Biblija u jednoj godini Travanj 4Ponovljeni Zakon 31:1-301. Mojsije završi ovaj i održa sljedeći govor svemu Izrćlu:2. Reče im: “Meni je sada sto i dvadeset godina, i ne mogu više odlaziti i dolaziti. I Gospodin mi je rekao: Ne smiješ prijeći preko toga Jordana.3. Gospodin, Bog tvoj, ići će pred tobom prijeko. On će rastjerati te narode ispred tebe, tako da možeš stupiti na njihovo mjesto. I Jošua će ići pred tobom prijeko, kao što je odredio Gospodin.4. Gospodin će učiniti s njima kako je učinio s kraljevima amorejskim Sihonom i Ogom i s njihovom zemljom, koje uništi.5. Kad ih Gospodin preda u vašu vlast, onda im učinite posve po zapovijedi koju vam dadoh!6. Budite srčani i hrabri! Ne bojte se! Ne preplašite ih se! Jer Gospodin, Bog tvoj, ide sam s tobom. On te ne pušta i ne ostavlja.”7. Tada Mojsije dozva Jošuu i dade mu, u prisutnosti svega Izrćla, sljedeći nalog: “Budi srčan i hrabar! Jer ćeš ti ući s ovim narodom u zemlju za koju se zakleo Gospodin njihovim ocima da će im je dati. Ti ćeš je razdijeliti među njih u baštinu.8. Gospodin će sam ići pred tobom. On je s tobom. On te ne pušta i ne ostavlja. Ništa se ne boj i ne plaši!”9. Mojsije napisa ovaj zakon i preda ga svećenicima, sinovima Levijevim, koji nose Kovčeg Saveza Gospodnjega, i svim starješinama Izrćlovim.10. Mojsije im dade sljedeći nalog: “Svake sedme godine, u oprosnoj godini, na blagdan Sjenica,11. kad dođe sav Izrćl i stane pred Gospodina, Boga tvojega, na mjesto koje sebi izabra, pročitaj glasno ovaj zakon pred svim Izrćlom!12. Saberi narod, ljude, žene i djecu, i stranca koji je kod tebe u tvojim mjestima da ga čuju i da se boje Gospodina, Boga vašega i da točno izvršavaju sve odredbe ovoga zakona!13. Njihova djeca, koja ga još ne upoznaše, neka ga čuju i neka se nauče bojati Gospodina, Boga vašega, dok živite u zemlji u koju idete preko Jordana da biste je zaposjeli!”14. Nato reče Gospodin Mojsiju: “Eto, tvoji dani približavaju se smrti. Dozovi Jošuu! Stupite u Šator svjedočanstva, da mu dam svoje zapovijedi!” Mojsije i Jošua odoše i stupiše u Šator svjedočanstva15. i Gospodin se javi u Šatoru u stupu od oblaka. Stup od oblaka stajao je na ulazu u Šator.16. Tada reče Gospodin Mojsiju: “Eto, ti ćeš sad počinuti sa svojim ocima. Tada će se ovaj narod podići i činit će u svojoj sredini preljub s tuđim bogovima zemlje u koju ide. On će me ostaviti i prelomit će moj Savez, što sam ga s njim sklopio.17. Toga dana raspalit će se moja srdžba protiv njega. Ostavit ću ih i sakrit ću svoje lice od njih, tako da budu uništeni. Mnoga zla i tjeskobe će ih stići. Onda će reći: Ove muke stigoše me samo zato jer moj Bog ne prebiva više u mojoj sredini.18. A ja ću onda sasvim sakriti svoje lice zbog svega toga zla što ga počiniše. Oni se obratiše tuđim bogovima.19. Napišite sad sebi sljedeću pjesmu! Neka je nauče sinovi Izrćlovi! Stavi im je u usta da mi ta pjesma bude kao svjedok protiv sinova Izrćlovih!20. Odvest ću ih u zemlju za koju sam se zakleo njihovim ocima, u kojoj teče mlijeko i med. Ali kada budu jeli i nasite se i ugoje se, tada će se obratiti tuđim bogovima i njima će služiti. A mene će odbaciti i prelomit će moj Savez.21. Kada ih onda stignu mnoga zla i tjeskobe, tada će ta pjesma, koja će nezaboravno dalje živjeti u ustima njihovih potomaka, svjedočiti protiv njih, da sam ja znao njihove misli, kojima se danas bave, prije nego ih uvedoh u zemlju koju sam im pod zakletvom obećao.”22. Mojsije, dakle, toga dana napisa tu pjesmu i naučio ju je sinove Izrćlove.23. A Jošui, sinu Nunovu, zapovjedi Bog: “Budi srčan i hrabar! Jer ćeš ti uvesti sinove Izrćlove u zemlju za koju sam im se zakleo. Ja ću biti s tobom!”24. Kad napisa Mojsije riječi ovoga zakona u knjigu sve do kraja,25. tad zapovjedi Mojsije levitima koji su nosili kovčeg Gospodnjega Saveza:26. ”Uzmite ovu knjigu Saveza i stavite je pokraj kovčega, da bude tamo kao svjedok protiv vas!27. Jer poznajem tvoju nepokornost i tvoj tvrdi vrat. Eto, dok još živim među vama, nepokorni ste Gospodinu. Koliko ćete više biti po mojoj smrti!28. Skupite k meni sve starješine svojih plemena i svoje upravitelje da im glasno izgovorim te riječi i da zazovem kao svjedoke protiv njih nebo i zemlju!29. Jer znam da ćete po mojoj smrti posve naopako raditi, da ćete zaći s puta što vam ga pokazah. Zato će vas stići nesreća u buduće vrijeme, jer činite što se ne sviđa Gospodinu, jer ga potičete na srdžbu djelom svojih ruku.”30. Nato Mojsije izgovori svoj Izrćlovoj općini riječi sljedeće pjesme do kraja:Ponovljeni Zakon 32:1-521. ”Slušajte, nebesa: sad ću govoriti! Zemlja neka čuje riječ mojih usta!2. Kao dažd se spusti moj nauk! Kao rosa neka pada moja riječ! Kao sitna kiša na mladu travu, kao krupan dažd na odraslu travu.3. Glasno ću javljati slavu Gospodnju: čast dajte Bogu našemu!4. On je Stijena! Savršena su djela njegova. Svi su njegovi putovi pravica. Bog je vjeran, bez krivnje, pravedan i istinit.5. Ali grdno sagriješiše protiv njega nevaljali njegovi sinovi: rod zao i opak.6. Tako li vraćaš Gospodinu, narode ludi i bezumni? Nije li on tvoj otac, tvoj stvoritelj, koji te načini i utvrdi?7. Spomeni se negdašnjih dana! Pomisli na godine od koljena do koljena! Pitaj svojega oca: on će te naučiti; svoje starce: oni će ti pripovjediti!8. Kada je Višnji dijelio narodima posjede, kada je dijelio čovječje sinove, tada je postavio međe narodima po broju Izrćlovih sinova.9. Jer je Gospodnji dio njegov narod, Jakov je njemu odmjerena baština.10. Nađe ga u zemlji pustari, u pustinji gdje urliče samoća. Ogradio ga je, štitio, čuvao ga je kao zjenicu svojega oka.11. Kao što se orao, koji stražari nad svojim gnijezdom, uzdiže iznad svojih ptića, rasprostire krila, uzima ih i nosi svojim jakim krilima,12. tako ga je vodio Gospodin jedini, i nije bilo tuđega boga s njim.13. Vodio ga je na visine zemlje, i jeo je poljske plodove. Davao mu je da siše med iz kamena, ulje iz tvrda kamena.14. Maslo od krava, mlijeko od ovaca, pretilinu od janjaca i ovnova, od bašanskih volova i jaraca, i srce od najslađe pšenice, i pio si krv grožđa, pjenušavo vino.15. Ali se Ješurun ugoji pa se stade ritati; utovio se, udebljao i zasalio; pa odbaci Boga koji ga je stvorio i prezre Stijenu svojega spasenja.16. I razdražiše ga tuđim bogovima, razgnjeviše ga gadovima.17. đavolima, koji nisu bogovi, prinosili su žrtve, bogovima koje nisu poznavali, posve novima, koji istom nastadoše, koje nisu častili vaši oci.18. A na Stijenu, koja ti dade život, nisi više mislio, zaboravio si Boga koji te stavi u svijet.19. Kad to vidje Gospodin, odbaci ih, pun gnjeva zbog takvih sinova i kćeri.20. Ovo je riječ njegova: Sakrit ću im svoje lice i vidjet ću kakav će im biti kraj; oni su rod posve pokvaren, sinovi u kojih nema vjere.21. Razdražiše me svojim praznim idolima, razgnjeviše me svojim vjetrovitim idolima. I ja ću njih razdražiti narodom nepoštenim, razljutit ću ih ludim narodom.22. Jer se rasplamtio oganj mojega gnjeva, bukti do u dubinu bezdana, ždere zemlju i njezin plod, popali temelje brdima.23. Zgrnut ću na njih zla, svoje ću strijele pobacati na njih.24. Glad će ih satirati, groznica i ljuta kuga proždirati, i poslat ću na njih zube zvjeradi i otrov zmija što plaze u prahu.25. Tada će ih ubijati izvana mač, a po kućama strah, i momka i djevojku, nejako dijete i sijeda čovjeka.26. Rekao bih: Posve ću ih razbiti, spomen ću im uništiti među ljudima,27. da se ne bih bojao poruge neprijatelja, da se ne bi njihovi tlačitelji ponijeli i rekli: Ruka je naša nadvladala, nije Gospodin učinio sve to.28. Jer su narod bez razboritosti, nema u njih razuma.29. Kad bi bili mudri, razumjeli bi ovo i mislili bi na svoj svršetak.30. Kako bi jedan mogao goniti tisuću, a dvojica natjerati u bijeg deset tisuća, da ih nije prodala njihova Stijena i da ih nije predao Gospodin?31. Jer njihova stijena nije kao naša Stijena; naši neprijatelji tomu su svjedoci.32. Jer je njihov čokot od sodomskoga čokota, od gomorskih poljana. Grožđe je njihovo grožđe puno otrova, grozdovi su njihovi gorki kao žuč,33. vino je njihovo zmajeva slina, grozan aspidin otrov.34. Nije li to kod mene pohranjeno, zapečaćeno u mojoj riznici?35. Moja je osveta i plaća u vrijeme kad im posrne noga; jer je blizu dan njihove propasti, ide brzo što će im se dogoditi.36. Tada će Gospodin pribaviti pravicu svojemu narodu i pokazat će smilovanje svojim slugama. Jer vidi da je snaga usahnula, da više nema slobodnjaka i robova.37. I pitat će: Gdje su im sad njihovi bogovi? Gdje njihova Stijena, kojoj su se utjecali?38. Oni koji jedoše salo njihovih žrtava, oni koji piše vino njihovih nalijeva, neka sad ustanu, neka vam pomognu, neka vam budu zaklon!39. Ipak, vidite da sam ja, i samo ja, i da nema boga osim mene! Ja sam koji ubija i opet oživljava; ja sam koji rane zadaje i opet iscjeljuje. Ništa se ne ote mojoj ruci.40. Zaista podižem k nebu svoju ruku i kunem se svojim vječnim životom:41. Kad naoštrim svoj sjajni mač i u svoju ruku uzmem suđenje, izvršit ću osvetu na svojim tlačiteljima, vratit ću onima koji me mrze.42. Napojit ću krvlju svoje strijele, moj će mač žderati meso, krv ubijenih i zarobljenih, dugokosu glavu neprijatelja.43. Slavite, o puci, njegov narod! Jer osvećuje krv svojih slugu, osvećuje se svojim tlačiteljima, čini pokoru za zemlju narodu svom!”44. Mojsije dakle ode i glasno izgovori narodu sve riječi ove pjesme, on i Jošua, Nunov sin.45. Kad je Mojsije bio do kraja izgovorio sve te riječi svemu Izrćlu,46. reče im: “Uzmite k srcu sve riječi što vam ih danas svečano nalažem! Stavite ih na srca svojoj djeci, da izvršavaju točno sve zapovijedi ovoga zakona!47. Jer to nisu za vas prazne riječi. To je vaš život! Izvršavanjem tih zapovijedi dugo ćete prebivati u zemlji u koju idete preko Jordana, da biste je zaposjeli.”48. Istog dana reče Gospodin Mojsiju:49. ”Uziđi na gorje Abarim, na goru Nebo, koja je u moapskoj zemlji prema Jerihonu! Pogledaj kanaansku zemlju koju dajem sinovima Izrćlovim u posjed!50. Onda umri na gori na koju uziđeš, i priberi se svojim zemljacima, kao što je umro tvoj brat Aron na gori Horu i pribrojio se svojim zemljacima,51. jer krivo učiniste protiv mene među sinovima Izrćlovim kod vode Meribe u Kadešu, u pustinji Sinu, i jer me među sinovima Izrćlovim ne htjedoste pokazati kao svetoga.52. Zato ćeš vidjeti tu zemlju samo pred sobom. Ne ćeš ući u zemlju koju dajem sinovima Izrćlovim.”Psalmi 40:6-126. Gospode, Bože moj, mnoga si čudesa činio, mnoge namisli čudesne za nas! Nitko ti se ne može prispodobiti. Želim ih naviještati i kazivati, ali ih je premnogo da bi se prebrojiti mogli.7. Žrtva i prinos ne sviđaju ti se, ali si mi otvorio uši; paljenice ni okajnice ne tražiš.8. Zato rekoh: Evo, evo dolazim! U svitku knjige piše o meni.9. Tvoju volju činiti, Bože moj, meni je slast; tvoj zakon nosim u svom srcu.10. Navijestit ću pravdu tvoju u velikom zboru i svojih usta zatvoriti neću, ti to znaš, Gospode!11. Ne skrivah u srcu tvoju pravdu, govorit ću tvoju vjernost i tvoj spas. Ne ću skrivati tvoje dobrote i vjernosti pred velikim zborom.12. Zato mi ti, Gospode, ne uskrati svoga milosrđa! Tvoja dobrota i vjernost nek me vazda štite!Izreka 13:11-1211. Naglo zgrabljeno imanje prođe, a tko samo sabire rukom, postane bogat.12. Dugo nadanje razboli srce, a drvo je života ispunjena želja.Luki 7:31-5031. ”S kim da usporedim ljude ovoga roda? Na koga su nalik?32. Oni su kao djeca što sjede na trgu i dovikuju jedno drugom: Mi smo vam zasvirali, a vi niste zaplesali; mi smo zapjevali tužaljke, a vi niste plakali.33. Ivan Krstitelj je došao; on nije jeo kruha i nije pio vina. Tada ste rekli: Od đavla je opsjednut.34. Sin čovječji je došao; on jede i pije. A vi kažete: Gle izjelice i pijanice, prijatelja carinika i grješnika!35. Ali mudrost priznaše kao pravednu sva njezina djeca.”36. Neki ga farizej zamoli da objeduje kod njega. Pođe u farizejevu kuću i sjede za stol.37. U tom gradu živjela je žena grješnica. Kad dozna da je Isus za stolom u farizejevoj kući, donese alabastrenu posudicu s pomasti.38. Ona se, plačući, smjesti straga do njegovih nogu i stane njegove noge prati svojim suzama i otirati svojom kosom. Tada je cjelivala njegove noge i mazala ih pomašću.39. Kad to vidje farizej koji ga je bio pozvao, pomisli u sebi: “Kad bi ovaj bio prorok, znao bi tko je i kakva je to žena koja ga se dotiče? grješnica.”40. Isus mu reče: “Šimune, moram ti nešto kazati.” On odvrati: “Kaži, učitelju!”41. Reče: “Neki vjerovnik imao je dva dužnika. Jedan mu je bio dužan pet stotina denara, drugi pedeset.42. Kako nisu mogli platiti svojega duga, pokloni ga obojici. Koji će ga sad od njih više ljubiti?”43. Šimun odgovori: “Mislim onaj komu je više poklonio.” Isus mu reče: “Pravo si prosudio.”44. Tada, okrenuvši se ženi, reče Šimunu: “Vidiš li ovu ženu? Dođoh u tvoju kuću, a ti mi ne dade vode za moje noge; a ona svojim suzama opra moje noge i obrisa ih kosom.45. Ti mi ne dade cjelova; a ona, otkako uđe, ne prestade cjelivati mojih nogu.46. Nisi pomazao uljem moju glavu, a ona pomaza pomašću moje noge.47. Zato ti kažem: Njoj su oprošteni mnogi njezini grijesi, tako da iskazuje veliku ljubav. Međutim, onaj komu se malo oprašta iskazuje samo malo ljubavi.”48. Tada reče njoj: “Tvoji grijesi su ti oprošteni.”49. Onda oni koji su bili za stolom pomisliše u sebi: “Tko je ovaj da i grijehe oprašta?”50. A on reče ženi: “Vjera te je tvoja spasila. Idi u miru!” Croatian Bible (GKS) 2010 No Data