Beblia

Biblija u jednoj godini Srpanj 10

1. Na Azarju, Odedova sina, dođe duh Božji.

2. On ode k Asi i reče mu: “čujte me, Aso, i cijela Judo i Benjamine! Gospodin je s vama ako ste vi s njim. Ako ga tražite, naći ćete ga. Ako li ga ostavite, i on će vas ostaviti.

3. Dugo je Izrćl bio bez pravoga Boga, bez svećenikâ koji su o njemu poučavali, i bez zakona.

4. A tada se u svojoj nevolji obrati Gospodinu, Bogu Izrćlovu, i kad su ga tražili, nađoše ga.

5. U ono vrijeme nije bilo sigurnosti za one koji odlaze, i za one koji dolaze, nego je među svim stanovnicima zemalja vladao velik nemir.

6. Jedan je narod bio u svađi s drugim, i jedan grad s drugim; jer ih je Bog uplašio svakojakim nevoljama.

7. Budite hrabri i ne dajte da vam klonu ruke; jer će vaš trud naći svoju plaću!”

8. Kad je Asa čuo te riječi i proročanstvo proroka Azarje, Odedova sina, ohrabri se i istrijebi bogove iz sve Judine i Benjaminove zemlje i iz gradova koje je bio osvojio u Efrajimovoj gori, obnovi Gospodnji žrtvenik koji je stajao pred Gospodnjim trijemom.

9. Tada sabra sve Judino i Benjaminovo pleme i one od Efrajima, Manašea i Šimuna, koji su kod njih boravili kao stranci. Iz Izrćla je, naime, bilo veoma mnogo onih koji su prebjegli k njemu kad vidješe da je s njim bio Gospodin, njegov Bog.

10. Oni se skupiše u Jeruzalemu u trećem mjesecu petnćste godine kraljevanja Asina

11. i u onaj dan zaklaše Gospodinu, od plijena koji su bili donijeli kući, sedam stotina volova i sedam tisuća ovaca.

12. Tada učiniše (obnoviše) zavjet da će služiti Gospodinu, Bogu svojih otaca, svim srcem i svom dušom.

13. A tko ne će služiti Gospodinu, Izrćlovu Bogu, taj neka se pogubi, bio ugledan ili malen, bio muškarac ili žena!

14. Vikom i klicanjem, uz trube i rogove, zakleše se Gospodinu,

15. i radovao se sav Juda toj zakletvi, jer su se bili zakleli svim srcem, i tražili su Gospodina iskrenom voljom. I nađoše ga, i on im da mir svuda uokolo.

16. Kralj Asa čak svrgnu svoju majku Maaku s njezina mjesta, jer je bila Ašeri podigla idolski lik. Asa obori njezina idola, izlomi ga i sažeže u kidronskoj dolini.

17. Ali uzvisine nisu bile oborene u Izrćlu. Ipak ostade Asa vjeran dok je god živio.

18. Također, dade unijeti u Božji Hram posvetne darove svojega oca i svoje vlastite posvetne darove; srebro, zlato i posude.

19. Sve do trideset pete godine Asina kraljevanja nije više bilo rata.

2 Ljetopisa 16:1-14

1. U trideset i šestoj godini Asina kraljevanja iziđe Baša, Izrćlov kralj, protiv Jude i utvrdi Ramu, da ne da nikome otići k Asi, Judinu kralju, ni od njega doći.

2. Ali Asa uze srebro i zlato iz riznica Gospodnjega Hrama i kraljevske palače, posla to Ben-Hadadu, aramejskomu kralju, koji je imao sjedište u Damasku, i poruči mu:

3. ”Savez postoji između mene i tebe, između mojega i tvojega oca. Evo šaljem ti srebra i zlata. Pa razriješi svoj savez s Bašom, Izrćlovim kraljem, da mora otići od mene!”

4. Ben-Hadad posluša kralja Asu i posla svoje vojskovođe protiv izrćlskih gradova. Oni poharaše Ijon, Dan, Abel Majinu i sva spremišta u Naftalijevim gradovima.

5. Kad Baša primi o tome vijest, presta utvrđivati Ramu i odusta od svojega djela.

6. I kralj Asa podigne sve Judejce. Oni su morali odnijeti kamenje i grede što ih je bio Baša upotrebljavao za utvrđivanje Rame. Time je dao utvrditi Gebu i Mispu.

7. U ono vrijeme dođe vidovnjak Hanani k Asi, Judinu kralju, i reče mu: “Zato što si se pouzdao u aramejskog kralja, a nisi se oslonio na Gospodina, svojega Boga, vojska aramejskog kralja se izmaknula iz tvojih ruku.

8. Nisu li Etiopljani i Libijci bili velika vojska s vrlo velikim brojem kola i konjanika? Pa jer si se oslonio na Gospodina, dade ti ih u ruke.

9. Jer oči Gospodnje nadgledaju svu zemlju, da pruži svoju jaku pomoć onima čije nepodijeljeno srce pripada njemu. Ti si u tom radio ludo; jer ćeš odsad morati voditi rat.”

10. Asa se razgnjevi na vidovnjaka i baci ga u tamnicu, jer se bio razljutio na nj. Asa tada izmuči i ljude iz naroda.

11. Asina povijest, prijašnja i novija, zapisana je u knjizi kraljeva Judinih i Izrćlovih.

12. U trideset i devetoj godini svojega vladanja razbolje se Asa od bolesti nogu. Bolest je bila vrlo teška. Ali ni u bolesti nije tražio pomoći Gospodina, nego liječnikâ.

13. Kad je onda Asa bio počinuo kod svojih otaca i umro u četrdeset i prvoj godini vladanja,

14. pokopaše ga u njegovoj grobnici, koju je bio dao sebi iskopati u Davidovu gradu. Staviše ga na postelju, koju su bili napunili mirisavim stvarima i pripremljenim mastima, i u njegovu čast prirediše veoma veliku pogrebnu svečanost.

Psalmi 81:6-10

6. Zakon taj postavi u Josipu kad je izišao iz zemlje Egipta. čuh govor koji nisam poznavao.

7. ”Oslobodio sam njegova ramena od bremena i ruke se njegove oslobodiše košare.

8. U nevolji si me zazvao i ja te izbavih; odgovorih ti iz gromovnih oblaka, iskušah te kod voda meripskih.

9. Slušaj, narode moj, opomenut ću te! Izrćle, kad bi me poslušao!

10. Neka ne bude u tebe drugog boga. Tuđem bogu nemoj se klanjati!

Izreka 20:24-25

24. Koraci su čovjekovi određeni od Gospodina; a što čovjek razumije o njegovu putu?

25. Zamka je čovjeku nepromišljeno viknuti: “Posvećeno!”, i istom poslije razmišljati o onom što se zavjetovalo.

Djela Apostolska 16:1-21

1. Tada dođe u Derbu i Listru, i gle, ondje je bio neki učenik po imenu Timotej, sin žene Židovke koja je postala vjernica, i oca Grka.

2. Za njega su dobro svjedočila braća što su bila u Listri i Ikoniju.

3. Toga je odlučio Pavao uzeti sa sobom na put; zato ga je uzeo i dao obrezati zbog Židovâ koji su bili u onim mjestima; jer su svi znali da je njegov otac Grk.

4. A kad su prolazili gradovima, predavali su im na obdržavanje odluke koje su donijeli apostoli i starješine u Jeruzalemu.

5. Tako su crkve bile utvrđivane u vjeri, i svaki su dan brojčano rasle.

6. Kad prođoše Frigiju i Galaciju, Duh Sveti im je spriječio propovijedati Riječ u Aziji.

7. Stigavši na granicu Mizije, pokušali su poći u Bitiniju, ali im ne dopusti Isusov Duh.

8. A kad prođoše Miziju, siđoše u Troadu.

9. Pavao je imao viđenje noću: Neki muškarac, Makedonac, stajao je i molio ga govoreći: “Prijeđi u Makedoniju i pomozi nam!”

10. Nakon tog Pavlova viđenja odmah smo nastojali otputovati u Makedoniju, jer smo bili uvjereni da nas Bog zove da im propovijedamo evanđelje.

11. Kad otplovismo iz Troade, dođosmo ravno u Samotraku, a sutradan u Neapol.

12. A otamo u Filipe, prvi grad onoga dijela Makedonije koji je bio rimska kolonija. U tom gradu ostadosmo nekoliko dana.

13. U subotnji dan izađosmo izvan gradskih vrata k rijeci, gdje smo mislili da se održava molitva. Sjeli smo i govorili ženama koje su se bile sabrale.

14. A slušala je neka bogobojazna žena, po imenu Lidija, trgovkinja grimizom, rodom iz grada Tijatire. Ona je s velikom pažnjom slušala Pavlove riječi jer je Gospodin otvorio njezino srce.

15. A kad je bila krštena ona i njezina kuća, zamoli govoreći: “Ako mislite da sam vjerna Gospodinu, uđite u moju kuću i ostanite!” Natjerala nas je da prihvatimo.

16. I dogodi se, kad smo išli na molitvu, da nas je susrela neka ropkinja koja je imala vračarskoga duha te je vračanjem donosila velik dobitak svojim gospodarima.

17. Ona se prilijepila uz Pavla i nas i vikala je: “Ovi su ljudi sluge Boga Svevišnjega koji vam navješćuju put spasenja.”

18. činila je to mnogo dana. A Pavlu to dodija, okrenu se i reče duhu: “Zapovijedam ti, u ime Isusa Krista, da izađeš iz nje.” I izađe u taj čas.

19. A kad vidješe njezini gospodari da im nestade nada u dobitak, uhvatiše Pavla i Silu i odvukoše ih na trg pred poglavarstvo.

20. Dovedoše ih gradskim poglavarima i rekoše: “Ovi ljudi, koji su Židovi, bune naš grad

21. i propovijedaju običaje koje mi ne smijemo ni primiti ni vršiti, jer smo Rimljani.”

Croatian Bible (GKS) 2010

No Data