Biblija u jednoj godini Srpanj 132 Ljetopisa 21:1-201. Kad je Jošafat bio počinuo kod svojih otaca, pokopaše ga kod njegovih otaca u Davidovu gradu. Umjesto njega postade kralj njegov sin Joram.2. On je imao za braću Jošafatove sinove: Azarju, Jehiela, Zahariju, Azarju, Mihćla i Sefatju. Svi su oni bili sinovi Jošafata, Judina kralja.3. Njihov im je otac bio dao bogate darove u srebru, zlatu i zakladama uz tvrde gradove u Judi. Kraljevsku čast dade Joramu jer je bio prvorođenac.4. Kad je Joram počeo vladati kraljevstvom svojega oca i kad se bio utvrdio, dade poubijati svu svoju braću i neke ugledne Judejce.5. Joram je imao trideset i dvije godine kad je postao kralj, i vladao je osam godina u Jeruzalemu.6. Hodio je putem Izrćlovih kraljeva, kao što je bila činila Ahabova kuća jer je on imao kćer Ahabovu za ženu. Tako je činio ono što se nije sviđalo Gospodinu.7. Ipak ne htjede Gospodin uništiti Davidovu kuću zbog zavjeta što ga je sklopio s Davidom, i jer je bio obećao da će njemu i njegovim sinovima vazda davati svjetiljku.8. Pod njegovim vladanjem otpadoše Edomci od Jude i postaviše sebi vlastitoga kralja.9. Joram ode tamo sa svojim vojskovođama i sa svim ratnim kolima. Kad je navalio jedne noći, razbije Edomce koji su ga bili opkolili, zajedno sa zapovjednicima ratnih kola.10. Ali Edomci ostadoše neovisni o Judi do dana današnjega. Tada, u isto vrijeme, otpade i Libna od njegove vrhovne vlasti, jer je on bio otpao od Gospodina, Boga svojih otaca.11. Također napravi on žrtvene uzvisine po Judinim brdima, navede stanovnike Jeruzalema na idolsku službu i otuđi Judu.12. Tada mu stiže pismo od proroka Ilije koje je ovako glasilo: “Ovako govori Gospodin, Bog tvojega djeda Davida: Za kaznu što ne ideš putovima svojega oca Jošafata i putovima Ase, Judina kralja,13. nego hodiš putem Izrćlovih kraljeva i navodiš Judu i stanovnike Jeruzalema na idolsku službu, kao što je činila Ahabova kuća? osim toga dao si poubijati i braću i kuću svojega oca, a bili su bolji od tebe?14. evo, zato će Gospodin pustiti da dođe teška kazna na tvoj narod, na tvoje sinove, na tvoje žene i na sve tvoje imanje.15. A ti ćeš se razboljeti od teške bolesti, od crijevne bolesti, dok ti dan za danom ne ispadnu crijeva od te bolesti.”16. I tako podiže Gospodin protiv Jorama duh Filistejcima i Arapima, koji stanuju do Etiopljana.17. Oni iziđoše protiv Judine zemlje, poharaše je i odvukoše sve imanje i blago što se nađe u kraljevskoj palači; usto i njegove sinove i žene. Ne osta mu više nijedan sin osim Joahaza, njegova najmlađega sina.18. Poslije svega toga udari ga Gospodin neizlječivom bolešću u crijevima.19. Dan za dan, napokon mu završetkom druge godine, ispadoše crijeva od njegove bolesti, i on umre uz teške bolove. Narod mu ne priredi pokopa paljenjem mirisa, kao što se to činilo njegovim ocima.20. Imao je trideset i dvije godine kad je postao kralj, i vladao je osam godina u Jeruzalemu. Preminu a da nitko za njim ne požali. Pokopaše ga u Davidovu gradu, ali ne u grobovima kraljeva.2 Ljetopisa 22:1-121. I stanovnici Jeruzalema učiniše kraljem umjesto njega njegova najmlađeg sina Ahazju. Jer sve starije sinove bila je poubijala četa koja je bila s Arapima prodrla u tabor; i tako postade kralj Ahazja, sin Jorama, Judina kralja.2. Ahazja je imao dvadeset i dvije godine kad je postao kralj. Vladao je godinu dana u Jeruzalemu. Njegova se mati zvala Atalija i bila je Omrijeva kći.3. I on je hodio putovima Ahabove kuće; jer ga njegova mati svojim savjetom navede na zla djela.4. Tako je činio ono što se nije sviđalo Gospodinu, kao i Ahabova kuća; jer su mu oni bili savjetnici po smrti njegova oca, na njegovu propast.5. Po njihovu savjetu pođe s Joramom, Ahabovim sinom, Izrćlovim kraljem, u Ramot Gilead na vojsku protiv Hazćla, aramejskoga kralja. Kad pritom Aramejci raniše Jorama,6. vrati se on da se u Jizreelu liječi od rana što su mu ih bili zadali kod Rame, kad je ratovao protiv Hazćla, aramejskoga kralja. Ahazja, Joramov sin, Judin kralj, dođe kako bi u Jizreelu pohodio Jorama, Ahabova sina, jer je on ležao bolestan.7. A bilo je od Boga dopušteno, na propast Ahazje, da dođe k Joramu. Kad dođe tamo, ode s Joramom k Jehuu, Nimšijevu sinu, kojega je Gospodin bio dao pomazati da istrijebi Ahabovu kuću.8. I kad je Jehu izvršavao kazneni sud na Ahabovoj kući, nađe Judine knezove i Ahazjine sinovce, što su bili u Ahazjinoj službi, i dade ih pogubiti.9. Tada dade potražiti Ahazju. Uhvatiše ga u Samariji, gdje se krio, dovedoše ga k Jehuu i pogubiše ga. Onda ga pokopaše. Jer pomisliše: Sin je Jošafata, koji je služio Gospodinu svim srcem. I tako nije bilo nikoga od Ahazjine kuće koji bi bio mogao preuzeti kraljevsku čast.10. Kad je Atalija, Ahazjina mati, doznala da je njezin sin mrtav, odluči pobiti svu kraljevsku obitelj Judine kuće.11. Ali Jošeba, kraljeva kći, uze Joaša, Ahazjina sina, ukrade ga između kraljevića što su trebali biti ubijeni, i donese ga s dojkinjom u ložnicu. Tako ga sakri Jošeba, kći kralja Jorama, žena svećenika Jojade? ona je, naime, bila Ahazjina sestra? od Atalije, tako da ga nije ubila.12. On ostade šest godina sakriven kod njih u Božjem Hramu, a Atalija je vladala u zemlji.Psalmi 83:1-81. Pjesma. Psalam. Asafov.2. Bože, ne šuti! Ne budi nijem i ne miruj, Bože!3. Jer evo, tvoji neprijatelji bjesne; oholo dižu glavu tvoji mrzitelji.4. Protiv tvoga naroda kuju zavjere; dogovaraju se protiv tvojih štićenika.5. Govore: “Dođite! Istrijebimo ih kao narod, nek nitko više ne spominje ime Izrćl!”6. Jednodušno se tako savjetovaše i savez protiv tebe sklopiše:7. Šatori Edoma i Jišmćla, Moaba i Hagare,8. Gebala, Amona i Amaleka, Filistejci sa stanovnicima Tira.Izreka 21:1-11. Kao tok vode kraljevo je srce u Gospodnjoj ruci. On ga vodi kamo god hoće.Djela Apostolska 17:16-3416. Dok ih je Pavao čekao u Ateni, uzruja se gledajući grad pun idola.17. I raspravljao je u sinagogi sa Židovima i s bogobojaznima, i na trgu svaki dan s onima što su bili ondje.18. Neki od epikurejskih i stoičkih filozofa prepirali su se s njim; i jedni su govorili: “Što hoće ovaj brbljavac da kaže?” A drugi: “čini se da propovijeda tuđe bogove.” Jer je navješćivao kao evanđelje Isusa i uskrsnuće.19. Stoga ga uzeše i odvedoše na Areopag govoreći: “Možemo li znati kakav je taj novi nauk što ga ti kazuješ?20. Jer nešto novo stavljaš u naše uši; hoćemo dakle znati što to znači”21. Svi naime Atenjani i stranci pridošlice nemaju ni za što drugo vremena osim da što novo kazuju ili slušaju.22. Stojeći nasred Areopaga, Pavao uze riječ: “Ljudi, Atenjani! Po svemu vidim da ste vrlo pobožni.23. Jer prolazeći i motreći vaše svetinje, nađoh i žrtvenik na kojem je bilo napisano: Bogu nepoznatomu. Što dakle ne znajući štujete, to vam ja navješćujem.24. Bog koji je stvorio svijet i sve što je na njemu, on, jer je gospodar neba i zemlje, ne prebiva u rukotvorenim hramovima.25. Niti su mu za služenje potrebne ljudske ruke, kao da bi nešto trebao, jer on sam daje svima život i dah, i sve.26. On je od jednoga stvorio sav ljudski rod i rasporedio ga po svoj zemaljskoj površini; postavio je određena vremena i granice za prebivanje ljudi,27. da traže Boga, ne bi li ga kako napipali i našli, premda nije daleko ni od jednoga od nas.28. Jer u njemu živimo, mičemo se i jesmo, kao što i neki od vaših pjesnika rekoše: Njegov smo i rod.29. Kad smo dakle Božji rod, ne smijemo smatrati da je Božanstvo kao zlato, srebro ili kamen, kao tvorevina umjetnosti i ljudskoga mišljenja.30. A sada Bog, ne gledajući na vremena neznanja, navješćuje ljudima da se svi i posvuda trebaju obratiti.31. Jer je odredio dan u koji će suditi cijelome svijetu po pravdi, preko čovjeka koga je postavio i pred svima potvrdio uskrisivši ga od mrtvih.”32. Na riječ “uskrsnuće od mrtvih” jedni se narugaše, a drugi rekoše: “O tom ćemo te slušati drugi put.”33. Tako Pavao ode između njih.34. A neki muškarci ipak pristadoše uza nj i povjerovaše; među njima je bio Dionizije Areopagit te žena po imenu Damara, i drugi s njima. Croatian Bible (GKS) 2010 No Data