Biblija u jednoj godini Svibnja 81 Samuelu 18:1-301. Kad je bio završio svoj razgovor sa Šaulom, uključi Jonatan Davida duboko u srce, i Jonatan ga je zavolio kao samoga sebe.2. Šaul ga toga dana uze k sebi i ne dade mu da se više vrati u svoju očinsku kuću.3. Jonatan učini vjeru s Davidom, jer ga je ljubio kao samoga sebe.4. Jonatan skine sa sebe plašt koji je nosio i dade ga Davidu, uz to svoju odjeću sa svojim mačem, lukom i pojasom.5. I David je išao kamo bi ga god Šaul slao i imao je uspjeha. Zato ga Šaul postavi nad vojnicima. Bio je obljubljen od svega naroda, pa i od Šaulovih dvorana.6. Kad se je David, ubivši Filestejca, vraćao, iziđoše kod ulaska žene iz svih Izrćlovih gradova pjevajući i plešući ususret kralju Šaulu s bubnjevima, s klicanjem i cimbalima.7. Pritom su žene plešući pjevale: “Šaul pobi svoju tisuću, a David svojih deset tisuća.”8. Šaul se stoga vrlo razgnjevi, jer mu ta pjesma nije bila nikako po volji. On reče: “Davidu daju deset tisuća, a meni samo tisuću. Još mu samo treba kraljevsko dostojanstvo.”9. Od onoga dana gledao je Šaul Davida prijekim okom.10. Sljedećega dana napadne Šaula zao duh poslan od Boga, tako da je mahnitao u palači. David je svirao harfu kao svaki dan. A Šaul je imao u ruci sulicu.11. Tada Šaul baci sulicu, a mislio je: “Pribit ću Davida uza zid.” Ali joj se David dvaput izmače.12. Šaul se bojao Davida, jer je Gospodin bio s njim, a od Šaula je bio odstupio.13. Zato ga udalji Šaul iz svoje blizine i učini ga tisućnikom. Tako je on izlazio na čelu svojih ljudi.14. U svim svojim pothvatima imao je David uspjeh, jer je Gospodin bio s njim.15. Kad Šaul vidje da on ima mnogo uspjeha, poveća se još više njegov strah od Davida.16. Ali sav Izrćl i Juda ljubili su Davida, jer je on pred njima odlazio i dolazio.17. Šaul reče Davidu: “Evo, dat ću ti svoju najstariju kćer Merabu za ženu. Ali se ti moraš iskazati kao junak i voditi Gospodnje ratove.” Šaul je naime mislio: “Ja sam ne ću staviti ruku na njega, nego neka Filistejci stave na njega ruku!”18. David odvrati Šaulu: “Tko sam ja i što je moj rod, obitelj mojega oca u Izrćlu, da budem kraljev zet?”19. A kad dođe vrijeme da se Šaulova kći Meraba da Davidu, dadoše je Adrielu iz Mehole za ženu.20. Šaulova kći Mikala ljubila je Davida. Kad to javiše Šaulu, bilo mu je pravo.21. Šaul je naime mislio: “Dat ću mu je. Ali će mu ona biti propast, i ruka Filistejaca doći će na njega.” I Šaul reče Davidu: “S drugom mi sada možeš biti zet.”22. I Šaul zapovjedi svojim dvoranima: “Govorite Davidu povjerljivo i recite mu: Eto, omilio si kralju, i svi njegovi dvorani te vole. Sad možeš biti kraljev zet.”.23. Kad su Šaulovi dvorani Davidu tako govorili, David odvrati: “Mislite li vi da je tako lako biti kraljev zet? Ta ja sam siromah i malen čovjek.”24. Kad Šaulovi dvorani dojaviše Šaulu: “Tako i tako rekao je David”,25. odgovori Šaul: “Priopćite Davidu: Kralj ne želi nikakva drugoga ženidbenog dara, nego samo sto prednjih kožica filistejskih, da se tako osveti kraljevim neprijateljima.” Tako je mislio Šaul da rukom Filistejaca ukloni s puta Davida.26. Kad njegovi dvorani Davidu priopćiše te riječi, David se složio s tim da tako postane kraljev zet. Još prije nego što je vrijeme isteklo,27. ustade David, ode sa svojim ljudima i pobi dvjesta Filistejaca. David donese njihove prednje kožice i prebroji ih pred kraljem, da postane kraljev zet. Tada mu Šaul dade svoju kćer Mikalu za ženu.28. Šaul tad jasno vidje da je Gospodin bio s Davidom. I Šaulova kći Mikala ljubila ga je.29. A Šaul se bojao Davida sve više. Tada Šaul postade neprijatelj Davidov zauvijek.30. Kad bi filistejski knezovi izišli u boj, imao je David, kada bi god izišao, više uspjeha negoli svi drugi Šaulovi vojskovođe, tako da je njegovo ime postalo slavno.1 Samuelu 19:1-241. Šaul je govorio svojemu sinu Jonatanu i svima svojim dvoranima o tome da će ubiti Davida. A jer je Jonatan, Šaulov sin, bio Davidu vrlo odan,2. javi to Jonatan Davidu i reče: “Moj otac Šaul namjerava te ubiti. Zato se čuvaj sutra rano, povuci se u koje skrovište i sakrij se!3. Ja ću izići i u polju, gdje ti budeš, stajat ću uz svog oca i govoriti o tebi s ocem. Što doznam, javit ću ti.”4. A Jonatan je govorio pred svojim ocem Šaulom samo dobro o Davidu. On mu reče: “Neka se kralj ne ogriješi o svojega slugu Davida! Jer on tebi nije ništa skrivio, štoviše, djela su njegova vrlo dobra za te.5. On je svoj život stavio na kocku i ubio Filistejca. Tako je dao svemu Izrćlu veliku pobjedu. Ti si to vidio i radovao si se. Zašto da se dakle ogriješiš o krv nedužnu i ubiješ Davida ni za što?”6. Šaul posluša Jonatana. I zakle se Šaul: “Tako živ bio Gospodin, on ne će poginuti!”7. I Jonatan dozva Davida i kaza mu sve to. Tada dovede Jonatan Davida k Šaulu. I on ostade kao prije u njegovoj blizini.8. Kad je rat ponovno buknuo, David iziđe na polje, borio se s Filistejcima i porazio ih veoma, tako da su nagnuli pred njim u bijeg.9. Jednoga dana opet napade Šaula zao duh poslan od Gospodina. Sjedio je u svojoj palači i imao sulicu u ruci, a David je udarao u harfu.10. I Šaul htjede Davida svojom sulicom pribiti uza zid. Ali se on izmače Šaulu, te sulica udari u zid. David pobježe i uteče.11. One noći posla Šaul ljude Davidovoj kući, da ga čuvaju i drugog jutra ubiju. Ali Mikala, Davidova žena, javi mu to i reče: “Ako se još noćas ne skloniš na sigurno mjesto, sutra si lešina.”12. I Mikala spusti Davida kroz prozor. On pobježe i umakne.13. Mikala uze terafim, stavi ga u postelju, prekri mu glavu pleterom od kozje dlake i pokri ga pokrivačem.14. Kad Šaul posla ljude da uhvate Davida, ona im reče: “Bolestan je.”15. Ali Šaul posla ljude natrag, da vide Davida, i zapovjedi: “Donesite mi ga u postelji, da ga ubijem!”16. Kad poslani dođoše, a ono terafim u postelji, oko glave mu pleter od kozje dlake.17. I reče Šaul Mikali: “Što me tako prevari i pusti mog neprijatelja da umakne. te se skloni na sigurno mjesto?” Mikala odvrati Šaulu: “On mi zaprijeti: Pusti me ili ću te ubiti!”18. Nakon što je David bio bijegom umakao, ode k Samuelu u Ramu i ispripovjedi mu sve što mu je bio učinio Šaul. Tada ode sa Samuelom, i stanovali su u proročkoj kući.19. Kad se javilo Šaulu: “David je u proročkoj kući u Rami”,20. posla Šaul ljude da uhvate Davida. Kad oni ugledaše zbor proroka i njima na čelu Samuela u zanosu, dođe Duh Božji i na poslanike Šaulove pa i oni padoše u zanos.21. Kad to javiše Šaulu, posla on druge poslanike, ali i oni padoše u zanos. I Šaul posla po treći put poslanike, ali i oni padoše u zanos.22. Tada on sam pođe u Ramu. Kad dođe k velikom zdencu kod Sekua, upita: “Gdje su Samuel i David?” Odgovoriše mu: “U proročkoj kući u Rami.”23. Pođe dakle odatle k proročkoj kući u Rami. Ali i na njega dođe Duh Božji, tako da je otišao dalje u zanosu, dok nije stigao do proročke kuće u Rami.24. I on skine gornju haljinu sa sebe i bio je u zanosu pred Samuelom. Cijeli dan i cijelu noć ležao je tamo bez haljine. Zato se govori: “Je li i Šaul među prorocima?”Psalmi 58:1-111. Upravitelju pjevačkoga zbora. Po napjevu: “Nemoj pogubiti”. Davidov. Miktam.2. O silnici, govorite li doista pravo? Sudite li pravedno sinovi ljudski?3. Ah ne, u srcu smišljate zlodjela na zemlji, svojim rukama pripravljate put nasilju.4. Već od majčina krila zastranjuju bezbožnici, već od majčine utrobe tumaraju lašci.5. Njihov je otrov kao zmijin otrov, kao gluhe ljutice što zatiskuje svoje uši,6. da ne čuje bajačava glasa, glasa vrača vješta u vračanju.7. Bože, polomi im zube u ustima! Gospode, razbij čeljusti tim lavićima!8. Nek prođu kao prolivena voda što otječe, neka propadnu k'o pogažena trava!9. Nek budu k'o puž što se rastapa u sluzi, k'o mrtvorođenče što nikada ne ugleda sunca.10. Prije nego lonci osjete vrućinu trnja, zelene ili skuhane nek ih vihor odnese.11. Obradovat će se pravednik kad vidi osvetu, oprat će svoje noge u bezbožnikovoj krvi.Izreka 15:27-3027. Tko steče nepravedan dobitak, razara svoju kuću; tko odbija mito, živjet će mirno. \28. Pravednikovo srce promisli što će odgovoriti, a usta bezbožnika rigaju zlobu.29. Gospodin je daleko od bezbožnika, a molitvu pravednika usliši.30. Mio pogled razveseli srce, vesela vijest oživi kosti.Luki 24:1-351. Prvoga dana tjedna otiđoše one vrlo rano na grob s mirisima što su ih bile pripravile.2. Nađoše kamen od groba odvaljen3. i uđoše unutra. Ali ne nađoše tijela Gospodina Isusa.4. Dok su one zbog toga bile posve zbunjene, gle, dva čovjeka stadoše pred njih u sjajnim haljinama.5. Od straha oboriše pogled na tlo. A oni im rekoše: “Što tražite živoga među mrtvima?6. On nije ovdje, nego je uskrsnuo. Sjetite se kako vam reče kad je još bio u Galileji:7. Sin čovječji treba biti predan u ruke grješnika i raspet, ali će treći dan uskrsnuti.”8. Tada se sjetiše njegovih riječi.9. Vratiše se s groba i javiše sve to jedanćstorici i svima ostalim.10. Bile su to: Marija Magdalena, Ivana, Marija, Jakovljeva mati, i još druge s njima koje tu vijest donesoše apostolima.11. A njihove riječi učiniše im se kao brbljarije, i ne povjerovaše im.12. Ali Petar ustade i pohrli na grob. Kad se sagnuo, vidje samo platno gdje leži. Pun čuđenja nad tim ode kući.13. Još isti dan putovala su dvojica od njih u selo po imenu Emaus koje je bilo udaljeno od Jeruzalema šezdeset stadija.14. Oni su razgovarali među sobom o svemu što se bilo dogodilo.15. Dok su tako razgovarali i raspravljali među sobom, približi im se sam Isus, i išao je s njima.16. Ali njihove su oči bile zastrte te ga ne prepoznaše.17. On im reče: “Kakav je to razgovor što ga vodite među sobom na putu?” Tada se žalosni zaustaviše.18. Jedan, po imenu Kleofa, odgovori mu: “Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu koji ne zna što se ondje dogodilo ovih dana?”19. On ih upita: “Što?” Odvratiše mu: “To o Isusu Nazarećaninu. On je bio prorok, silan na djelu i riječi pred Bogom i svim narodom.20. Naši svećenički glavari i prvaci predadoše ga da bude osuđen na smrt, i razapeše ga.21. A mi smo se nadali da će on izbaviti Izrćla. I nakon svega toga ovo je danas treći dan kako se to dogodilo.22. I neke su nas od naših žena zbunile. One su bile rano ujutro na grobu,23. ali ne nađoše njegova tijela. Dođoše govoreći da su im se ukazali anđeli koji da su rekli da on živi.24. Neki od naših otiđoše tad na grob i nađoše onako kako su žene bile kazale; ali njega samoga ne vidješe.” \25. Tada im on reče: “O, bezumni i sporoga srca za vjeru u sve što su navješćivali proroci!26. Zar nije trebao Mesija to trpjeti i tako ući u svoju slavu?”27. I počevši od Mojsija i svih proroka, protumačio im je što stoji pisano o njemu u svim Pismima.28. Tako se približiše selu u koje su išli. On se učinio kao da hoće ići dalje.29. A oni su ga nagovarali: “Ostani s nama! Brzo će večer. Dan se već nagnuo.” Tada svrati k njima.30. Dok je s njima bio za stolom, uze kruh, izreče nad njim blagoslov, prelomi ga i pruži im ga.31. Tada im se otvoriše oči, i prepoznaše ga. A njega nestade ispred njihovih očiju.32. I oni rekoše jedan drugome: “Nije li gorjelo naše srce u nama kad je govorio s nama putem i tumačio nam Pismo?”33. Još istog časa ustadoše, vratiše se u Jeruzalem i nađoše jedanćstoricu zajedno i one koji su bili s njima.34. Oni rekoše: “Gospodin je zaista uskrsnuo i ukazao se Šimunu.”35. A ovi pripovjediše što se dogodilo na putu i kako su ga prepoznali po lomljenju kruha. Croatian Bible (GKS) 2010 No Data