Biblija u jednoj godini Lipanj 41 Kraljevima 17:1-241. Jednoga dana reče Ahabu Tišbijac Ilija, jedan od žitelja Gileada: “Tako živ bio Gospodin, Bog Izrćlov, u čijoj sam službi: Sljedećih godina ne će pasti ni rosa ni dažd, osim ako ja sam to zapovjedim!”2. Potom mu dođe riječ Gospodnja:3. ”Odi odavde, okreni na istok i sakrij se na potoku Keritu, koji teče istočno od Jordana!4. Iz potoka ćeš piti, a gavranima sam zapovjedio da te tamo hrane.”5. On posluša Gospodina, ode tamo, nastani se na potoku Keritu, koji teče istočno od Jordana.6. Gavrani su mu ujutro donosili kruha i mesa i isto tako navečer. Iz potoka je pio.7. Poslije nekog vremena presahnu potok, jer nije pao dažd u zemlji.8. Tada mu dođe riječ Gospodnja ovako:9. ”Hajde, idi u Sareptu, što je kod Sidona, i tamo ostani! Zapovjedio sam tamo jednoj udovici da te hrani.”10. Tako se on zaputi u Sareptu. Kad dođe na gradska vrata, a jedna udovica skuplja drva. On je dozva i zamoli je: “Donesi mi malo vode u posudi, da se napijem!”11. Kad ona pođe da mu donese, viknu on za njom: “Donesi mi i malo kruha!”12. Ona odgovori: “Tako živ bio Gospodin, Bog tvoj, nemam ništa pečenog, nego još samo pregršt brašna u ćupu i malo ulja u krčagu. Upravo skupljam drva da odem i to zgotovim sebi i svom sinu. Kad to pojedemo, onda ćemo umrijeti.”13. A Ilija joj reče: “Ne brini se! Idi i učini kako si rekla! Ali prije napravi od toga meni jedan kolačić i donesi mi ga! Onda možeš također jedan zgotoviti sebi i svom sinu.14. Jer ovako govori Gospodin, Bog Izrćlov: Brašna u ćupu ne će nestati i krčag s uljem ne će se isprazniti do onoga dana kad Gospodin opet pusti dažd na zemlju.”15. Ona ode i učini kako je bio rekao Ilija, i imali su jela za dugo vremena ona, on i njezina kuća.16. Brašna u ćupu nije nestalo, i krčag s uljem nije se ispraznio, kako je to bio unaprijed kazao Gospodin preko Ilije.17. Poslije toga dogodi se da se je razbolio sin žene kojoj je pripadala kuća. Kako je njegova bolest postala teška, tako da je izdahnuo dušu,18. reče ona Iliji: “Što ja imam s tobom, čovječe Božji? Ti si samo došao k meni da u pamet dozoveš moje grijehe i da mi umoriš sina?”19. On joj odgovori: “Daj mi svog sina!” Uze ga tad iz njezina naručja, odnese ga u gornju sobu, u kojoj je stanovao, i položi ga na svoju postelju.20. Tada se pomoli Gospodinu ovako: “Gospodine, Bože moj, hoćeš li doista tako ucviliti udovicu kod koje sam gost, da joj umoriš sina?”21. Nato se ispruži triput nad dječakom i pomoli se glasno Gospodinu: “Gospodine, Bože moj, daj ipak da se dječakov život opet u njega vrati!”22. I Gospodin usliši Ilijin vapaj. Život se dječakov opet u njega vrati, i posta živ.23. I Ilija uze dječaka, iznese ga iz gornje sobe u kuću i preda ga njegovoj majci i reče: “Evo, tvoj sin opet živi!”24. Tada žena reče Iliji: “Sada znam da si čovjek Božji i da je riječ Gospodnja u tvojim ustima istinita.”1 Kraljevima 18:1-461. Poslije mnogo vremena, u trećoj godini, dođe riječ Gospodnja Iliji: “Idi, stupi pred Ahaba; jer hoću poslati dažd na zemlju!” \2. Ilija se zaputi kako bi se pokazao pred Ahabom. Kad je glad u Samariji bivala sve jača,3. Ahab dade dozvati upravitelja dvora Obadiju. Obadija je bio vjeran štovatelj Gospodina.4. Kad je Izebela htjela istrijebiti Gospodnje proroke, uzeo je Obadija sto proroka i sakrio ih po pedeset u jednu pećinu i hranio ih jelom i pićem.5. Ahab dakle zapovjedi Obadiji: “Potraži sve izvore i potoke po zemlji! Možda nađemo još trave i mognemo uzdržati na životu konje i mazge, i ne moramo pustiti da ugine ijedna životinja.”6. I podijeliše se po zemlji kako bi je prošli. Ahab ode u jednom smjeru sam, a Obadija u drugom smjeru, također sam.7. Dok je Obadija bio na putu, dođe mu ususret Ilija. Kad ga on prepozna, baci se ničice na svoje lice i upita: “Jesi li to ti, gospodaru moj Ilija?”8. On mu odgovori: “Ja sam. Idi, kaži svojemu gospodaru: Eto Ilije!”9. Ali onaj odgovori: “Što sam počinio da svojega slugu predaješ u ruke Ahabu, da me pogubi?!10. Tako živ bio Gospodin, Bog tvoj, nema naroda ni kraljevstva gdje te moj Gospodar ne bi dao tražiti. Kad mu se reklo: Nema ga, onda on zakle kraljevstvo ili narod da te nisu našli.11. Sad ti tražiš: Idi, kaži gospodaru svojemu: Eto Ilije!12. Kad ja sad odem od tebe, tko zna kamo će tebe odnijeti Duh Gospodnji. Dođem li ja k Ahabu i javim mu, a on te ne nađe, ubit će me. A sluga tvoj štuje Gospodina od svoje mladosti.13. Pa nije li poznato mom gospodaru što sam učinio kad je ono Izebela dala ubijati proroke Gospodnje? Kako sam sakrio stotinu Gospodnjih proroka, po pedeset u jednoj pećini, i hranio ih jelom i pićem?14. A sad ti tražiš: Idi, kaži svom gospodaru: Eto Ilije! On će me ubiti!”15. Ali Ilija odvrati: “Tako živ bio Gospodin nad vojskama, u čijoj sam službi, još ću mu se danas pokazati!”16. I tako ode Obadija pred Ahaba i javi mu. Ahab se zaputi kako bi se sastao s Ilijom.17. Kad Ahab ugleda Iliju, povika mu Ahab: “Jesi li ti onaj što donosiš nesreću Izrćlu?”18. On odvrati: “Nisam ja donio nesreću Izrćlu, nego ti i tvoja obitelj, jer ste ostavili zapovijedi Gospodnje, i ti si pristao baalima.19. A sada pošalji glasnike i daj sabrati k meni sav Izrćl na gori Karmelu i četiri stotine i pedeset Baalovih proroka i četiri stotine Ašerinih proroka, koji jedu za Izebelinim stolom!”20. I pošalje Ahab k svim sinovima Izrćlovim i dade sabrati proroke na gori Karmelu.21. Tamo stupi Ilija pred sav narod i reče: “Kako ćete još dugo hramati na obje strane? Ako je Gospodin pravi Bog, onda se držite uz njega! Ako li je to Baal, onda idite za njim!” Ali narod ne dade nikakva odgovora.22. Tada reče Ilija narodu: “Jedini sam ja još ostao kao prorok Gospodnji. Baalovih proroka ima četiri stotine i pedeset.23. Neka nam se dadu dva junca! Oni neka sebi izaberu jednoga junca, neka ga raskomadaju i stave na drva, ali ognja neka ne podmeću! Ja ću pripremiti drugoga junca i staviti ga na drva i neću podmetnuti ognja.24. Tada prizovite ime svojega boga, a ja ću prizvati ime Gospodnje. Bog koji odgovori ognjem, pravi je Bog.” I sav narod odgovori: “Tako je pravo!”25. Potom reče Ilija Baalovim prorocima: “Izaberite sebi jednoga junca i najprije ga pripremite! Jer ste vi u većini. Onda prizovite ime svojega boga; ali ognja ne podmećite!”\26. Oni uzeše junca kojega im dade, pripremiše ga i prizivali su od jutra do podne Baalovo ime vičući: “Baale, usliši nas!” Ali nije dolazio nikakav glas i nikakav odgovor. Pritom su plesali oko žrtvenika koji su bili napravili.27. Kad je bilo podne, naruga im se Ilija govoreći: “Vičite glasnije! Jer on je bog. Možda je zaposlen ili je otišao na stranu, ili je na putu. Možda i spava i mora se probuditi.”28. Tada su vikali iza glasa i parali se, kako je u njih običaj, mačevima i sulicama, dok ih nije oblila krv.29. Kad je prošlo podne, padoše u bjesnilo, dok ne dođe vrijeme da se prinese žrtva. Ali nije došao nikakav glas, nikakav odgovor, nikakvo uslišenje.30. A tada pozva Ilija sav narod: “Pristupite ovamo, k meni!” Sav narod pristupi k njemu. On podiže opet razvaljeni Gospodnji žrtvenik.31. Prema broju plemena Jakovljevih sinova, kojemu je bila došla riječ Gospodnja: “Izrćl će biti tvoje ime”, uze Ilija dvanćst kamenova.32. Od toga kamenja napravi žrtvenik u ime Gospodnje i oko žrtvenika iskopa jarak, dosta velik, da bi u nj stale dvije mjere žita.33. Tada naslaga drva, raskomada junca i stavi ga na žrtvenik.34. Potom zapovjedi: “Napunite četiri vrča vode i izlijte je na žrtvu paljenicu i na drva!” On zapovjedi: “Učinite to još jednom!” Učiniše još jednom. Nato zapovjedi: “Učinite to po treći put!” I učiniše po treći put,35. tako da je potekla voda oko žrtvenika. Dade i jarak napuniti vodom.36. Kad je onda došlo vrijeme da se prinese žrtva, pristupi Ilija i pomoli se: “Gospodine, Bože Abrahamov, Izakov i Izrćlov, danas objavi da si ti Bog Izrćlov i ja tvoj sluga, i da sam ja sve ovo učinio po tvojoj zapovijedi!37. Usliši me, Gospodine, usliši me i daj da upozna ovaj narod da si ti, Gospodine, pravi Bog i da si obratio njihova srca!”38. Tada padne Gospodnji oganj i spali žrtvu paljenicu i drva, kamenje i zemlju, i popije vodu u jarku.39. Kad to vidješe svi ljudi, baciše se ničice na svoje lice i povikaše: “Gospodin je pravi Bog, Gospodin je pravi Bog!”40. A Ilija im zapovjedi: “Pohvatajte te Baalove proroke! Ne dajte da ni jedan od njih utekne!” Oni ih pohvataše, i Ilija ih odvede na potok Kišon i tamo ih smaknu.41. Potom reče Ilija Ahabu: “Idi gore, jedi i pij! Jer čujem već hujanje dažda.”42. Ahab ode gore kako bi jeo i pio. A Ilija se pope navrh Karmela, prignu se k zemlji i sakri svoje lice među koljena.43. Tada zapovjedi svom sluzi: “Idi gore i pogledaj prema moru!” On ode gore, pogleda i javi: “Ništa se ne vidi.” On odgovori: “Idi još sedam puta!”44. Kad bi sedmi put, javi: “Eno diže se od mora oblačić, malen kao čovječja ruka.” I on zapovjedi: “Idi, reci Ahabu: Upregni i silazi, da te ne uhvati dažd!”45. A u najkraće vrijeme zamrači se nebo od vjetra i oblaka, i pade jak dažd. Ahab se uspne na kola i odveze se u Jizreel.46. A nad Iliju dođe ruka Gospodnja, opasa svoja bedra i otrča pred Ahabom do blizine Jizreela.Psalmi 69:29-3629. Nek budu izbrisani iz knjige života i nek ne budu zapisani među pravednicima!30. A ja sam jadan i žalostan. Tvoja pomoć, Bože, neka me zaštiti!31. Slavit ću pjesmom ime Božje i veličati ga zahvalnicom.32. To će se Gospodu bolje svidjeti no bik žrtveni, više od junca s rogovima i papcima.33. Vidite to, patnici, i veselite se! Vi koji tražite Boga, nek vam oživi srce!34. Jer uslišava Gospod uboge i ne prezire svojih zarobljenika.35. Neka mu nebo i zemlja pjevaju hvalu, more i sve što se miče u njemu.36. Jer Bog će spasiti Sion, obnovit će Judine gradove; i tu će stanovati, i posjedovat će ih. \Izreka 17:27-2827. Tko usteže svoje riječi, razborit je; razuman je hladnokrvan čovjek. \28. I luđak, kad šuti, može vrijediti kao mudar; kao razuman kad zatvori svoje usne. \Ivanu 13:21-3821. Poslije tih riječi bi Isus potresen u duhu i posvjedoči: “Zaista, zaista kažem vam: Jedan između vas će me izdati.”22. Tada su učenici pogledali jedan drugoga, jer nisu znali za koga govori.23. A jedan od njegovih učenika, kojega je Isus ljubio, ležao je uz Isusa.24. Njemu dade znak Šimun Petar neka upita za koga to govori.25. A on, naslonjen na Isusove grudi, upita: “Gospodine, tko je to?”26. Isus odgovori: “Onaj je kome ja umočim zalogaj i pružim.” I umoči zalogaj i dade ga Judi Šimuna Iškariotskoga.27. I po zalogaju uđe u njega sotona. Isus mu još reče: “Što činiš, čini brzo!”28. Nitko od onih što su sjedili za stolom nije razumio zašto mu to reče.29. Neki su mislili? budući da je u Jude bila kesa? da mu Isus reče: “Kupi što nam treba za blagdan” ili da dade što siromasima.30. Kad je on uzeo zalogaj, odmah izađe. Bila je noć.31. Kad je on izašao, reče Isus: “Sad je proslavljen Sin čovječji, i Bog je proslavljen u njemu.32. Ako je Bog proslavljen u njemu, i Bog će njega proslaviti u sebi, i odmah će ga proslaviti.33. Dječice, još sam malo s vama. Tražit ćete me; ali kako već rekoh Židovima: Kamo ja idem vi ne možete doći? to isto govorim sada i vama. \34. Novu vam zapovijed dajem: Ljubite jedni druge! Kao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedni druge!35. Po tom će svi spoznati da ste moji učenici, ako ljubite jedni druge.”36. Tada ga upita Šimun Petar: “Gospodine, kamo ideš?” Isus mu odgovori: “Kamo ja idem ne možeš me sada slijediti, ali ćeš me poslije slijediti.”37. Petar mu odvrati: “Gospodine, zašto te ne mogu sada slijediti? Život ću svoj položiti za te.”38. Isus mu odvrati: “Život li ćeš svoj položiti za me? Zaista, zaista kažem ti: Još prije nego pijetao zapjeva, triput ćeš me zatajiti. Croatian Bible (GKS) 2010 No Data