Biblija u jednoj godini Svibnja 152 Samuelu 1:1-271. Kad se poslije Šaulove smrti David vratio, nakon što je pobijedio Amalečane i nakon što je proboravio dva dana u Siklagu,2. dođe trećega dana iz Šaulova tabora čovjek razdrtih haljina i prahom posute glave. Došavši k Davidu, baci se smjerno na zemlju.3. David ga upita: “Odakle ideš?” On odgovori: “Utekoh iz izrćlskog tabora.”4. David ga dalje upita: “Što se dogodilo? Pripovijedaj mi!” On izvijesti: “Vojska je pobjegla iz bitke. Mnogi padoše i izgiboše. Mrtvi su i Šaul i njegov sin Jonatan.”5. Nato David upita mladića koji mu je tu vijest donio: “Kako znaš da su mrtvi Šaul i njegov sin Jonatan?”6. Mladić koji mu je donio tu vijest odgovori: “Slučajno dođoh na goru Gilbou. Tada vidjeh Šaula kako se naslonio na svoje koplje. Približavali su se k njemu bojna kola i konjica.7. Kad se on okrenuo i ugledao me, dozva me. Ja odgovorih: Evo me!8. On me tad upita: Tko si? I ja mu odvratih: Amalečanin sam.9. Tada mi on zapovijedi: Pristupi k meni i usmrti me, jer su me obuzele muke, a duša je još sasvim u meni.10. I pristupih k njemu i usmrtih ga, jer sam znao da ne će ostati živ poslije pada. Tada uzeh s njegove glave kraljevski znak i s njegove ruke narukvicu. I evo ih donosim svom gospodaru.”11. Tada David zgrabi svoje haljine i razdrije ih; isto tako učiniše svi ljudi koji su bili s njim.\12. Tugovali su, plakali i postili sve do večeri za Šaulom i njegovim sinom Jonatom, za Gospodnjim narodom i kućom Izrćlovom, koji izgiboše od mača.13. Tada David upita mladića koji mu je donio vijest: “Odakle si?” On odgovori: “Ja sam sin jednoga došljaka, Amalečanina.”14. A David mu reče: “Kako te nije bilo strah podići svoju ruku i ubiti Gospodnjeg pomazanika?”15. I David dozva jednog od svojih vojnika i zapovjedi: “Idi, pogubi ga!” I on mu zada smrtni udarac.16. A David mu doviknu: “Neka tvoja krv padne na tvoju glavu, jer si vlastitim ustima svjedočio protiv sebe kad si kazao: Ja sam usmrtio Gospodnjeg pomazanika.”17. Tada David zapjeva ovu tužaljku o Šaulu i njegovu sinu Jonatanu18. i zapovjedi da je nauče Judini sinovi. Napisana je u knjizi junaka:19. Cvijet najboljih leži mrtav na tvojim brežuljcima, Izrćle. Kako padoše junaci?20. Šutite o tom u Gatu, ne raznosite ovu vijest po ulicama Aškelona, da se ne uzraduju filistejske kćeri, da ne usklikuju kćeri pogana.21. O, vi brda Gilboe! Ne padala ni rosa ni kiša po vama, ni po poljima punim prvoga ploda, jer tamo leže štitovi hrabrih, štit Šaulov; ne pomazan uljem, \22. nego poškropljen krvlju pobijenih, mašću junaka.23. Šaul i Jonatan, mili i dragi, ne rastaviše se ni u smrti, kao ni u životu. Bili su hitriji od orlova, snažniji od lavova.24. Kćeri Izrćlove, plačite za Šaulom, koji vas je bogato odijevao u grimiz i koji vam je kitio haljine zlatnim nakitom!25. Kako padoše junaci usred boja? Na tvojim brežuljcima leži mrtav Jonatan.26. Osjećam za tobom tjeskobu, Jonatane, ljubljeni brate moj! Tvoja mi je ljubav bila dragocjenija od ljubavi žena.27. Kako padoše junaci i kako je razbijeno ratničko oružje?2 Samuelu 2:1-321. Nato upita David Gospodina: “Moram li otići u koji Judin grad?” Gospodin mu odgovori: “Otiđi!” David dalje upita: “Kamo da odem?” Odgovori mu: “U Hebron.”2. David ode onamo sa svoje dvije žene, Ahinoamom iz Jizreela i Abigajilom, Nabalovom ženom, iz Karmela.3. I vojnike, koji su bili s njim, pusti da idu s njim, svakoga sa svojom obitelji. Oni se nastaniše u gradovima Hebrona.4. Tada dođoše Judeji i pomazaše ondje Davida za kralja nad kućom Judinom. I kad javiše Davidu: “Ljudi od Jabeša u Gileadu pokopaše Šaula”,5. posla David poslanike k ljudima od Jabeša u Gileadu i poruči im: “Da ste blagoslovljeni od Gospodina što Šaulu, svom gospodaru, iskazaste tu ljubav i pokopaste ga!6. Pa neka Gospodin iskaže i vama ljubav i vjernost! A i ja ću vam iskazati dobru uslugu, jer ste to učinili.7. A sada budite srčani i pokažite se kao hrabri ljudi; jer Šaul, vaš gospodar, jest doduše mrtav, ali zato je Judino pleme pomazalo mene za svojega kralja.” \8. Abner, Nerov sin, vojskovođa Šaulov, uze Išbaala, Šaulova sina, odvede ga u Mahanajim9. i učini ga kraljem nad Gileadom, Ašeranima, Jizreelom, Efrajimom, Benjaminom i svim Izrćlom.10. Išbaal, Šaulov sin, imao je četrdeset godina kad je postao kralj nad Izrćlom. Vladao je samo dvije godine. Uz Davida pristajalo je samo Judino pleme,11. a David je bio kralj u Hebronu nad Judinim plemenom sedam godina i šest mjeseci.12. Iz Mahanajima iziđe Abner, Nerov sin, s ljudima Išbaala, Šaulova sina, u Gibeon.13. I iziđoše Joab, Sarvijin sin, i ljudi Davidovi. Sretoše se kod jezera u Gibeonu. Jedni se utaboriše s ove strane, drugi s one strane jezera.14. Tada doviknu Abner Joabu: “Neka se momci poigraju boja pred nama!” Joab odgovori: “Neka se pokažu!”15. Postaviše se i stupiše jedni prema drugima: dvanćst od Benjamina, od strane Išbaala, Šaulova sina, i dvanćst od Davidovih ljudi.16. Svaki uhvati drugoga za glavu i zari protivniku mač u bok. Tako popadaše svi zajedno. Zbog toga se prozva ono mjesto “Polje neprijateljâ.” Ono leži kod Gibeona.17. I zametnu se onoga dana veoma žestok boj. Davidovi ljudi potukoše Abnera i Izrćlce.18. Bila su ondje i tri Sarvijina sina, Joab, Abišaj i Asahel. Asahel je bio brzonog kao srna u polju.19. I kad je Asahel potjerao Abnera, a da se nije osvrnuo ni desno ni lijevo od Abnera,20. obazre se Abner i upita: “Jesi li Asahel?” On odgovori: “Ja sam.”21. Tada ga zamoli Abner: “Osvrni se desno ili lijevo, uhvati jednoga od tih mladih ljudi i uzmi sebi odoru!” Ali Asahel ne htjede odstupiti od njega.22. I Abner opet pozva Asahela: “Odstupi od mene! Zašto da te sastavim sa zemljom? Kako bih još mogao doći na oči tvojemu bratu Joabu?”23. Ali on ne htjede odstupiti od njega. Tada mu Abner zari koplje u slabine, tako da je koplje izišlo nazad. On ondje pade i umre na mjestu. Svi koji dođoše na mjesto gdje pade i pogibe Asahel, ondje su se zaustavili.24. Samo Joab i Abišaj potjeraše Abnera. Upravo zađe sunce kad stigoše do Gabaat-Ame, što leži prema Gebi na putu u pustinju Gibeon.25. Tamo se skupiše Benjaminovi sinovi kod Abnera, svrstaše se u jednu četu i stadoše navrh jednoga brda.26. I Abner doviknu Joabu: “Zar da mač vječno proždire? Ne vidiš li da će svršetak biti strašan? Zašto ne zapovjediš ljudima da se okane svoje braće.”27. Joab odgovori: “Tako živ bio Bog, da ti nisi govorio, ljudi bi se još jutros bili povukli od proganjanja svoje braće.”28. I zatrubi Joab u trubu. Odmah se zaustaviše svi ljudi, prestadoše dalje tjerati Izrćlce i prekinuše boj.29. Abner i njegovi ljudi išli su preko jordanske ravnice cijele one noći, prijeđoše Jordan, prođoše sav Bet Horon i dođoše u Mahanajim.30. Kad je Joab bio odustao od proganjanja Abnera i skupio svu četu, nije bilo od Davidovih ljudi devetnćst momaka, i Asahel.31. Naprotiv su Davidovi momci pobili od Benjaminovih sinova i ostalih Abnerovih ljudi tri stotine i šezdeset momaka, koji izgiboše.32. Asahela uzeše sa sobom i pokopaše ga u grobu njegova oca u Betlehemu. Joab i njegovi ljudi išli su cijele noći. Kad je osvanuo dan, bili su u Hebronu.Psalmi 62:1-41. Upravitelju pjevačkoga zbora. Po Jedutunu. Psalam. Davidov.2. Samo u Bogu počiva moja duša: od njega mi dolazi spasenje,3. on je jedini moja stijena i moje spasenje, moj branik, nikada se ne ću pokolebati.4. Dokle ćete napadati čovjeka, svi ga rušiti k'o nagnuti zid i trošnu ogradu?Izreka 16:10-1210. Sud je Božji na kraljevim usnama; na sudu se ne smiju ogriješiti njegova usta. \11. Mjerila i potezi pripadaju Gospodinu; njegovo su djelo svi kameni utezi. \12. Bezbožno činiti neka je gadno kraljevima, jer samo po pravednosti prijestolje ima opstanak.Ivanu 4:1-301. Isus je doznao kako je farizejima javljeno da on dobiva više učenika i krsti više nego Ivan.2. ? Uostalom, Isus sam nije krstio, nego njegovi učenici.?3. Zato ostavi Judeju i ode opet u Galileju.4. A morao je proći kroz Samariju.5. Tako dođe u samarijski grad koji se zove Sihar, blizu zemljišta što ga je bio darovao Jakov svojemu sinu Josipu.6. Tamo je bio Jakovljev studenac. Umoran od puta Isus je sjeo na studencu. Bilo je oko šeste ure.7. Tada dođe žena Samarijanka zahvatiti vode. Isus je zamoli: “Daj mi da se napijem!”8. ? Njegovi su učenici naime bili otišli u grad kupiti hrane?9. Žena mu Samarijanka odvrati: “Kako možeš ti, Židov, tražiti od mene, žene Samarijanke, da se napiješ?”? Židovi naime ne održavaju veze sa Samarijancima.?10. Isus joj odgovori: “Kad bi ti znala Božji dar i onoga tko ti govori: Daj mi da se napijem!? ti bi ga zamolila, i on bi ti dao vodu živu.”11. Žena mu odvrati: “Gospodine, nemaš čim ni zahvatiti, a studenac je dubok. Odakle ćeš uzeti vodu živu?12. Jesi li ti veći od našega oca Jakova koji nam dade ovaj studenac, i sam je pio iz njega, i njegovi sinovi, i njegova stoka?”13. Isus joj odgovori: “Svaki koji pije ove vode, opet će ožednjeti.14. A tko pije vode koju ću mu ja dati, ne će ožednjeti dovijeka. Nego voda što ću mu ja dati, bit će u njemu izvor vode što teče u vječni život.”15. Tada ga žena zamoli: “Gospodine, daj mi te vode, da ne ožednim više i da ne dolazim ovamo po vodu.”16. Isus još reče: “Idi, zovni svoga muža i dođi onda opet ovamo!”17. Žena odvrati: “Nemam muža.” Isus joj reče: “Pravo si kazala: Nemam muža.18. Jer si imala pet muževa, i sad ovaj koga imaš nije ti muž. To si pravo kazala.”19. Reče mu žena: “Gospodine, vidim da si ti prorok.20. Oci su se naši klanjali Bogu tamo na gori, a vi kažete da je u Jeruzalemu mjesto gdje se treba klanjati Bogu.”21. Isus joj odvrati: “Vjeruj mi, ženo, dolazi čas kad se ne ćete klanjati Ocu ni na onoj gori tamo ni u Jeruzalemu.22. Vi ne znate čemu se klanjate; mi znamo čemu se klanjamo; jer spasenje dolazi od Židova.\23. Ali dolazi čas, i već je tu, kad će se pravi klanjatelji klanjati Ocu u duhu i u istini; jer takve klanjatelje traži Otac.\24. Bog je duh i oni koji mu se klanjaju, trebaju mu se klanjati u duhu i u istini.”25. Žena mu odvrati: “Znam da dolazi Mesija? to jest Pomazanik. Kad on dođe, sve će nam kazati.”26. Tada joj reče Isus: “Ja sam, koji govorim s tobom.”27. U taj čas dođoše njegovi učenici. Oni su se čudili što je govorio sa ženom. Ali nijedan ne upita: “Što od nje tražiš” ili “Zašto s njom razgovaraš?”28. Žena ostavi svoj krčag, ode u grad i reče ljudima:29. ”Dođite! Vidite čovjeka koji mi kaza sve što sam učinila! Da nije to Mesija?”30. Tada izađoše iz grada i dođoše k njemu. Croatian Bible (GKS) 2010 No Data