Biblija u jednoj godini Lipanj 271 Ljetopisa 17:1-271. Kad se David bio uselio u svoju palaču, reče proroku Natanu: “Evo, ja stojim u palači od cedrovine, a kovčeg Gospodnjega saveza stoji pod šatorskim pokrovom.”2. Natan odgovori Davidu: “Izvedi sve što ti je u srcu! Jer je Gospodin s tobom.”3. Ali još iste noći dođe riječ Gospodnja Natanu:4. ”Idi, reci mojemu sluzi Davidu: Ovako govori Gospodin: Ne ćeš mi ti graditi palaču da u njoj stanujem.5. Nisam nikada stanovao u palači otkad izvedoh Izrćlove sinove, do dana današnjega. Štoviše, putovao sam od jednoga šatora i stana do drugoga.6. Jesam li, dok sam sa svim Izrćlom okolo hodio, kome od Izrćlovih sudaca, kojima zapovjedih da pasu moj narod Izrćla, ikada jednu riječ rekao: Zašto mi ne sagradiste palaču od cedrovine?7. Zato reci sada momu sluzi Davidu: Ovako govori Gospodin nad vojskama: Ja te uzeh s paša, iza stada, da budeš knez mojemu narodu Izrćlu.8. Bio sam s tobom kod svega što si poduzimao, i uništio sam ispred tebe sve tvoje neprijatelje. Ja ću ti steći ime kakvo imaju samo najveći na zemlji.9. Ja ću odrediti mjesto svomu narodu Izrćlu i tamo ga posaditi, da mirno stanuje na svom mjestu i da se više ne uznemiruje. Silnici ga ne će više mučiti kao prije,10. od onoga vremena kad postavih suce nad svojim narodom Izrćlom. Ponizit ću sve tvoje neprijatelje, i javljam da će ti Gospodin sagraditi kuću.11. Kad se jednom navrše tvoji dani i ti počineš kod svojih otaca, odredit ću tvoje potomstvo, jednoga od tvojih sinova, za tvog nasljednika i njemu ću utvrditi njegovo kraljevstvo.12. On će mi tada sagraditi kuću, i ja ću učvrstiti njegovo prijestolje za sva vremena.13. Ja ću mu biti otac, on neka mi bude sin! Nikada mu ne ću uskratiti svoju naklonost, kao što sam je uskratio njegovu prethodniku.14. Zauvijek ću ga postaviti nad svojom kućom i svojim kraljevstvom, i njegovo prijestolje će tvrdo stajati dovijeka.”15. Kad je Natan o svim tim riječima i o svoj toj objavi bio govorio s Davidom,16. ode kralj David, pade pred Gospodinom i pomoli se: “Tko sam ja, Gospodine, Bože moj? Što je moja kuća da si me doveo dovle?17. I nije ti to još bilo dosta, Bože! Ti si, štoviše, kući svog sluge dao obećanja za daleka vremena. Ti si postupao sa mnom kao s velikim čovjekom, Gospodine, Bože moj!18. Što će ti još David kazati o slavi kojom si obasuo svog slugu? Ta ti znaš svojega slugu,19. Gospodine. Zbog svojega sluge i po svojemu srcu učinio si sve ovo veliko i objavio si sve ovo sjajno.20. Gospodine, tebi nitko nije jednak! Osim tebe nema Boga po svemu što čusmo svojim ušima.21. Gdje je narod na zemlji kao tvoj Izrćlov narod, radi kojega je Bog došao, da ga iskupi sebi za narod, da pribavi tebi ime velikim i čudesnim djelima i da ispred tvog naroda, što si ga izbavio iz Egipta, protjera druge narode?22. Ti si sebi odredio svoj narod Izrćla za sva vremena kao narod, i ti si, Gospodine, postao njihov Bog!23. Pa daj, Gospodine, da se obećanje što si ga dao svom sluzi i njegovoj kući ispuni za sva vremena, i učini što si rekao!24. Kad se ono ispuni, tvoje će ime biti veliko dovijeka, i govorit će se: Gospodin nad vojskama jest Bog Izrćlov, jest Bog u Izrćlu, i kuća tvojega sluge Davida stajat će pred tobom.25. Jer ti si, Bože moj, objavio svomu sluzi da ćeš mu sagraditi kuću. Zato se tvoj sluga usudi upraviti ti tu molitvu.26. Tako, Gospodine, ti si Bog. Jer si svojemu sluzi dao to sjajno obećanje,27. budi sada voljan i blagoslovi kuću svojega sluge, da postoji pred tobom dovijeka! Jer što ti blagosloviš, Gospodine, blagoslovljeno je dovijeka!”1 Ljetopisa 18:1-171. Poslije toga pobijedi David Filistejce i podjarmi ih. I Gat i njegove kćeri uze iz filistejskih ruku.2. Osim njih pobi Moapce. Tako postadoše Moapci Davidu podložni i morali su mu plaćati danak.3. David pobijedi i Hadadezera, kralja Sobe, koja leži u smjeru Hamata, kad se on spremio utvrditi svoju vlast na Eufratu.4. Od njega uze David tisuću kola, sedam tisuća kolskih boraca i dvadeset tisuća pješaka. Sve konje dade David ohromiti; ostavi samo stotinu konja.\5. Kad Aramejci od Damaska dođoše u pomoć sopskomu kralju Hadadezeru, pobi David dvadeset i dvije tisuće Aramejaca.6. Potom postavi David namjesnika u damaščanskom Aramu, i Aramejci postadoše podložni Davidu i obvezani na danak. Tako je pomagao Gospodin Davidu u svemu što bi poduzimao.7. David zaplijeni zlatne štitove što su ih imale Hadadezerove sluge, i donese ih u Jeruzalem.8. U Tibhatu i Kuni, Hadadezerovim gradovima, zaplijeni David veoma mnogo mjedi, od čega Salomon dade načiniti mjedeno more, stupove i mjedeno posuđe.9. Kad Tou, hamatski kralj, dozna da je David pobio svu vojsku sopskoga kralja Hadadezera,10. posla svojega sina Hadorama kralju Davidu, da ga pozdravi i zaželi mu sreću jer se borio protiv Hadadezera, i pobijedio ga. Hadadezer je, naime, bio ratni protivnik Touov. On sa sobom donese svakakve predmete od srebra, zlata i mjedi.11. I to posveti kralj David Gospodinu zajedno sa srebrom i zlatom što ga je bio uzeo od svih naroda: od Edomaca, Moabaca, Amonaca, Filistejaca i Amalečana.12. Abišaj, Sarvijin sin, pobi osamnćst tisuća Edomaca u slanoj dolini.13. On u Edomu postavi namjesnike, i sav je Edom bio podložan Davidu. Tako je Gospodin pomagao Davidu u svemu što bi poduzimao.14. David je vladao nad svim Izrćlom i davao svemu naroda pravdu i pravicu.15. Vrhovni zapovjednik vojske bio je Joab, Sarvijin sin. Pečatnik je bio Jošafat, Ahiludov sin.16. Svećenici su bili Sadok, Ahitubov sin, i Ebjatar Ahimelekov sin. Šavša je bio državni pisar.17. Zapovjednik nad Kerećanima i Pelećanima bio je Benaja, Jojadin sin. Davidovi su sinovi bili prvi nakon kralja.Psalmi 78:17-2517. Ali oni nastaviše griješiti protiv njega i prkositi Svevišnjemu u pustinji.18. I kušali su Boga u svojim srcima ištući jela za svoju pohlepu.19. A govorili su protiv Boga: “Može li Bog zgotoviti stol u pustinji?20. Doduše, on udari u kamen i potekoše vode, i potoci se razliše: a može li još i kruha dati i mesa pripraviti svojemu narodu?”21. A kad je Gospod to čuo, razgnjevi se i oganj raspali protiv Jakova; gnjev podiže i protiv Izrćla, \22. jer ne vjerovaše u Boga i ne pouzdavahu se u njegovo spasenje.23. Tad odozgo zapovjedi oblacima i otvori nebeske brane.24. Kao dažd pusti da im pada mana za jelo i dade im kruh s neba.25. Kruh Jakih blagovaše čovjek; posla im hrane u izobilju. \Izreka 19:25-2625. Udari li se podsmjehivač, ludi će se opametiti; izgrdi li se razuman, on prima razboritost. \26. Tko zlostavlja oca i progoni majku, taj sin radi ružno i sramotno.Djela Apostolska 8:1-251. A Savao je bio pristao na njegovo umorstvo. U onaj dan nastade veliko progonstvo Crkve u Jeruzalemu. Svi se razasuše po judejskim i samarijskim krajevima osim apostola.2. A pobožni ljudi sahraniše Stjepana i obaviše nad njim veliko žalovanje.3. A Savao je pustošio Crkvu, provaljivao u kuće, vukao muškarce i žene i bacao ih u tamnicu.4. Oni što su bili raspršeni, prolazili su i propovijedali Riječ.5. Tada Filip siđe u grad samarijski, i propovijedao im je Krista.6. Narod je pazio jednodušno na ono što je Filip govorio, slušajući i gledajući znake što ih je činio.7. Jer su nečisti dusi izlazili s velikom vikom iz mnogih opsjednutih, i mnogi su uzeti i hromi ozdravili.8. I bi velika radost u onome gradu.9. A bio je neki čovjek, po imenu Šimun, koji je prije čarao u gradu i zavodio samarijski narod govoreći da je on nešto veliko.10. Svi, veliki i mali, pristajali su uz njega i govorili: “Ovo je velika Božja sila.”11. A pristajali su uz njega jer ih je dugo zaluđivao svojim čarolijama.12. Ali kad je Filip navješćivao radosnu vijest o Božjemu kraljevstvu i o imenu Isusa Krista, prihvaćahu krštenje muškarci i žene.13. I Šimun povjerova i primi krštenje. Priključi se Filipu, i divio se je vrlo gledajući znake i velika čudesa što su se događala.14. A kad čuše apostoli koji su bili u Jeruzalemu da je Samarija primila Božju riječ, poslaše k njima Petra i Ivana.15. Oni siđoše i pomoliše se za njih da prime Duha Svetoga.16. Jer još ni na jednoga od njih nije bio došao. Oni su bili samo kršteni u ime Gospodina Isusa.17. Tada položiše ruke na njih, i oni primiše Duha Svetoga.18. A kad vidje Šimun da se polaganjem ruku apostola dijeli Duh, donese im novaca19. i reče: “Dajte i meni tu vlast, kad položim ruke na koga, da primi Duha Svetoga.”20. A Petar mu reče: “Tvoji novci neka propadnu zajedno s tobom što si pomislio da se dar Božji može dobiti za novac.21. Nema tebi dijela ni zajedništva u ovoj stvari, jer tvoje srce nije pravo pred Bogom.22. Pokaj se za svoju pakost i moli se Gospodinu! Možda će ti on tada još oprostiti želju tvojega srca.23. Jer, kako vidim, ti si pun gorke žuči i okovan si zloćom.”24. Šimun reče: “Molite se za mene Gospodinu, da me ne snađe ništa od toga što rekoste.”25. Oni su svjedočili i navješćivali Gospodnju riječ. Na to su se vratili u Jeruzalem i navješćivali su još u mnogim samarijskim mjestima evanđelje. Croatian Bible (GKS) 2010 No Data