeda Dana, koji je bio Izrćlov sin. A prije se grad zvao Laiš.30. I Danovi sinovi namjestiše sebi onaj rezani lik i Jonatan, sin Geršona, Manašeova sina, i njegovi sinovi bili su svećenici plemena Danova sve do vremena kad je zemlja bila odvedena u ropstvo.Psalmi 51:7-117. Gle, rođen sam u krivnji, u grijehu me je već moja mati začela.8. O, ti koji voliš iskrenost srca, otkrij mi tajne svoje mudrosti!9. Poškropi me izopom i bit ću čist. Operi me i bit ću bjelji od snijega.10. Daj mi da okušam radost i veselje! Nek se obraduju kosti slomljene.11. Zastri svoje lice od mojih grijeha. Uništi sve moje krivice!Izreka 14:33-3533. U srcu razumnoga počiva razboritost, a što je u luđakovoj nutrini, to se pokaže.34. Pravednost podiže narod, a opačina je sramota narodima.35. Mio je kralju razuman sluga, a njegov gnjev pogodi nevaljalca.Luki 18:24-4324. Kad vidje Isus kako se ražalosti, reče: “Kako je teško imućnima ući u Božje kraljevstvo!25. Lakše je devi proći kroz iglene uši, nego bogatašu ući u Božje kraljevstvo.”26. Tada upitaše slušatelji: “Tko se onda može spasiti?”27. On odgovori: “Što je ljudima nemoguće, Bogu je moguće.”28. Tada reče Petar: “Mi ostavismo svoje imanje i pođosmo za tobom.”29. On im odvrati: “Zaista kažem vam: Nitko ne ostavi zbog Božjega kraljevstva kuću, braću, roditelje, ženu ili djecu,30. a da ne primi za to mnogo više na ovom svijetu, a na drugom svijetu vječni život.”31. Uze dvanćstoricu nasamo i reče im: “Evo idemo u Jeruzalem. Ondje će se sve ispuniti što su proroci pisali za Sina čovječjega.32. On će biti predan neznabošcima, ismijan, zlostavljan i popljuvan.33. Bičevat će ga i ubiti. Ali treći će dan uskrsnuti.”34. A oni ništa od toga ne razumješe. Taj je govor bio za njih skriven, i oni ne shvatiše što je on time mislio.35. Kad se približio Jerihonu, neki je slijepac sjedio kraj puta i prosio.36. čuo je kako prolazi narod, i zapitao je što je to.37. Kazaše mu da prolazi Isus Nazarećanin.38. Tada povika: “Isuse, sine Davidov, smiluj mi se!”39. Oni što su išli naprijed korili su ga, neka šuti. Ali je on samo još jače vikao: “Sine Davidov, smiluj mi se!”40. Tada Isus stade i dade ga dovesti. Kad je došao,41. zapita ga: “Što hoćeš od mene?” On zamoli: “Gospodine, učini da progledam!”42. Isus mu reče: “Progledaj! Tvoja te je vjera ozdravila.”43. Odmah progleda. Poče slaviti Boga i pođe za Isusom. I sav narod koji je to vidio hvalio je Boga. Croatian Bible (GKS) 2010 No Data