Biblija u jednoj godini Travanj 28Ruta 1:1-221. U vrijeme kada su još vladali suci, nasta glad u zemlji. Tada odseli iz Betlehema u Judi jedan čovjek sa svojom ženom i sa svoja dva sina. Mislio se nastaniti u moapskoj zemlji.2. Taj se je čovjek zvao Elimelek; žena se njegova zvala Noemi; dva njegova sina zvala se Mahlon i Kiljon. Oni su bili Efraćani, iz Betlehema u Judi. Kad su bili došli u moapsku zemlju i tamo se nastanili,\3. umre Elimelek, Noemin muž. Tako ostade ona sa svoja dva sina.4. Oni se oženiše Moapkama. Jedna se zvala Orpa, druga Ruta. Kad su boravili tamo jedno deset godina,5. umriješe i oba sina, Mahlon i Kiljon. Tako iza smrti svojih sinova i svojega muža ostade još sama žena.6. Tada se ona podiže sa svojim snahama da se vrati iz moapske zemlje. Bila je naime u moapskoj zemlji doznala da je Gospodin pohodio svoj narod i opet mu dao kruha.7. I tako ona sa svoje dvije snahe ostavi mjesto gdje je dotad stanovala. I kad pođoše putem da se vrate u Judinu zemlju,8. reče Noemi svojim dvjema snahama: “Idite, vratite se, svaka u kuću svoje majke! Neka vam Gospodin plati ljubav koju iskazaste umrlima i meni!9. Neka vam Gospodin dade da opet nađete kuću, svaka u kući svojega muža!” I poljubi ih. A one stadoše glasno plakati.10. I rekoše joj: “Ne, mi ćemo tebe pratiti kući k tvom narodu.”11. A Noemi odvrati: “Vratite se, drage kćeri! Što biste išle sa mnom? Mogu li se ja još nadati sinovima koji bi vam mogli biti muževi?12. Vratite se, drage kćeri, idite kući! Ja sam prestara za muža. Pa i kad bih mislila, da imam još nade, i kad bih još imala muža, pa i sinove rodila,13. zar biste čekale na njih dok odrastu? Zar biste zbog njih čekale neudane? Ne, drage kćeri, meni je u tom gore negoli vama. Jer je ruka Gospodnja pogodila mene.”14. One stadoše ponovno plakati. Orpa se tad oprosti od svoje svekrve. A Ruta ostade kod nje.15. Ali Noemi zamoli: “Eto, tvoja se jetrva vratila k svom narodu i svojim bogovima. Pa vrati se i ti i slijedi svoju jetrvu!”16. A Ruta odvrati: “Ne sili me tako da te ostavim i da te ne slijedim dalje! Kamo ti ideš, tamo idem i ja, i gdje ti ostaneš, ondje ostajem i ja. Tvoj narod moj je narod i tvoj Bog moj je Bog.17. Gdje ti umreš, umrijet ću i ja, i ondje hoću da i ja budem pokopana. Gospodin neka učini sa mnom što hoće! Samo me smrt može rastaviti od tebe.”18. Kad Noemi vidje da je tvrdo naumila ići s njom, presta je odvraćati.19. Tako odoše obje dalje dok dođoše u Betlehem. Kad dođoše u Betlehem, sav se grad uzbuni zbog njih. Žene su pitale: “Nije li ono Noemi?”20. Ona im je odgovarala: “Ne zovite me Noemi, zovite me Mara! Jer Svemogući pusti na me veliku gorkost.21. Bogata sam otišla, praznih ruku vraća me Gospodin. Što me zovete Noemi kad istupi Gospodin protiv mene i kad Svemogući tugu na me navali?”22. Tako se iz moapske zemlje vrati Noemi praćena Moapkom Rutom, svojom snahom, koja je htjela s njom ići. Dođoše u Betlehem upravo početkom ječmene žetve.Ruta 2:1-231. Noemi je imala rođaka svojega muža, čovjeka vrlo bogata, iz Elimelekova roda, po imenu Boaza.2. I jednoga dana reče Moapka Ruta Noemi: “Rado bih izišla u polje i ako mi se dopusti, pobirala bih klasje.” Ona odgovori: “Idi, draga kćeri!”3. I ona ode, i pabirala je u polju za žeteocima. Dogodi se te dođe na njivu Boazovu, koji je bio od Elimelekove obitelji.4. Upravo dođe Boaz iz Betlehema i pozdravi žeteoce: “Gospodin s vama!” Oni odgovoriše: “Gospodin te blagoslovio!”5. Tada upita Boaz slugu koji je nadzirao žeteoce: “čija je ovo djevojka?”6. Sluga koji je nadzirao žeteoce odvrati: “To je Moapka, djevojka koja je s Noemom došla iz moapske zemlje.7. Molila je: Rado bih pobirala i skupljala klasje između snopova za žeteocima. I došla je, i od ranoga jutra do sada bila je na nogama, i jedva da je samo malo predahnula.”8. Tada reče Boaz Ruti: “Slušaj, kćeri moja, nemoj ići pobirati na njivi nekog drugog! Ne odlazi odavle, nego se drži mojih djevojaka!9. Pazi na kojoj njivi one žanju pa idi za njima! Ja sam slugama zapovjedio da te ne diraju. Kad ožedniš, idi k posudama i pij što su sluge donijele!”10. Tada ona pade ničice, pokloni se sve do zemlje i reče mu: “Kako to da si mi tako milostiv i tako ljubazan prema meni, premda sam tuđinka?”11. Boaz joj odgovori: “čuo sam ja sve što si učinila svojoj svekrvi iza smrti svojega muža. Oca, majku i zavičaj si ostavila pa si došla k narodu koji nisi prije poznavala.12. Gospodin neka ti plati za tvoje djelo! Potpuna plaća neka ti bude od Gospodina, Boga Izrćlova, kad si došla da se pod njegova krila skloniš!”13. Ona odgovori: “Nađoh milost u tvojim očima, gospodaru! Jer si me utješio i ljubazno progovorio svojoj sluškinji, ako i nisam kao jedna od tvojih sluškinja.”14. Kad je bilo vrijeme za jelo, reče joj Boaz: “Dođi i jedi kruha s nama, i umoči svoj zalogaj u ocat!” I ona sjede pokraj žetelaca, i on stavi pred nju toliko prženih zrna da se je mogla nasititi, i još joj preostane.15. Kad je onda ustala da pobire dalje, zapovjedi Boaz svojim slugama: “Ona smije pobirati i među snopovima. Nemojte je pritom dirati!16. Nego još od svojih rukoveti ispuštajte i ostavljajte joj neka kupi! Ne korite je!”17. Tako je ona pobirala na njivi sve do večeri, i kad je onda izmlatila što je bila skupila, bila je gotovo efa ječma.18. Ona to uze i ode u grad. Kad njezina svekrva vidje koliko je skupila, i kad ona još izvadi i dade joj što joj je preteklo nakon što se nasitila,19. reče joj svekrva: “Gdje si pobirala danas? Gdje si bila na radu? Neka je blagoslovljen koji ti je bio tako dobar!” I ona ispripovjedi svojoj svekrvi kod koga je danas radila i reče: “čovjek kod kojega sam danas radila zove se Boaz.”20. Noemi odvrati svojoj snahi: “Neka je blagoslovljen od Gospodina on koji svoje dobrote ne uskraćuje ni živima ni mrtvima!” I reče joj Noemi: “Taj nam je čovjek u rodu. On je jedan od onih koji su nam dužni otkup.”21. I Moapka Ruta pripovijedala je dalje: “Još mi je rekao: Drži se mojih ljudi dok ne budu gotovi s cijelom mojom žetvom!”22. Noemi odvrati svojoj snahi Ruti: “Dobro, draga kćeri, idi s njegovim djevojkama! Onda te na drugoj njivi ne mogu dirati.”23. I tako se je ona kod skupljanja držala Boazovih djevojaka, dok nije završila ječmena i pšenična žetva. Onda je živjela u kući kod svoje svekrve.Psalmi 52:1-51. Upravitelju pjevačkoga zbora. Poučna pjesma. Davidova.2. Kad dođe Idumejac Doeg i dojavi Šaulu da je David otišao u Abimelehovu kuću.3. Silniče nesmiljeni, što se hvališ zloćom? Bog je vjeran svakodnevno!4. Tvoj jezik izmišlja nepravdu. On je kao oštar nož i kovač je prevare!5. Voliš više zlo nego dobro, laž nego pravedan govor.Izreka 15:4-54. Blag je jezik drvo života, a njegova naopakost zadaje srcu rane.5. Luđak se ruga pouci svog oca, a tko prima opomenu, radi pametno.Luki 19:28-4828. Poslije tih riječi pođe dalje na putu u Jeruzalem.29. Kad dođe u blizinu Betfage i Betanije, na goru što se zove Maslinska gora, posla dva svoja učenika30. i naloži im: “Idite u selo što je pred vama! Ondje ćete na ulazu naći magare privezano, na kojemu još nitko nije jahao. Odvežite ga i dovedite!31. Upita li vas tko: Zašto ga odvezujete?, odgovorite ovako: Gospodin ga treba.”32. Poslani otiđoše i nađoše kako im je bio kazao.33. Kad su odvezivali magare, upitaše ih njegovi gospodari: “Zašto odvezujete magare?”34. Oni odgovoriše: “Gospodin ga treba.”35. Tako dovedoše magare k Isusu, staviše svoje haljine na nj i podigoše Isusa na njega.36. Dok je tako prolazio, prostirali su svoje haljine po putu.37. I kad se počeo spuštati niz Maslinsku goru, stade sve mnoštvo učenika u radosti hvaliti Boga jakim glasom za sva čudesna djela što su ih vidjeli.38. Govorili su: “Blagoslovljen kralj koji dolazi u Gospodnje ime! Mir na nebu i slava na visini!”39. Tada mu rekoše neki farizeji: “Učitelju, zabrani to svojim učenicima!”40. On im odvrati: “Kažem vam, ako ovi ušute, kamenje će vikati.”41. Kad se približi i ugleda grad, zaplaka nad njim i reče:42. ”Kad bi i ti u ovaj svoj dan spoznao što ti je za mir! Ali je sad sakriveno od tvojih očiju.43. Doći će dani na tebe kad će te tvoji neprijatelji okružiti opkopom, uokolo te zatvoriti i sa svih te strana pritisnuti.44. Oni će tebe i tvoju djecu što su u tebi lupiti o zemlju i ne će ostati u tebi kamena na kamenu, jer nisi spoznao vrijeme svoga pohoda.”45. Tada pođe u Hram i potjera van trgovce.46. Doviknuo im je: “Stoji pisano: Moja je kuća kuća molitve. A vi načiniste od nje razbojničku spilju.”47. Svaki je dan učio u Hramu. Svećenički glavari, pismoznanci i vođe naroda gledali su da ga pogube.48. Ali mu nisu mogli ništa učiniti; jer je sav narod prianjao za njegovu riječ. \ Croatian Bible (GKS) 2010 No Data