Biblija u jednoj godini Lipanj 102 Kraljevima 7:1-201. A Elizej navijesti: “čujte riječ Gospodnju! Ovako govori Gospodin: Sutra će u ovo doba na vratima Samarije biti jedna mjerica bijeloga brašna za šekel, a dvije mjerice ječmenoga brašna za šekel.”2. Dvorski činovnik, na čiju se ruku kralj naslanjao, odgovori Božjemu čovjeku: “I kad bi Gospodin načinio okna na nebu, kako bi se moglo takvo što zbiti?” A onaj odvrati: “Vidjet ćeš svojim očima, ali ga ne ćeš jesti.”3. A bila su izvan gradskih vrata četiri gubava čovjeka. Oni rekoše jedan drugomu: “Što ćemo ovdje stajati dok ne umremo?4. Ako odemo u grad gdje je glad, umrijet ćemo tamo. A ostanemo li ovdje, umrijet ćemo ovdje. Zato hajdemo u tabor Aramejaca! Ako nas ostave na životu, ostat ćemo na životu; ako nas pogube, pa umrijet ćemo.”\5. Oni se, dakle, u sumrak podigoše kako bi se zaputili u tabor Aramejaca. Dođoše do kraja aramejskoga tabora. Ali nigdje nije bilo nikoga.6. Gospodin je naime bio učinio da se u taboru Aramejaca čuje lupa kola i konja i buka velike vojske tako da su govorili jedan drugomu: “Sigurno je Izrćlov kralj protiv nas unajmio hetitske i egipatske kraljeve da udare na nas.”7. Zato su se u sumrak bili podigli i pobjegli. Svoje šatore, svoje konje i magarce, sav tabor, kao što je bio, bili su ostavili i pobjegli, da spase svoj život.8. Kad su oni gubavci bili došli na drugi kraj tabora, uđoše u jedan šator, najedoše se i napiše se, uzeše sa sobom srebro, zlato i haljine i odoše da to sakriju. Onda se vratiše i uđoše u drugi šator. I taj oplijeniše i opet odoše. I plijen sakriju.9. Tada među sobom rekoše: “Ne smijemo tako činiti. Današnji je dan dan radosne vijesti. Ako šutimo i do sutra rano čekamo, bit ćemo krivi. Zato hajdemo to javiti u kraljevsku palaču!”10. Podigoše se dakle, dozvaše gradske vratare i kazaše im: “Dođosmo u tabor Aramejaca. Ali tamo nismo nikoga vidjeli ni čuli, samo povezani konji i magarci, i šatori, kako su bili prije.”11. Gradski vratari to glasno iskazaše, i to se javi u kraljevsku palaču.12. Kralj se diže još u noći i reče svojim slugama: “Kazat ću vam što Aramejci hoće s nama: Oni znaju da gladujemo. Zato su ostavili tabor, da se sakriju u slobodnu polju, a misle: Kad iziđu iz grada, pohvatat ćemo ih žive i provalit ćemo u grad.”13. A jedan od njegovih slugu predloži: “Neka se ipak uzme pet konja od onih koji su još preostali? to je sve što je ostalo u svemu Izrćlovu mnoštvu jer druge pojedoše? pa ih pošaljimo i izvidimo!”14. Uzeše dakle dvoja kola s konjima, i kralj ih posla za aramejskom vojskom i zapovjedi: “Idite, izvidite!”15. Oni odoše za njima do Jordana. Sav je put bio pokriven haljinama i oružjem što su ih Aramejci bili pobacali pri svojemu bijegu. Tada se poslanici vratiše i javiše kralju.16. I narod iziđe i oplijeni aramejski tabor. Jedna mjerica bijeloga brašna bila je za šekel i dvije mjerice ječmenoga brašna za šekel, kao što je bio unaprijed kazao Gospodin.17. Kralj je bio postavio na vrata onoga dvorskog činovnika na čiju se je ruku naslanjao. Pritom ga je narod pregazio na vratima. On umre kao što je bio unaprijed kazao Božji čovjek kad je bio kralj došao k njemu.18. Kad naime Božji čovjek reče kralju: “Dvije mjerice ječmenoga brašna bit će sutra u ovo doba na vratima Samarije za šekel, a jedna mjerica bijeloga brašna također za šekel”,19. dvorski je činovnik bio odvratio Božjemu čovjeku: “I kad bi Gospodin načinio okna na nebu, kako bi se moglo takvo što dogoditi?” A onaj mu je bio odvratio: “Vidjet ćeš svojim očima, ali ga ne ćeš jesti.”20. I tako se dogodi: narod ga pregazi na vratima, pa umre.2 Kraljevima 8:1-291. Elizej je bio savjetovao ženi kojoj je sina bio vratio u život: “Ustani sa svojom obitelji, odi i skloni se negdje u tuđini! Jer je Gospodin pustio glad koja će doći na zemlju i koja će trajati sedam godina.”2. Žena ustade i učini kako joj je bio rekao Božji čovjek. Ode sa svojom obitelji i ostane sedam godina u filistejskoj zemlji.3. Kad prođe sedam godina, vrati se žena iz filistejske zemlje i ode kralju, kako bi ga zamolila za svoju kuću i njive.4. Kralj je upravo razgovarao s Gehazijem, slugom Božjega čovjeka, i zamoli ga da mu ispripovijeda sva čudesna djela što ih je bio učinio Elizej.5. I dok je on pripovijedao kralju kako je Elizej mrtva oživio, dođe žena kojoj je bio oživio sina kako bi zamolila kralja za svoju kuću i za svoju obitelj. Tada reče Gehazi: “Moj gospodaru i kralju, ovo je žena i ovo je njezin sin, onaj kojega je Elizej oživio.”6. Tada kralj upita ženu i ona mu sve ispripovjedi. Nato joj kralj da jednoga činovnika kojemu zapovijedi: “Gledaj da ona dobije natrag sve što je njezino, i sav prihod od njiva, i to od dana kad je ostavila zemlju pa do danas!”7. Jednoga dana dođe Elizej u Damask kad se upravo bio razbolio Ben Hadad, aramejski kralj. Javiše mu da je došao Božji čovjek.8. Tada kralj zapovjedi Hazćlu: “Uzmi sa sobom darove i idi ususret Božjemu čovjeku pa preko njega pitaj Gospodina hoću li ozdraviti od ove bolesti!”9. Hazćl mu iziđe ususret i uze sa sobom darove, razne dragocjenosti iz Damaska, natovarene na četrdeset deva. Kad dođe tamo, stupi pred njega i reče: “Tvoj sin Ben Hadad, aramejski kralj, šalje me k tebi i pita hoće li ozdraviti od svoje bolesti.”10. Elizej mu odgovori: “Idi i reci mu: Ozdravit ćeš. Ali mi je Gospodin pokazao da će umrijeti.”11. Pritom se Božji čovjek zagleda nepomično preda se, postane vrlo zbunjen i zaplaka.12. Kad Hazćl upita: “Zašto plače moj gospodar?”, on odgovori: “Jer znam da ćeš ti nanijeti mnogo zla Izrćlovim sinovima. Njihove tvrde gradove palit ćeš ognjem, njihove ćeš mladiće ubijati mačem, njihovu ćeš djecu satirati i njihove trudne žene parati.”13. Hazćl odgovori: “Zar je tvoj sluga pas da čini tako strašne stvari?” Elizej odvrati: “Gospodin mi je pokazao tebe kao aramskoga kralja.”14. Potom ode od Elizeja. Kad dođe k svojemu gospodaru, on ga upita: “Što je rekao Elizej?” On odgovori: “Rekao mi je da ćeš ozdraviti.”15. A sljedećeg dana on uze pokrivač, umoči ga u vodu, pritisnu mu ga na lice tako da je umro. I Hazćl postane kralj umjesto njega.16. U petoj godini kraljevanja Jorama, Ahabova sina, nad Izrćlom, kad je Judin kralj još bio Jošafat, postane Joram, Jošafatov sin, Judin kralj.17. Imao je trideset i dvije godine kad je postao kralj, i vladao je osam godina u Jeruzalemu.18. I hodio je putovima kraljeva Izrćlovih, kao što je bila činila Ahabova kuća, jer je njegova žena bila Ahabova kći. Tako je činio i ono što se nije sviđalo Gospodinu.19. Ipak, Gospodin ne htjede zatrti Judu zbog svojega sluge Davida, jer mu je bio obećao da će njemu i njegovim sinovima vazda davati svjetiljku.20. Za njegova vladanja otpadoše Edomci od Jude i postaviše sebi vlastitoga kralja.21. Joram ode u Seir sa svim svojim ratnim kolima. Kad je jedne noći navalio, razbi Edomce, koji su ga bili opkolili, zajedno sa zapovjednicima ratnih kola, i pobježe vojska kući.22. Ali Edomci ostadoše neovisni o Judi do dana današnjega. Tada, u isto vrijeme, otpade i Libna.23. Ostala Joramova povijest, i sve što je činio, zapisani su u knjizi povijesti Judinih kraljeva.24. Kad je Joram bio počinuo kod svojih otaca, bio je pokopan kod svojih otaca u gradu Davidovu. Umjesto njega postane kralj njegov sin Ahazja.25. U dvadesetoj godini kraljevanja Jorama, Ahabova sina, nad Izrćlom, postane kralj Ahazja, sin Jorama, kralja Judina.26. Ahazja je imao dvadeset i dvije godine kad je postao kralj. Vladao je godinu dana u Jeruzalemu. Njegova se majka zvala Atalija i bila je unuka Omrija, Izrćlova kralja.27. On je hodio putem Ahabove kuće i činio je ono što se nije sviđalo Gospodinu, kao što je činila Ahabova kuća, jer je bio postao svojta Ahabovoj kući.28. On pođe s Joramom, Ahabovim sinom, u Ramot Gilead u rat protiv Hazćla, aramskog kralja. Kad pritom Aramejci raniše Jorama,29. vrati se kralj Joram kako bi se u Jizreelu liječio od rana koje su mu bili zadali Aramejci kod Ramota, kad je ratovao protiv Hazćla, aramskoga kralja. Ahazja, Joramov sin, Judin kralj, dođe u Jizreelu posjetiti Jorama, Ahabova sina, jer je ležao bolestan.Psalmi 72:8-168. Nek vlada od mora do mora, od rijeke do krajeva zemlje!9. Pred njim nek popadaju stanovnici pustinje, neka njegovi neprijatelji ližu prašinu!10. Kraljevi Taršiša i otoka nek donose darove! Kraljevi Šebe i Sabe neka prinose danak!11. Svi kraljevi nek se prignu pred njim! Svi narodi neka mu služe!12. Jer on će spasiti ubogoga koji vapi, potlačenoga koji nema pomoćnika.13. On će se smilovati slabima i ubogima, i spasit će život jadnima.14. Od tlačenja i nasilja otkupit će njihov život jer dragocjen je njihov život, krv njihova u očima njegovim.15. Nek živi i nek mu daruju zlato iz Šebe! Nek svagda za njega mole i po cijeli dan neka ga blagoslivlju!16. U zemlji nek bude izobilja žita, na gorskim visinama klasje nek šumi k'o Libanon, nek rastu stanovnici izvan gradova kao trava na polju.Izreka 18:12-1312. Pred padom čovjeka ide oholost, a pred čašću ide poniznost.13. Da li tko odgovor prije nego je još pravo čuo, onda mu se to računa kao ludost i sramota.Ivanu 18:19-4019. A veliki svećenik zapita Isusa za njegove učenike i za njegov nauk.20. Isus mu odgovori: “Ja sam govorio javno svijetu. Ja sam svagda učio u sinagogi i u Hramu, gdje se svi Židovi skupljaju, i ništa nisam govorio u potaji.21. Što pitaš mene? Pitaj one koji su slušali što sam im govorio. Evo, ovi znaju što sam ja govorio.”22. A kad to reče, jedan od slugu koji su ondje stajali udari Isusa po obrazu i reče: “Zar tako odgovaraš velikomu svećeniku?”23. Isus mu odvrati: “Ako zlo rekoh, dokaži da je zlo; ako li dobro, zašto me udaraš?”\24. I Ana ga posla svezana velikomu svećeniku Kajfi.25. A Šimun Petar je stajao i grijao se. Onda mu rekoše: “Nisi li i ti od njegovih učenika?” On zataji i reče: “Nisam.”26. Jedan od slugu velikoga svećenika, rođak onoga kojemu je Petar bio odsjekao uho, reče mu: “Nisam li te ja vidio u vrtu s njim?”27. Onda Petar opet zataji, i odmah pijetao zapjeva.28. Od Kajfe povedoše Isusa u dvor upraviteljev. A bilo je jutro; i oni ne uđoše u dvor upraviteljev da se ne bi onečistili, već da bi mogli jesti vazmenu gozbu.\29. Tako Pilat izađe k njima i reče: “Koju tužbu iznosite protiv ovoga čovjeka?”30. Odgovoriše mu: “Kad on ne bi bio zločinac, ne bismo ga tebi predali.”31. A Pilat im reče: “Uzmite ga vi i po svojemu zakonu mu sudite!” A Židovi mu rekoše: “Mi ne smijemo nikoga pogubiti.”32. Tako se trebala ispuniti Isusova riječ kojom je označio kakvom će smrću umrijeti.33. Onda uđe Pilat opet u sudnicu i dozva Isusa, i reče mu: “Jesi li ti židovski kralj?”34. Isus odgovori: “Govoriš li to sam od sebe ili ti drugi kazaše o meni?”35. Pilat odgovori: “Zar sam ja Židov? Tvoj narod i svećenički glavari predaše te meni. Što si učinio?”36. Isus odgovori: “Moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, onda bi se moje sluge borile da ne budem predan Židovima. Ali moje kraljevstvo nije odavde.”37. Onda mu reče Pilat: “Dakle si ti kralj?” Isus odgovori: “Ti kažeš: ja sam kralj. Ja sam se zato rodio i zato došao na svijet da svjedočim istinu. Svaki koji je od istine sluša moj glas.”38. Reče mu Pilat: “Što je istina?” I kad to reče, izađe opet Židovima i reče im: “Ja nikakve krivnje ne nalazim na njemu.39. A u vas je običaj da vam jednoga pustim za Vazam. Hoćete li dakle da vam pustim židovskoga kralja?”40. Onda povikaše: “Ne ovoga, nego Barabu!” A Baraba je bio razbojnik. Croatian Bible (GKS) 2010 No Data