Biblija u jednoj godini Svibnja 311 Kraljevima 9:1-281. Kad je Salomon bio dovršio gradnju Gospodnjega Hrama i kraljevske palače, i svega drugog što je Salomon želio izvesti,2. javi se Gospodin Salomonu po drugi put, kao što mu se bio javio u Gibeonu.3. I reče mu Gospodin: “Uslišio sam tvoju molitvu i tvoj vapaj što si mi ga upravio. Posvetio sam taj Hram što si mi ga sagradio. Zato će moje oči i srce tamo uvijek boraviti.4. Ako ti budeš išao preda mnom onako kako je išao tvoj otac David, u iskrenosti srca i u pravičnosti, tako da činiš sve što sam ti zapovjedio, i držiš moje uredbe i propise,5. tada ću zauvijek utvrditi prijestolje tvojega kraljevstva nad Izrćlom, kao što sam obećao tvojemu ocu Davidu kad sam rekao: nikada ti ne će nestati čovjeka na Izrćlovu prijestolju.6. Ali ako se vi i vaši sinovi odvratite od mene i ne držite moje zapovijedi i uredbe, na koje sam vas obvezao, nego odete i služite drugim bogovima i klanjate im se,7. tada ću istrijebiti Izrćla iz zemlje koju sam im dao, i Hram što sam ga posvetio svom imenu odbacit ću od svog lica, i Izrćl će postati poslovica i podsmijeh kod svih naroda.8. I ovaj će Hram postati ruševina. I kad zapitaju: Zašto je takvo što učinio Gospodin ovoj zemlji i ovome Hramu,9. odgovorit će se: Oni su ostavili Gospodina, svojega Boga, koji je njihove oce izveo iz Egipta, i okrenuli se tuđim bogovima, njima se klanjali i služili im. Zato je pustio na njih Gospodin svu tu nesreću.”10. Kad prođe dvadeset godina i Salomon sagradi obje zgrade, Gospodnji Hram i kraljevsku palaču11. ? Hiram, kralj Tira, podupirao je Salomona prema potrebi cedrovim i čempresovim drvetom i zlatom? tada ustupi kralj Salomon Hiramu dvadeset gradova u zemlji Galileji.12. Ali kad dođe Hiram iz Tira da vidi gradove što mu ih je bio ustupio Salomon, ne svidješe mu se,13. i reče: “Kakvi su to gradovi što si mi ih dao, brate?” Zato se ta zemlja zove sve do današnjega dana Kabul.14. Hiram je bio poslao kralju sto i dvadeset talenata zlata.15. Tako se uredilo s obzirom na posao koji je bio zapovjedio kralj Salomon, kako bi sagradio Hram Gospodnji i svoju vlastitu palaču, Milo i zidove Jeruzalema i Hasor, Megido i Gezer.16. Faraon, naime egipatski kralj, bio je izišao, osvojio Gezer i spalio ga ognjem. Kanaance koji su stanovali u gradu pobio je i dao ga kao miraz svojoj kćeri, Salomonovoj ženi.17. I Salomon sagradi opet Gezer i donji Bet Horon,18. Baalat, Tamar u pustinji u zemlji,19. zatim sve gradove za spremišta što ih je imao Salomon i gradove za kola i gradove za jahalište, zatim sve gradnje što ih je Salomon htio podići u Jeruzalemu, na Libanonu i u svemu području pod svojom vlašću.20. Sve što je bilo ostalo od Amorejaca, Hetita, Perižana, Hivijaca i Jebusejaca, koji nisu pripadali sinovima Izrćlovim,21. njihove potomke koji su nakon njih još bili ostali u zemlji, jer ih ne mogoše sinovi Izrćlovi istrijebiti, njih Salomon nagna da plaćaju danak i da robuju do dana današnjega.22. Od sinova Izrćlovih ne učini Salomon nijednoga robom, nego oni postadoše njegovi ratnici i činovnici, njegove više i niže vođe, njegovi zapovjednici nad kolima i nad konjanicima.23. Glavnih nadstojnika nad Salomonovim gradnjama bilo je pet stotina i pedeset. Oni su nadzirali ljude koji su izvodili radove.24. čim je faraonova kći iz Davidova grada bila ušla u svoju palaču, koju je bio sagradio za nju, dade podići Milo.25. Tri puta u godini prinosio bi Salomon žrtve paljenice i žrtve pričesnice na žrtveniku što ga je podigao Gospodinu i palio je kâd na žrtveniku što je stajao pred Gospodinom. I popravljao je štete na Hramu.26. I kralj Salomon dao je napraviti lađe u Esjon-Geberu, koji je kod Elata na obali Crvenoga mora, u Edomu.27. Hiram posla na tim lađama svoje ljude, mornare, koji su vješti moru. Zajedno s ljudima Salomonovim28. odvezoše se u Ofir, uzeše otamo zlata četiri stotine i dvadeset talenata i donesoše ih kralju Salomonu.1 Kraljevima 10:1-291. Kad je kraljica od Sabe čula za Salomonovu slavu, koju je bio stekao po Gospodnjem imenu, dođe ona da ga iskuša zagonetkama.2. Dođe u Jeruzalem s veoma velikom pratnjom. Deve su nosile vrlo mnogo mirisa i zlata, i dragoga kamenja. Kad je bila došla k Salomonu, iznese mu sve što je bila naumila.3. A Salomon joj odgovori na sva njezina pitanja. Ništa nije bilo što bi kralju ostalo sakriveno, da joj ne bi mogao dati odgovor.4. I kad kraljica od Sabe vidje svu Salomonovu mudrost i palaču koju je bio sagradio,5. i kad je jela na njegovu stolu, gledajući kako njegovi dostojanstvenici tamo sjede i njegove sluge poslužuju, kao i njihovo odijelo i njegove peharnike i žrtve paljenice koje bi on u Hramu prinosio Gospodinu, ona se tad nije više mogla suzdržati6. i reče kralju: “Istina je bila što sam čula u svojoj zemlji o tebi i o tvojoj mudrosti.7. Nisam htjela vjerovati što se govorilo dok ne dođem i ne vidim svojim očima. I zaista, ni pola mi nije kazano. Tvoja mudrost i tvoje vrline nadvisuju ono što sam slušala.8. Sretni tvoji ljudi, sretne tvoje sluge, što uvijek stoje pred tobom i slušaju tvoju mudrost.9. Blagoslovljen neka je Gospodin, Bog tvoj, koji te je zavolio tako da te je postavio na Izrćlovo prijestolje. Jer Gospodin ljubi Izrćla uvijek, postavi te kraljem da sudiš i dijeliš pravicu.”10. Potom darova kralju sto i dvadeset talenata zlata i vrlo mnogo mirisa i dragoga kamenja. Nikada više ne dođe toliko mirisa koliko darova kraljica od Sabe kralju Salomonu.11. Hiramove lađe koje su donosile zlato iz Ofira donesoše iz Ofira vrlo mnogo drveta sandalovine i dragoga kamenja.12. I kralj dade načiniti iz drveta sandalovine sjedala za Gospodnji Hram, i za kraljevsku palaču, i citare i harfe za pjevače. Toliko drveta sandalovine nikada se više nije donijelo niti ga se je vidjelo do dana današnjega.13. A kralj Salomon darova kraljici od Sabe sve što joj se svidjelo i što je zaiskala, osim onoga što joj dade drage volje i darežljivošću jednoga kralja Salomona. Potom se ona spremi kako bi se vratila natrag i ode kući sa svojim slugama.14. Zlato što ga je dobivao Salomon u jednoj godini iznosilo je šest stotina i šezdeset i šest talenata,15. osim onoga što je dobivao od veletrgovaca, od poreza što su ga plaćali mali trgovci, beduinski knezovi i zemaljski upravitelji.16. I dade kralj Salomon izraditi dvjesta velikih štitova od kovanoga zlata: šest stotina šekela zlata upotrijebio je za jedan štit.17. Zatim tri stotine lakih štitova od kovanoga zlata; tri mine zlata upotrijebio je za jedan štit. Kralj ih je dao smjestiti u kuću libanonske šume.\18. Zatim je kralj dao napraviti veliko prijestolje od slonove kosti i obložiti ga čistim zlatom.19. Šest stuba vodilo je k prijestolju, i gornji stražnji dio na prijestolju bio je okrugao. Nasloni su bili s obje strane sjedišta, i pokraj naslona bila su dva lava.20. Dvanćst lavova stajalo je s obje strane na šest stuba. Takvo nije bilo još nikada napravljeno ni za koje kraljevstvo.21. Sve posude za piće kralja Salomona bile su od zlata, i sve posude u kući libanonske šume bile su od čistoga zlata. Ništa nije bilo od srebra koje, u vrijeme Salomonovo, nije imalo nikakve cijene.22. Kralj je imao taršiške lađe na moru kod Hiramovih lađa. Svake tri godine jednom su dolazile taršiške lađe kući, natovarene zlatom, srebrom, slonovom kosti, majmunima i paunovima.23. Tako nadvisi kralj Salomon sve kraljeve na zemlji bogatstvom i mudrošću.24. I sav je svijet želio vidjeti Salomona, čuti njegovu mudrost, koju mu je Bog bio dao.25. Pritom bi svatko sa sobom donio dar, srebrne i zlatne posude, haljine, oružje, mirise, konje i mazge, svake godine.26. Salomon je prikupio i mnogobrojna kola i konjanike, i imao je tisuću i četiri stotine kola i dvanćst tisuća konjanika. Njih je podijelio po kolskim gradovima i u okolini kralja u Jeruzalemu.27. Kralj dotjera dotle da je u Jeruzalemu bilo srebra tako mnogo kao kamenja, a cedara tako mnogo kao dudova koji rastu u nizini.28. Konje koje je imao Salomon je uvozio iz Egipta i Koe. Kraljevi su ih trgovci dovodili iz Koe za plaću,29. tako da su jedna kola koja su se izvozila iz Egipta stajala po šest stotina šekela srebra, a konj po sto i pedeset. Zahvaljujući njima dobivali su ih i svi hetitski i aramejski kraljevi.Psalmi 69:1-41. Upravitelju pjevačkoga zbora. Po napjevu: “Ljiljani?” Davidov.2. Spasi me, Bože, jer mi dođoše vode do grla.3. Propadoh u dubokom glibu gdje nozi nema oslonca! Tonem vodi u dubine, valovi me potapaju.4. Iznemogoh vičući, grlo mi se osušilo; oči mi se gase čekajući Boga mojega. \Izreka 17:18-1918. Bezuman je čovjek koji daje ruku i jamči za prijatelja svojega.19. Tko ljubi svađu, ljubi grijeh; tko visoko gradi vrata svoja, traži pad. \Ivanu 11:30-5730. Isus, naime, nije još bio došao u selo, nego se je još nalazio na onom mjestu gdje ga je bila susrela Marta.31. Kad Židovi što su bili kod nje u kući vidješe gdje Marija brzo ustade i izađe, pođoše za njom; jer su mislili da ide na grob naricati.\32. čim Marija dođe na mjesto gdje je bio Isus, i kad ga vidje, pade do njegovih nogu i reče mu: “Gospodine, da si ti bio ovdje, ne bi umro moj brat.”33. Kad Isus vidje gdje ona plače i gdje plaču Židovi što su bili došli s njom, u duhu se potrese i uzruja.34. I upita: “Gdje ste ga položili?” Odvratiše mu: “Gospodine, dođi i vidi!”35. Navrle Isusu suze.36. Tada rekoše Židovi: “Vidite kako ga je ljubio!”37. A neki od njih rekoše: “Zar nije mogao on, koji otvori oči slijepcu, učiniti da ovaj ne umre?”38. Opet duboko potresen dođe Isus na grob. Bila je pećina, i kamen je ležao na njoj.39. Isus zapovjedi: “Odvalite kamen!” Marta, sestra pokojnoga, odvrati mu: “Gospodine, već zaudara, jer već leži četiri dana.”40. Isus joj reče: “Ne rekoh li ti: Ako vjeruješ, vidjet ćeš slavu Božju?”41. Tada odvališe kamen. Isus podiže oči i reče: “Oče, zahvaljujem ti što si me uslišio.42. Ja sam, istina, znao da me vazda uslišavaš. Ali rekoh zbog mnoštva koje ovdje stoji da vjeruju da si me ti poslao.”43. Poslije tih riječi povika jakim glasom: “Lazare, izađi van!”44. I odmah izađe pokojnik, ovijen povojima po rukama i nogama, i lice mu povezano ručnikom. Isus im reče: “Razvežite ga i pustite da ide!”45. Mnogi Židovi što su bili došli k Mariji i vidjeli što učini Isus, povjerovali su u njega.46. A neki od njih odoše k farizejima i kazaše im što učini Isus.47. Tada svećenički glavari i farizeji sazvaše Veliko vijeće i rekoše: “Što da činimo, jer ovaj čovjek čini mnoga čudesa?48. Ako ga ostavimo tako, svi će povjerovati u njega, i doći će Rimljani i uzet će nam zemlju i narod.”49. A jedan od njih, Kajfa, koji je one godine bio veliki svećenik, odvrati im: “Vi ne znate ništa,50. i ne mislite da je bolje za vas da jedan čovjek umre za narod, negoli da sav narod propadne.”51. A ovo ne reče sam od sebe, nego kao veliki svećenik one godine proreče da Isus treba umrijeti za narod.52. I ne samo za narod, nego da i razasutu Božju djecu skupi u jedno.53. Od toga dakle dana nakanili su ubiti ga.54. Zato se Isus nije više kretao javno među Židovima, nego otamo ode u kraj blizu pustinje, u grad po imenu Efrajim. Ondje je boravio s učenicima.55. A bio je blizu židovski Vazam. Mnogi iz onoga kraja uziđoše u Jeruzalem prije Vazma da se očiste.56. Tada su tražili Isusa; i dok su zajedno stajali u Hramu, govorili su među sobom: “Što mislite? Ne će li doći na blagdan?”\57. A svećenički glavari i farizeji bili su izdali zapovijed: ako tko dozna gdje je, neka javi da ga uhvate. Croatian Bible (GKS) 2010 No Data