Biblija u jednoj godini Svibnja 252 Samuelu 21:1-221. Jedanput u danima Davidovim vladala je glad tri godine, iz godine u godinu. I David upita Gospodina. “Na Šaulu i njegovoj kući leži krvna krivnja”, odgovori Gospodin, “jer je pogubio Gibeonce.”2. Tada kralj dozva Gibeonce i upita ih. Gibeonci ne pripadaju Izrćlcima, nego ostacima Amorejaca. Premda su im se Izrćlci bili obvezali zakletvom, tražio je Šaul, u svojoj revnosti za Izrćlce i Judejce, da ih se uništi.3. David dakle upita Gibeonce: “Što da vam učinim? čime da vas namirim? Blagoslovite ipak baštinu Gospodnju!”4. Gibeonci mu odgovoriše: “Ne tražimo ni srebra ni zlata od Šaula i njegove kuće. Niti nam je do toga da itko bude pogubljen u Izrćlu.” On ih upita: “Pa što hoćete? Učinit ću vam.”5. Oni odvratiše kralju: “čovjek koji nas je zatirao i za tim išao da nas iskorijeni, da nas ne bude nigdje u području Izrćlovu,6. od njegovih sinova neka nam se da sedam ljudi. Mi ćemo ih pred Gospodinom, u Gibeonu, objesiti na gori Gospodnjoj.” Kralj obeća: “Dat ću vam ih.”7. Ali Meribaala, sina Jonatana, sina Šaulova, poštedje kralj zbog zakletve pred Gospodinom, koja je bila među njima, Davidom i Jonatanom, Šaulovim sinom.8. I uze kralj oba sina, koje Šaulu rodi Rispa, Ajina kći, Armonija i Meribaala, i pet sinova koje Meraba, Šaulova kći, rodi Adrielu, sinu Barzilaja iz Mehole.9. Njih dade Gibeoncima, a oni ih objesiše na gori pred Gospodinom. Tako sedmorica pogiboše u isto vrijeme. U prvim danima žetve, u početku ječmene žetve, umriješe.10. Tada uze Rispa, Ajina kći, crnu haljinu i sebi je prostre po stijeni kao postelju od početka žetve, dok ne padne na mrtva tjelesa dažd s neba. Tako spriječi da padaju na njih po danu nebeske ptice, a po noći poljske zvijeri.11. I kad javiše Davidu što učini Šaulova priležnica Rispa, Ajina kći,12. dade David donijeti kosti Šaulove i njegova sina Jonatana građanima grada Jabeša u Gileadu. Oni su ih bili potajno uzeli iz Bet Šana, gdje ih objesiše Filistejci, kad Filistejci potukoše Šaula na Gilboi.13. Otamo on dade donijeti kosti Šaula i njegova sina Jonatana. Uz njih staviše kosti obješenih14. i pokopaše kosti Šaula i njegova sina Jonatana u grob njegova oca Kiša u Seli, u Benjaminovoj zemlji. Nakon što učiniše sve kako je kralj bio naredio, smilova se Bog zemlji.15. I nasta opet rat između Filistejaca i Izrćlaca. David ode sa svojim ljudima i borio se je s Filistejcima. I jer je David pritom posustao,16. mogao ga je uhvatiti Išibenob, koji je bio od roda divova. U njegovu koplju bilo je trista šekela mjedi. Bio je opasan novim mačem. Kad je htio ubiti Davida,17. dođe Davidu u pomoć Abišaj, Sarvijin sin, i ubi Filistejca. Tada ga zakleše Davidovi ljudi: “Ne smiješ više izlaziti s nama u boj, da ne ugasiš svjetiljku Izrćlovu!”18. Potom nasta opet u Gobu rat s Filistejcima. Tada Hušanin Sibkaj ubije Sipaja, koji je bio također od roda divova.19. Kad onda opet kod Gobe nasta rat s Filistejcima, ubi Elhanan, sin Jaira iz Betlehema, Golijata iz Gata, kojemu je koplje bilo kao vratilo.20. I opet nasta rat kod Gata. Tamo je bio jedan čovjek gorostas, koji je imao po šest prstiju na rukama i po šest prstiju na nogama, ukupno dvadeset i četiri. I on je bio od roda divova.21. Kad je on pogrdio Izrćlce, ubio ga je Jonatan, sin Šimeja, Davidova brata.22. Ta su četvorica vukla lozu od roda divova u Gatu i padoše od ruke Davidove i njegovih ljudi.2 Samuelu 22:1-511. David sastavi, u vrijeme kad ga je Gospodin bio izbavio iz ruku svih njegovih neprijatelja i iz Šaulove ruke, u slavu Gospodinu ovu pjesmu.2. On je pjevao: “Gospodin, moja stijena, grad moj, izbavitelj moj!3. Bog je branik moj: u njemu tražim utočište. Štit moj, rog spasenja mojega! Jakost moja, sloboda moja! Izbavitelj moj, koji mi je pomogao u teškoj nevolji.4. Zazvao sam Velehvaljenoga, Gospodina, i već me oslobodio mojih neprijatelja.5. Udarali su na me pobjesnjeli valovi smrti, rijeke zla držale su me u tjeskobi.6. Okovi su me pakla sapeli, pale na me zamke smrti.7. U nevolji svojoj povikah Gospodinu, zavapih Bogu svojemu: i on iz šatora svojega razabra glas moj, do ušiju njegovih dođe vapaj moj.8. Tada se najednom pokoleba zemlja i zadrhti, utvrde nebeske uzdrmaše, njihale su se: tako je on bio pun gnjeva.9. Iz nosa je njegova sukljao dim, iz usta je njegovih buktio oganj što proždire, požar je vrcao od njega.10. Već savi nebesa i siđe: noge su mu počivale na tamnu oblaku,11. na kerubima je sjedio i vozio se, i dohujao na krilima vjetrova.12. Tamu je razvukao oko sebe; kao voda težak, mračan oblak postao mu šator. \13. U svjetlosti, što je sjala pred njim, plamtjelo je ognjeno ugljevlje.14. Gospodin pusti da gromovi zagrme na nebu. Svevišnji pusti da zaori njegov glas.15. Strijele odape i rasprši ih, munje izbaci i pomete ih.16. Pokazaše se dubine morske, otkriše se temelji svijeta pred ljutnjom i gnjevom Božjim, pred dahtanjem njegove srdžbe.17. S visine me stiže i uhvati me, iz silnih me voda izvuče,18. istrgnu me od mojih jakih neprijatelja, od protivnika koji su od mene bili jači.19. Napadoše me u dan moje nevolje, ali mi je Gospodin bio zaštitnik.20. Izvede me na čistinu, oslobodi me, jer mi je bio milostiv i naklonjen.21. Tako mi naplati Gospodin moje pravedno djelo, tako mi nagradi čistoću mojih ruku.22. Jer sam se držao putova Gospodnjih, nikad ne učinih krivo Bogu svojemu.23. Pred očima sam imao sve njegove upute, nikad ne odbacih njegova zakona.24. Bez prijekora hodio sam pred njim, čuvao sam se od svoje opakosti.25. Zato mi nagradi Gospodin moju vjernost, koja mu je poznata, moju čistoću.26. Dobar si dobrome, vjeran si vjernome.27. S čistim postupaš čisto, samo se zločestu protiviš.28. Pomažeš narodu nevoljnu, obaraš pogled oholu.29. Ti si svjetionik moj, Gospodine, Bog moj koji mi rasvjetljuje noć.30. Snagom tvojom razbijam neprijateljske čete, preko zidina skačem s Bogom svojim.31. Bog? savršen je put njegov; istinita je riječ Gospodnja. On je štit svima koji se utječu pod njegovu zaštitu. \32. Jer tko je još Bog osim Gospodina? Tko je stijena, ako ne naš Bog?!33. Bog, koji me opasava snagom, čini neopasnim put moj.34. čini moje noge brzima kao jelenove, postavi me visoko na kamenit greben.35. Ruku moju upravlja u boju, mišice moje zapeše luk od mjedi.36. Pomoć si mi svoju dao kao štit, učinila me velikim dobrota tvoja.37. Koraku mojemu dao si širok prostor, nikad mi koljena nisu klecala.38. Tako sam mogao tjerati svojega neprijatelja, mogao sam ga dostići, i nisam se vratio dok nije ležao uništen.39. Pograbio sam ga, udario sam ga pa ne ustade više; među noge mi pade. \40. Snagom si me naoružao za boj; one koji su stali protiv mene, oborio si ih preda mnom na koljena, \41. neprijatelje si moje natjerao preda mnom u bijeg; tako sam uništio svoje mrzitelje. \42. Vikali su za pomoć, ali nije bilo pomoćnika; vikali su Gospodinu, ali on ih nije čuo. \43. Kao prah zemaljski satro sam ih, stukao, zgazio ih kao blato na ulici.44. Izveo si me čitava iz borbe za moj narod. Za glavara poganima postavio si me; narod kojega nikada ne vidjeh, postade mi podanik, \45. sinovi iz tuđe zemlje iskazuju mi štovanje, na riječ su mi poslušni.46. Padaju ničice sinovi iz tuđe zemlje, dršćući izlaze iz svojih gradova.47. Živ je Gospodin! U sav glas neka je slavljena stijena moja! Visoko hvaljen neka je Bog, stijena spasenja mojega!48. Bog koji mi je pomogao u osveti, narode mi pod noge natjerao,49. izbavitelj moj od neprijatelja mojih! Ti me uzvisi nad protivnicima mojim, oslobodi me od čovjeka samovoljna.50. Zato ću te slaviti pred cijelim svijetom, o moj Gospodine! Pjevat ću imenu tvojemu,51. koje daje sreću i spasenje svom kralju, milost dijeli svom pomazaniku: Davidu i njegovu rodu u vječna vremena!”Psalmi 68:1-61. Upravitelju pjevačkoga zbora. Davidov. Psalam. Pjesma.2. Nek ustane Bog! Nek se rasprše njegovi neprijatelji! Na njegov pogled nek pobjegnu njegovi mrzitelji!3. Kao što se dim rasprši, tako ih rasprši; kao što se vosak rastopi od ognja, tako ginu bezbožnici pred Bogom. \4. A pravednici nek se vesele i raduju pred Bogom i kliču od radosti.5. Pjevajte Bogu! Pjevajte hvalu njegovu imenu! Poravnajte put onome koji ide pustinjom, Gospod mu je ime: kličite pred njim!6. Otac siromaha i zaštitnik udovica, Bog je u svom svetom stanu.Izreka 17:2-42. Razuman sluga bit će gospodar nad nevaljalim sinom i s braćom će dijeliti baštinu.3. Topionica je za srebro, peć za zlato, a Gospodin iskušava srca.4. Zločinac pazi na lažne usne; lažljivac sluša pokvarene jezike. \Ivanu 8:28-5928. Isus nastavi: “Kad podignete Sina čovječjega, onda ćete spoznati da ja jesam i da ništa sam od sebe ne činim, nego onako govorim kako me nauči moj Otac.29. Onaj koji me posla, sa mnom je. On me ne ostavi sama jer ja svagda činim što je njemu ugodno.”30. Kad je to govorio, mnogi su povjerovali u njega.31. Tada Isus reče onim Židovima koji su vjerovali u njega: “Ako vi ustrajete u mom nauku, zaista ćete biti moji učenici.32. Tada ćete upoznati istinu, i istina će vas osloboditi.”33. Odgovoriše mu: “Mi smo Abrahamova djeca i nikome nismo nikad robovali. Kako ti veliš: Bit ćete slobodni?”34. Isus im odvrati: “Zaista, zaista kažem vam: Tko čini grijeh, rob je grijehu.35. Rob ne ostaje zauvijek u kući, sin ostaje zauvijek.36. Ako vas dakle Sin oslobodi, zaista ćete biti slobodni.37. Znam da ste Abrahamova djeca. Ali gledate da me ubijete, jer vas se moja riječ ne prima.38. Ja govorim što sam vidio u svojega Oca; i vi činite što ste čuli od svojega oca.” \39. Odvratiše mu: “Otac je naš Abraham.” Isus im reče: “Ako ste Abrahamova djeca, onda činite i Abrahamova djela!40. Ali vi sad gledate da ubijete mene, čovjeka, koji sam vam govorio istinu što sam je čuo od Boga. Tako Abraham nije činio.41. Vi činite djela svojega oca.” Tada mu rekoše: “Mi nismo rođeni iz preljuba; imamo jednoga oca, Boga.”\42. Isus im odvrati: “Kad bi Bog bio vaš otac, vi biste ljubili mene; jer ja od Boga izađoh i dođoh. Ne dođoh sam od sebe, nego me on posla.\43. Zašto ne razumijete moga govora? Jer ne možete moje riječi slušati.44. Vi imate đavla za oca i hoćete da činite po željama svojega oca. On je bio ubojica ljudi od početka. On nije bio utvrđen u istini, jer nema istine u njemu. Kad govori laž, svoje govori. Jer je lažac i otac laži.45. Zato što ja istinu govorim, ne vjerujete mi.46. Tko će me od vas prekoriti za kakav grijeh? Ako govorim istinu, zašto mi ne vjerujete?47. Tko je od Boga, Božje riječi sluša. Zato vi ne slušate, jer niste od Boga.”48. Tada mu odvratiše Židovi: “Ne velimo li mi pravo da si Samarijanac i da imaš đavla?”49. Isus odvrati: “Ja neman đavla, nego po\u001atujem svojega Oca, a vi mene prezirete.50. A ja ne tražim svoje; ima onaj koji traži i sudi.\51. Zaista, zaista kažem vam: Ako tko bude držao moju riječ, ne će vidjeti smrti dovijeka.”52. Tada mu rekoše Židovi: “Sad znamo da imaš đavla. Abraham umre, i proroci, a ti kažeš: Ako tko bude držao moju riječ, ne će okusiti smrt dovijeka.53. Jesi li veći od našega oca Abrahama koji umre? I proroci pomriješe. Za koga ti sebe smatraš?”54. Isus odvrati: “Ako se ja sam slavim, slava je moja ništavna. Otac je moj koji me slavi, za kojega vi kažete da je vaš Bog.55. Ali vi ga ne poznajete, a ja ga znam; i ako reknem da ga ne znam, bit ću kao i vi, lažac. Ali ga znam i njegovu riječ držim.\56. Abraham, vaš otac, kliktao je na pomisao da bi vidio moj dan. Vidio je i obradovao se je.”57. Tada mu rekoše Židovi: “Još ti nema pedeset godina, i zar da si Abrahama vidio?”58. Isus im odgovori: “Zaista, zaista kažem vam: Prije nego je postojao Abraham, ja jesam.”59. Tada uzeše kamenje da bace na nj. A Isus se sakri i izađe iz Hrama. Croatian Bible (GKS) 2010 No Data