Biblija u jednoj godini Srpanj 112 Ljetopisa 17:1-191. Umjesto njega postade kralj njegov sin Jošafat. On se naoruža protiv Izrćla.2. Razmjesti vojsku po svim tvrdim Judinim gradovima i posade po Judinoj zemlji i po Efrajimovim gradovima, koje je bio osvojio njegov otac Asa.3. I bio je Gospodin s Jošafatom, jer je hodio putovima kojima je prije bio išao njegov djed David, i nije služio Baalima,4. nego je štovao Boga svojega djeda, po njegovim zapovijedima hodio, i nije činio kao Izrćlovi sinovi.5. Zato Gospodin dade da ojača kraljevstvo u njegovoj ruci. Sav Juda prinosio je darove Jošafatu, pa je imao veliko blago i slavu.6. Njemu je na Gospodnjem putu porasla srčanost, te odstrani i uzvisine i Ašere u Judi.7. U trećoj godini svojega vladanja posla svoje vrhovne činovnike Ben-Hajila, Obadju, Zahariju, Netanela i Miheja da poučavaju u gradovima Judinim,8. i s njima levite Šemaju, Netaniju, Zebadju, Asahela, Šemiramota, Jonatana, Adoniju, Tobiju i Tob Adoniju, i svećenike Elišamu i Jorama.9. Oni su poučavali u Judi imajući uza se knjigu Gospodnjega zakona. Obilazili su sve Judine gradove i učili narod.10. Dođe velik strah na sva kraljevstva, u zemljama oko Jude, te se ne usudiše ratovati s Jošafatom.11. Filistejci su donosili Jošafatu darove i srebro kao danak. I Arapi su mu dovodili stoku: po sedam tisuća i sedam stotina ovnova i po sedam tisuća i sedam stotina jaraca.12. Tako je Jošafat postajao sve jači i moćniji. Sagradi u Judi kule i gradove za spremišta.13. U Judinim gradovima imao je mnogo blaga, a u Jeruzalemu četu hrabrih ratnika.14. Ovo je njihov broj po obiteljima: Judi su pripadali kao tisućnici: vojskovođa Adna s tri stotine tisuća hrabrih ratnika,15. uz njega vojskovođa Johanan s dvjesta i osamdeset tisuća ljudi;\16. uz njega Amasja, Zikrijev sin, koji se bio dragovoljno posvetio Gospodinu, s dvjesta tisuća hrabrih ratnika.17. Benjaminu su pripadali hrabri ratnik Eliada s dvjesta tisuća ljudi, koji su bili naoružani lukom i štitom;\18. uz njega Jehozabad sa sto i osamdeset tisuća za rat naoružanih ljudi.19. Oni su služili kralju, uz one što ih je bio ponamještao kralj po tvrdim gradovima u cijeloj Judinoj zemlji.2 Ljetopisa 18:1-341. Kad je Jošafat bio postao veoma bogat i moćan, sprijatelji se s Ahabom.2. Poslije nekoliko godina ode k Ahabu u Samariju. Ahab zakla za njega i njegove ljude mnogo ovaca i volova. Pritom ga nagovori da pođe s njim protiv Ramota Gileada.3. I kad Ahab, kralj Izrćlov, upita Jošafata, kralja Judina: “Hoćeš li poći sa mnom protiv Ramota Gileada?”, odgovori mu: “Što ti hoćeš, hoću i ja; moja vojska, tvoja je vojska. Poći ću s tobom u boj.” \4. A Jošafat da Izrćlovu kralju ovaj savjet: “Upitaj ipak prije Gospodina!”5. I tako kralj Izrćlov dade sabrati proroke, četiri stotine ljudi, i upita ih: “Hoću li poći u rat protiv Ramota Gileada ili da se toga okanim?” Oni odgovoriše: “Pođi, jer će ga Gospodin dati u ruke kraljeve!”6. A Jošafat upita: “Ima li ovdje još koji Gospodnji prorok da ga upitamo?”7. Izrćlov kralj odvrati Jošafatu: “Ima još jedan preko kojega bismo mogli upitati Gospodina. Ali ja ga ne mogu podnositi jer mi nikada ne proriče dobro, nego samo zlo: to je Mihej, Jimlin sin.” A Jošafat odgovori: “Neka kralj ne govori tako!”8. I Izrćlov kralj dozva jednoga dvoranina i zapovjedi mu: “Brže dovedi Miheja, Jimlina sina!”9. Uto su sjedili Izrćlov kralj i Jošafat, Judin kralj, svaki na svojem prijestolju u kraljevskim haljinama na trgu kod samarijskih vrata i svi su proroci prorokovali pred njima.10. Sidkija, Kenaanin sin, napravio je sebi željezne rogove i vikao je: “Ovako govori Gospodin: Tako ćeš probosti Aramejce dok ih ne uništiš!”.11. Svi drugi proroci prorokovali su isto tako: “Pođi samo na Ramot Gilead! Uspjet ćeš. Gospodin će ga dati u ruke kralju.”12. Poslanik, koji je bio otišao da dovede Miheja, reče mu: “Pazi dobro, proroci su kralju jednoglasno obećali sreću. Pa i ti kao svaki od njih prorokuj i navješćuj sreću!”13. Miheja odvrati: “Tako živ bio Gospodin, samo što mi nadahne Gospodin, to ću navijestiti.”14. Kad je došao kralju, upita ga kralj: “Miheju, hoćemo li poći u rat na Ramot Gilead ili da se toga okanimo?” On odgovori: “Pođite! Imat ćete sreću. Oni će vam se dati u ruke.”15. A kralj mu odvrati: “Koliko ću te puta zaklinjati da mi samo čistu istinu navijestiš u Gospodnje ime?”16. Tada on reče: “Vidim sav narod Izrćlov razasut po brdima, kao ovce koje nemaju pastira. Gospodin reče: Oni nemaju Gospodara; zato neka se svaki vrati kući u miru!” \17. Tada reče Izrćlov kralj Jošafatu: “Nisam li ti rekao da mi on ne prorokuje sreću, nego samo zlo?”18. A onaj nastavi: “Zato čuj Gospodnju riječ: Vidjeh Gospodina gdje sjedi na svojem prijestolju, a sva nebeska vojska stoji mu s desne i s lijeve strane.19. I Gospodin upita: Tko će zaludjeti Ahaba, Izrćlova kralja, da pođe na vojsku i da padne pred Ramotom Gileadom? Jedan odvrati ovo, drugi ono.20. Napokon iziđe jedan duh, stade pred Gospodina i reče: Ja ću ga zaludjeti. Gospodin ga upita: Kako?21. Odgovori: Poći ću tamo i postat ću lažljiv duh u ustima svih njegovih proroka. Tada on reče: Možeš ga zaludjeti. Tebi će to poći za rukom. Idi, učini tako!22. I tako je, eto, Gospodin stavio lažljiva duha u usta svim tvojim prorocima. Jer je Gospodin zaključio zlo po te.”23. Tada pristupi Sidkija, Kenaanin sin, i udari Miheja po obrazu i reče: “Kako je otišao Gospodnji duh od mene da govori tebi?”24. Mihej odvrati: “Doznat ćeš to u onaj dan kad budeš morao bježati iz jedne sobe u drugu, da se sakriješ.”25. Potom zapovjedi Izrćlov kralj: “Uhvatite Miheja, odvedite ga ka gradskom zapovjedniku Amonu i kraljeviću Joašu26. i javite: Ovako zapovijeda kralj: Bacite tog čovjeka u tamnicu i držite ga samo na vodi i kruhu, dok se ne vratim čitav i zdrav!”27. Mihej odgovori: “Ako se ti zaista vratiš čitav i zdrav, onda Gospodin nije govorio preko mene.” Još reče: “čujte to, svi narodi!”28. I tako iziđoše Izrćlov kralj i Jošafat, Judin kralj, protiv Ramota Gileada.29. A Izrćlov kralj reče Jošafatu: “Ja ću su preodjenuti i tako poći u boj. Ti samo zadrži svoje haljine!” Tako se preodjene Izrćlov kralj i pođoše u boj.30. A aramejski kralj bio je zapovjedio zapovjednicima svojih ratnih kola ovo: “Ne borite se ni sa kim, bio malen ili velik, nego samo s Izrćlovim kraljem!”31. I kad zapovjednici ratnih kola ugledaše Jošafata, pomisliše: “To može samo biti Izrćlov kralj”, i oboriše se na njega. A Jošafat povika. I Gospodin mu pomogne, i odvrati ih Bog od njega.32. čim zapovjednici ratnih kola vidješe da to nije Izrćlov kralj, odstupiše od njega.33. A jedan momak onako nagonski odapne svoj luk i pogodi Izrćlova kralja tamo gdje se pričvršćuje oklop. Tada ovaj zapovijedi svojemu vozaču: “Okreni i izvedi me iz boja, jer sam ranjen!”34. Ali je boj onoga dana bio sve žešći, i tako je kralj morao izdržati uspravno stojeći u kolima nasuprot Aramejcima do navečer. O sunčanom zalasku umre.Psalmi 81:11-1611. Ja sam Gospod, tvoj Bog, koji te izvedoh iz egipatske zemlje; otvori svoja usta i ja ću ih napuniti!” \12. Ali moj narod ne posluša moga glasa, Izrćl me ne htjede.13. Tad ih pustih ići u okorjelosti srca njihova, neka hode po svojim željama.14. Ah, da me je moj narod slušao, da je Izrćl hodio mojim putovima!15. Brzo bih bio pokorio njegove neprijatelje i na njegove protivnike bio bih digao svoju ruku!16. Oni što mrze Gospoda bili bi puzali pred njim i njihova kob bila bi zapečaćena dovijeka.Izreka 20:26-2826. Mudar kralj izdvoji bezbožnike i onda pusti da preko njih prijeđe kolo.27. Svjetlo je Gospodnje čovječji duh; on istražuje sve odaje srca. \28. Ljubav i vjernost zaštićuju kralja; on podupire svoje prijestolje ljubavlju. \Djela Apostolska 16:22-4022. I sleže se mnoštvo protiv njih, a glavari im strgaše haljine i zapovjediše da ih išibaju.23. Nakon što im dadoše mnogo udaraca, baciše ih u tamnicu i zapovjediše tamničaru da ih dobro čuva.24. Primivši takvu zapovijed, on ih baci u najdublji predio tamnice, a noge im stavi u klade.25. U ponoći su se Pavao i Sila molili i slavili pjesmom Boga; a sužnji su ih slušali.\26. A odjednom se tako snažno potrese zemlja da se uzdrmaše temelji tamnice. Odmah se otvoriše sva vrata, i svima spadoše okovi.27. A kad se probudi tamničar i vidje otvorena vrata tamnice, izvadi mač i htjede se ubiti misleći da su sužnji pobjegli.28. A Pavao povika jakim glasom: “Ne čini sebi nikakva zla, jer smo mi svi ovdje!”29. On zaiska luč, uletje i dršćući pade k nogama Pavla i Sile.30. Izvede ih van i reče: “Gospodo, što trebam činiti da se spasim?”31. A oni rekoše: “Vjeruj u Gospodina Isusa i spasit ćeš se, ti i tvoja kuća.”32. I navijestili su Gospodnju riječ njemu i svima koji su bili u njegovoj kući.33. On ih uze k sebi u onaj čas noći i opra im rane; i krsti se odmah, on i sva njegova kuća.\34. Tada ih uvede u svoju kuću, postavi im stol, i radovao se je sa svom svojom kućom što je povjerovao u Boga.35. Kad je svanulo, poslaše glavari liktore govoreći: “Pusti one ljude!”36. Tamničar kaza to Pavlu: “Poslaše glavari da budete pušteni; sad dakle izađite, i idite s mirom!”\37. Ali im Pavao reče: “Nakon što su nas, rimske građane, kaznili bičevanjem javno bez istrage, i u tamnicu nas bacili, sada nas hoće tajno protjerati? Ne tako, nego sami neka dođu i neka nas izvedu!”38. Kad liktori javiše te riječi glavarima, uplašiše se čuvši da su rimski građani.39. Oni su došli i ispričali im se; zatim su ih oslobodili zamolivši ih da napuste grad.\40. A kad izađoše iz tamnice, dođoše k Lidiji, i vidjevši braću, osokoliše ih, i otiđoše. Croatian Bible (GKS) 2010 No Data