Biblija u jednoj godini Svibnja 141 Samuelu 29:1-111. Filistejci skupiše svu svoju vojsku u Afek, a Izrćl se utabori kod izvora što leži u Jizreelu.2. I tako su filistejski knezovi išli sa svojim stotinama i tisućama, a i David je išao najposlije uz Akiša sa svojim ljudima.3. Rekoše filistejski knezovi: “Što će ovdje ti Hebreji?” Akiš odvrati filistejskim knezovima: “Pa to je David, sluga Šaula, izrćlskoga kralja. On je kod mene toliko godina i dana, i ne nađoh na njemu do danas ništa, otkako je prešao k meni.”4. Ali se knezovi filistejski razljutiše na nj i zatražiše od njega: “Pošalji natrag toga čovjeka! Neka se vrati na mjesto što si mu ga odredio! Neka ne ide s nama u rat, da nas ne izda u boju! čime bi mogao bolje opet omiljeti svojemu gospodaru negoli glavama ovih ljudi?5. Nije li to onaj David kojemu se u čast pjevalo plešući: Šaul pogubi svoju tisuću, a David svojih deset tisuća?”6. I dozva Akiš Davida i reče mu: “Tako živ bio Gospodin, ti si pošten. Meni bi bilo drago kad bi ti sa mnom izišao i borio se. Ja ne nađoh na tebi do danas ništa nepravedno, otkako si prešao k meni. Ali nisi po volji knezovima.7. Pa se eto vrati i idi s mirom kući! Ne čini ništa što se ne sviđa filistejskim knezovima!”8. David upita Akiša: “Ali što sam učinio i što si našao na svom sluzi otkako sam stupio u tvoju službu do dana današnjega da ne idem zajedno i da se ne borim protiv neprijatelja svog gospodara, kralja.”9. A Akiš odgovori Davidu: “Znam da si mi mio kao anđeo Božji. Ali filistejski knezovi izjavljuju: Neka on ne ide s nama u rat!10. Pa tako ustani sutra rano sa slugama svojega gospodara, što su došli s tobom! Ustanite rano, čim svane, pa idite!”11. I tako ustade David sa svojim ljudima sutradan rano, da se vrati u filistejsku zemlju. A Filistejci odoše prema gradu Jizreelu.1 Samuelu 30:1-311. Kad David sa svojim ljudima dođe treći dan u Siklag, bili su Amalečani upali u južnu zemlju i u Siklag, i bili su opljačkali Siklag i ognjem ga spalili.2. Žene i sve što je bilo tamo, mlado i staro, bili su zarobili, a da nikoga ne ubiše. Odvedoše ih sa sobom kad su odlazili.3. Kad David sa svojim ljudima dođe u grad, bio je grad pretvoren u pepeo i njegove žene, sinovi i kćeri bili su zarobljeni i odvučeni.4. David i njegovi ljudi počeše plakati u sav glas, dok više nisu mogli.5. Obje Davidove žene, Ahinoama iz Jizreela i Abigajila, Nabalova žena, iz Karmela, bile su zarobljene i odvučene.6. David je bio u velikoj muci, jer su ljudi govorili o tom da ga kamenuju, budući da je sav narod bio vrlo ogorčen zbog sinova i kćeri. Ali se David ohrabri u Gospodinu, svojemu Bogu.7. David zapovjedi dakle svećeniku Ebjataru, sinu Ahimelekovu: “Donesi mi oplećak!” Ebjatar donese oplećak Davidu.8. Tada upita David Gospodina: “Moram li potjerati tu razbojničku četu i hoću li je stići?” On mu odgovori: “Potjeraj! Sigurno ćeš ih stići i ljude osloboditi.”9. I diže se David sa šest stotina ljudi, što ih je imao kod sebe, i dođoše do rijeke Besora. Tamo neki, koji zaostaše, stadoše.10. David sa četiri stotine ljudi potjera dalje, a dvjesta ljudi osta, što posustaše te ne mogoše prijeći preko rijeke Besora.11. U polju nađoše jednoga Egipćanina. Dovedoše ga k Davidu, dadoše mu kruh za jelo i vodu za piće.12. I dadoše mu komad smokvenjače i dva suha grozda. On pojede i dođe opet k sebi. Tri dana i tri noći nije naime bio ništa jeo i ništa pio.13. Tada ga upita David: “čiji si ti i odakle si?” On odvrati: “Ja sam egipatski mladić, rob jednoga Amalečanina. Gospodar me ostavio jer sam se razbolio prije tri dana.14. Udarismo na južnu zemlju keretsku i na Judinu, isto tako na južnu zemlju Kalebovu, i Siklag spalismo ognjem.”15. David ga upita: “Hoćeš li me odvesti k toj razbojničkoj četi?” On odgovori: “Zakuni mi se Bogom da me ne ćeš ni ubiti ni mojemu gospodaru izručiti, pa ću te odvesti k toj razbojničkoj četi.”16. I kad ga je odveo, bili su se oni raširili po svoj pokrajini. Jeli su, pili su i svetkovali su zbog svoga velikog plijena što su ga bili donijeli iz filistejske i iz Judine zemlje.17. David ih je tukao od popodne do navečer sljedećega dana, tako da nijedan od njih ne uteče, osim četiri stotine slugu, što pojahaše deve i pobjegoše.18. Tako spasi David sve što su bili ugrabili Amalečani. I obje svoje žene izbavi.19. Ništa im se ne izgubi, ni veliko ni malo, ni sinovi ni kćeri, i ništa od plijena. Što su bili sa sobom uzeli, donese David sve natrag.20. David dobi sve ovce i goveda. Tjerali su ih pred drugim stadom i govorili su: “To je Davidov plijen!”21. Kad se David vrati k onih dvjesta ljudi, što su bili posustali, te ne mogaše dalje ići s Davidom, i što ih je bio ostavio na rijeci Besoru, iziđoše oni ususret Davidu i njegovim ljudima. David pristupi k ljudima i pozdravi ih.22. Tada progovoriše svi zli i nevaljali ljudi među onima koji su bili s Davidom i rekoše: “Budući da su išli s nama, zato im ne damo ništa od plijena što ga izbavismo, osim svakome njegovu ženu i njegovu djecu. To neka uzmu sa sobom pa neka idu!”23. Ali David reče: “Ne činite tako, braćo moja, s onim što nam je dao Gospodin! On nas je sačuvao i dao nam u ruke razbojničku četu što nas je bila napala.24. Tko može u tome biti vašega mišljenja? Ne, kakav je dio onome koji je išao u boj, takav neka je dio i onome koji je ostao kod prtljage! Oni trebaju imati jednak dio!”25. Tako ostade od onoga dana nadalje. On to učini zakonom i uredbom u Izrćlu do dana današnjega.26. Kad se je vratio David u Siklag, posla dio plijena Judinim starješinama, koji su mu bili prijatelji, i poruči im: “Evo vam dar od plijena Gospodnjih neprijatelja!”27. Onima u Betelu, onima u Rami u južnoj zemlji i onima u Jatiru,28. onima u Aroeru, u Sifmotu i Eštemoi,29. onima u Karmelu, jerahmeelskim gradovima, u kenijskim gradovima,30. onima u Hormi, u Bor Ašanu i u Eteru31. i onima u Hebronu i svim mjestima u koja je dolazio David sa svojim ljudima.1 Samuelu 31:1-131. Međutim je bilo došlo do bitke između Izrćlaca i Filistejaca. Ljudi su se Izrćlovi bili dali u bijeg pred Filistejcima i ležali su na gori Gilboi nasmrt ranjeni.2. Filistejci se natisnuše za Šaulom i njegovim sinovima. Pritom pogubiše Filistejci Jonatana, Ahinadaba, Malki-Šuu, Šaulove sinove.3. Iza Šaula posta boj vrlo težak. Napokon ga pogodiše strijele, i on bi teško ranjen od strijela.4. Tada zapovjedi Šaul momku koji mu je nosio oružje: “Izvadi svoj mač i probodi me, da ne dođu ti pogani, probodu me i narugaju mi se!” Ali momak koji mu je nosio oružje nećkao se, jer se je vrlo bojao. Tada Šaul sam uze mač i baci se na nj.5. Kad momak što mu je nosio oružje vidje da je Šaul mrtav, baci se i on na svoj mač i umre s njim.6. Tako poginu Šaul, tri njegova sina, momak što mu je nosio oružje i svi njegovi ljudi zajedno onoga dana.7. Kad Izrćlovi ljudi s one stranu doline i Jordana doznaše da su Izrćlci pobjegli i da su mrtvi Šaul i njegovi sinovi, ostaviše svoje gradove i nagnuše u bijeg. I dođoše Filistejci i nastaniše se u njima.8. Sutradan dođoše Filistejci kako bi opljačkali pobijene. Kad nađoše Šaula i njegova tri sina, gdje leže na gori Gilboi,9. odsjekoše mu glavu i skidoše oružje s njega. Tada poslaše u filistejsku zemlju na sve strane da dojave hramovima svojih idola i narodu vijest o pobjedi.10. Njegovo oružje staviše u hram Aštarte, a njegovo tijelo objesiše na zid Bet Šana.11. Kad su stanovnici Jabeša u Gileadu saznali što su Filistejci učinili Šaulu,12. podigoše se svi naoružani ljudi i išli su svu noć, skinuli Šaulovo tijelo i tjelesa njegovih sinova s betšanskoga zida. Donesoše ih u Jabeš i ondje ih spališe.13. Tada uzeše njihove kosti, pokopaše ih pod tamarisom u Jabešu i postiše sedam dana.Psalmi 61:5-85. Želio bih u tvojem šatoru prebivati uvijek, zaklanjati se pod krovom tvojih krila!6. Jer ti si, Bože, uslišio moje vapaje i dao mi baštinu onih koji se boje tvoga imena.7. Dodaj dane kraljevim danima! Njegove godine produlji od koljena na koljeno!8. Neka stoluje dovijeka pred Bogom! Zapovjedi dobroti i vjernosti neka ga čuvaju!Izreka 16:7-97. Ako je čiji život mio Gospodinu, onda on s njim pomiri i njegove neprijatelje.8. Bolje je malo s pravdom, nego velik dohodak s nepravdom.9. Srce čovječje uredi sebi svoj put, a Gospodin upravlja njegove korake.Ivanu 3:19-3619. A sud stoji u ovom: Svjetlo je došlo na svijet, ali su ljudi više voljeli tamu negoli svjetlo; jer su njihova djela bila zla.\20. Jer svaki koji čini zlo mrzi svjetlo i ne dolazi k svjetlu, da ne dođu na vidjelo njegova djela.21. A tko čini istinu, dolazi k svjetlu da se vide njegova djela, jer su učinjena u Bogu.”22. Potom dođe Isus sa svojim učenicima u pokrajinu Judeju. Ondje je s njima boravio i krstio.23. Ivan je krstio u Enonu kraj Salima, jer je tamo bilo mnogo vode. Ljudi su dolazili tamo i dali su se krstiti.24. Ivan, naime, još nije bio bačen u tamnicu.25. Tada nastade prepirka između Ivanovih učenika i nekog Židova o čišćenju.26. Oni dođoše k Ivanu i rekoše mu: “Učitelju, onaj koji je na drugoj obali Jordana bio kod tebe i za koga si ti svjedočio, evo on krsti i svi idu k njemu.”27. Ivan odgovori: “Ne može čovjek ništa primati ako mu nije dano s neba.28. Vi mi sami morate posvjedočiti da sam rekao: Ja nisam Mesija, ja sam poslan samo kao njegov preteča.29. Tko ima zaručnicu, zaručnik je. Zaručnikov prijatelj, koji stoji i sluša ga, silno se raduje zaručnikovu glasu. Tako se sada i moja radost ispunila.30. On mora rasti, a ja umanjivati se.31. Tko dolazi odozgo, stoji nad svima; tko je sa zemlje, zemaljski je i govori zemaljski. Tko dolazi s neba, stoji nad svima.\32. On svjedoči što je vidio i čuo, a nitko ne prima njegova svjedočanstva.33. Nasuprot, tko prima njegovo svjedočanstvo, time potvrđuje da je Bog istinit.34. Jer poslani od Boga govori Božje riječi. Jer Bog ne daje Duha na mjeru.35. Otac ljubi Sina i dao je sve u njegove ruke.36. Tko vjeruje u Sina, ima život vječni; a tko ne vjeruje Sinu, ne će vidjeti života, nego gnjev Božji ostaje na njemu.” \ Croatian Bible (GKS) 2010 No Data