Biblija u jednoj godini Srpanj 142 Ljetopisa 23:1-211. U sedmoj godini pođe Jojada odvažno na djelo. On se sporazumi sa stotnicima, naime s Azarjom, Jerohamovim sinom, s Jišmćlom, Johananovim sinom, s Azarjom, Maasejom, Adajinim sinom, i s Elišafatom, Zikrijevim sinom.2. Oni prođoše Judinu zemlju i pozvaše na skupštinu levite iz svih Judinih gradova i obiteljske poglavare u Izrćlu. Oni dođoše u Jeruzalem.3. Sva skupština učini u Božjem Hramu savez s kraljem. Pritom im Jojada reče: “Evo, kraljev sin bit će kralj, kao što je odredio Gospodin za Davidove potomke.4. A vi učinite ovo: trećina vas, koji odlazite u subotu? svećenici i leviti? neka služe kao vratari na pragovima;\5. trećina neka zaposjedne kraljevsku palaču i trećina Jesodova vrata, a sva vojska trijemove Gospodnjega Hrama!6. Ipak u Gospodnji Hram ne smije nitko stupiti osim svećenika i levita što služe. Oni smiju ući jer su posvećeni. A sav ostali narod neka se drži Gospodnjih propisa!7. Leviti neka onda opkole kralja, svaki s oružjem u ruci! Tko prodre u Hram, neka se pogubi! Oni će pratiti kralja kada dolazi i kada odlazi.”8. Leviti i svi Judejci učiniše tada točno onako kako je bio naredio svećenik Jojada. Svaki uze svoje ljude, one koji odlaze u subotu, i one koji dolaze u subotu; jer svećenik Jojada nije bio otpustio odjel.\9. Svećenik Jojada dade onda stotnicima koplja, štitiće i štitove, što su bili pripadali kralju Davidu i što su se nalazili u Božjem Hramu.10. Tada on postavi uokolo sav narod, i to svakoga sa sulicom u ruci, od južne strane Hrama do sjeverne, između žrtvenika i Hrama, gdje je bio kralj.11. Tada izvedoše kraljeva sina i staviše na nj zlatan vijenac i svjedočanstvo. Tako ga učiniše kraljem. Jojada i njegovi sinovi pomazaše ga i povikaše: “Živio kralj!”12. Kad je Atalija čula viku naroda koji se stjecao i klicao kralju, dođe k narodu u Gospodnji Hram.13. Ondje vidje kralja gdje stoji na svojemu sjedištu kod ulaza i uz kralja stotnike i trubače, a sav se narod radovao i trubio u trube, a pjevači su s glazbalima davali znak za klicanje. Tada razdre Atalija svoje haljine i povika: “Izdaja, izdaja!”14. A svećenik Jojada pozva stotnike, zapovjednike četa i zapovjedi im: “Izvedite je između vrsta iz Hrama! Tko pođe za njom, neka se pogubi mačem!” Svećenik je, naime, bio naredio da se ona ne pogubi u Gospodnjem Hramu.15. Napraviše joj mjesta i kad je došla do konjskih vrata kod kraljevske palače, tamo je ubiše.16. Nato Jojada sklopi savez između Gospodina, svega naroda i kralja, da će biti Gospodnji narod.17. Sav narod ode k Baalovu Hramu i razori ga. Njegove žrtvenike i likove posve razrušiše i ubiše Baalova svećenika Matana pred žrtvenicima.18. Potom postavi Jojada stražu kod Gospodnjega Hrama, pod upravom svećenika i levita što ih je David bio porazdijelio u redove za Gospodnji Hram, da prinose Gospodinu žrtve paljenice, kao što je propisano u Mojsijevu zakonu, uz radosno klicanje i pjesme, kako je bio zapovjedio David.19. I postavi vratare na vratima Gospodnjega Hrama, da ne bi ušao nijedan koji bi bio bilo kako nečist.20. Tada pusti da krenu stotnici, dostojanstvenici i ostali koji su upravljali narodom, i sav narod zemlje, i izvede kralja iz Gospodnjega Hrama. Uđoše kroz gornja vrata u kraljevsku palaču i posadiše kralja na kraljevsko prijestolje.21. Sav se narod u zemlji radovao i grad je ostao miran. A Ataliju su bili ubili mačem.2 Ljetopisa 24:1-271. Joašu je bilo sedam godina kad se uspeo na prijestolje. Vladao je četrdeset godina u Jeruzalemu. Njegova se mati zvala Sibja, iz Beer Šebe.2. Joaš je činio ono što se sviđalo Gospodinu dok je živio svećenik Jojada.3. Jojada ga oženi dvjema ženama te rodi sinove i kćeri.4. Poslije Joaš odluči popraviti Gospodnji Hram.5. On dade sabrati svećenike i levite i zapovjedi im: “Pođite po Judinim gradovima i sakupljajte od svih Izrćlovih sinova novac, da se može popravljati Hram vašega Boga od godine do godine! I ubrzajte stvar!” Ali se leviti nisu žurili.6. Zato kralj dozva velikoga svećenika Jojadu i reče mu: “Zašto ne nastojiš oko toga da leviti donose iz Judeje i Jeruzalema prilog što ga je naložio Mojsije, Gospodnji sluga, narodnoj izrćlskog općini u korist šatora svjedočanstva?7. Jer pristaše bezbožne Atalije nisu popravljali štete na Božjemu Hramu i upotrijebili su za baale sve darove koji bi se darovali za Božji Hram.”8. Na zapovijed kraljevu napraviše stoga kovčeg i staviše ga pred vrata Gospodnjega Hrama.9. Onda dadoše oglasiti po Judeji i Jeruzalemu da se donosi Gospodinu prilog što ga je bio naložio Mojsije, Božji sluga, sinovima Izrćlovim u pustinji.10. Svi glavari i sav narod obradovaše se, i donosili su svoj prilog i bacali ga u kovčeg, dok nije bio pun.11. Kada bi god leviti donosili kovčeg kraljevskoj vlasti? kad bi se naime vidjelo da je pun, došao je kraljevski činovnik i poslanik velikoga svećenika. Oni bi ispraznili kovčeg i onda ga opet odnosili na njegovo mjesto. Tako su činili svakog dana i prikupiše mnogo novaca.12. Kralj i Jojada uručivali bi novac nadglednicima posla, što su nadgledali rad na Gospodnjem Hramu. Oni su unajmili kamenare i drvodjelje za obnovu Gospodnjega Hrama, usto kovače željeza i mjedi za popravak Gospodnjega Hrama.13. Nadglednici posla učiniše da su dobro napredovali radovi oko obnove. Oni vratiše Gospodnji Hram u njegovo prijašnje stanje i utvrdiše ga.14. Kad su to bili završili, predaše novce koji pretekoše kralju i Jojadi. Od toga se dalo napraviti posuđe za Gospodnji Hram, posuđe za službu Božju i za žrtve, zdjele i druge zlatne i srebrne posude. Dok je Jojada živio, prinosile su se žrtve paljenice redovito u Gospodnjem Hramu.15. Kad je Jojada bio ostario i naživio se, umre. Bilo mu je sto i trideset godina kad je umro.16. Pokopaše ga kod kraljeva u Davidovu gradu, jer se bio iskazao zaslugama za Izrćla, za Boga i za njegov Hram.17. Poslije Jojadine smrti dođoše Judini knezovi i baciše se ničice pred kralja; i kralj ih posluša.\18. I oni zapustiše opet Hram Gospodina, Boga svojih otaca, i stadoše štovati ašere i rezane likove. Tada se podiže Gospodnji gnjev na Judu i na Jeruzalem zbog njihovih grijeha.19. On je slao proroke među njih, da ih vrate Gospodinu. Ovi su ih nagovarali. Ali ih oni nisu slušali.20. I dođe Gospodnji duh na Zahariju, sina svećenika Jojade. On stupi pred narod i doviknu im: “Ovako govori Bog: Zašto kršite Gospodnje zapovijedi i upropaštavate svoju sreću? Ostaviste Gospodina, pa vas zato i on ostavi.”21. A oni se urotiše protiv njega i kamenovaše ga, po kraljevoj zapovijedi, u trijemu Gospodnjega Hrama.22. Tako se malo spominjao kralj Joaš ljubavi koju mu je bio iskazivao njegov otac Jojada, da je dao pogubiti njegova sina. A on, umirući, povika: “Gospodin ovo vidi i on će to kazniti.”23. A kad prođe godina, podiže se na nj vojska Aramejaca. Kad su bili došli u Judinu zemlju i u Jeruzalem, pobiše u narodu sve knezove i sav plijen što su im ga bili uzeli, poslaše kralju u Damask.24. Premda je vojska Aramejaca upala samo s malim brojem ljudi, ipak im Gospodin dade u ruke veoma veliku vojsku, jer su ovi bili ostavili Gospodina, Boga svojih otaca. Tako izvršiše kazneni sud na Joašu.25. Kad su bili otišli od njega? ostaviše ga u teškoj bolesti? urotiše se protiv njega dvorani, zbog krvava djela na sinu svećenika Jojade, i ubiše ga u postelji. Tako umre i pokopaše ga u Davidovu gradu. Ali ga ne pokopaše u kraljevskoj grobnici.26. Ovo su oni koji se urotiše protiv njega: Zabad, sin Amonke Šimeate, i Jozabad, sin Moapke Šimrite.27. O njegovim sinovima, o visini danka što mu je bio nametnut i o građenju Božjega Hrama zapisano je u Zapisima knjige o kraljevima. Njegov sin Amasja postade kralj umjesto njega.Psalmi 83:9-189. čak i Asirija im se pridruži; dadoše ruku Lotovim sinovima. \10. Učini im kao Midjancima, kao Siseri, kao Jabinu na potoku Kišonu!11. Oni su bili uništeni kod En-Dora, postadoše gnojivo zemlji.12. Učini im plemiće njihove kao Oreba i Zeba, sve njihove knezove kao Zebaha i Salmuna,13. koji govorahu: “Prisvojimo poljane Božje!”14. Bože moj, učini ih da budu k'o grumečak u vihoru, kao pljeva pred vjetrom!15. Kao oganj što proždire šumu, kao plamen što zapaljuje gore:16. tako ih progoni olujom svojom, zastraši ih svojim vihorom.17. Sramotom pokrij njihovo lice da traže tvoje ime, Gospode:18. Neka se stide i srame dovijeka, neka se smetu i izginu!Izreka 21:2-32. Sve svoje putove može čovjek smatrati pravima; ali je Gospodin onaj koji ispituje srca. \3. činiti pravo i pravednost, to je milije Gospodinu nego žrtva klanica.Djela Apostolska 18:1-281. Potom ode iz Atene i dođe u Korint.2. I nađe jednoga Židova, po imenu Akvilu, rodom iz Ponta, koji je bio nedavno došao iz Italije, i njegovu ženu Priscilu, jer je Klaudije izdao dekret da svi Židovi napuste Rim. On dođe k njima.3. Kako su se bavili istim zanatom, ostade kod njih, i radio je. A bili su šatorskog zanata.4. Svake je subote raspravljao u sinagogi te uvjeravao Židove i Grke.5. A kad dođoše iz Makedonije Sila i Timotej, posveti se Pavao sasvim propovijedanju svjedočeći Židovima da je Isus Mesija.6. Ali kako su se oni protivili i hulili, otrese svoje haljine i reče: “Krv vaša na vašu glavu, ja sam čist, odsad idem k poganima.”7. I ode odande i dođe u kuću nekoga Ticija Justa koji se bojao Boga i čija je kuća bila uz sinagogu.8. A Krisp, predstojnik sinagoge, povjerova u Gospodina sa svom svojom kućom, i od Korinćana mnogi koji su slušali prigrliše vjeru i krstiše se.9. A Gospodin reče Pavlu noću u viđenju: “Ne boj se, nego govori, i ne ušuti!10. Jer sam ja s tobom, nitko ti se ne će primaći da ti naudi jer ja imam mnogo naroda u ovome gradu.”11. Tako proboravi ondje godinu i šest mjeseci naučavajući među njima Božju riječ.12. Dok je Galion bio namjesnik u Ahaji, ustadoše Židovi jednodušno protiv Pavla i dovedoše ga na sud13. govoreći: “Ovaj nagovara ljude da obavljaju štovanje Boga koje je protuzakonito.”14. Kad je Pavao htio otvoriti usta, reče Galion Židovima: “Kad bi se radilo o kakvoj nepravdi ili zločinu, o Židovi, po dužnosti bih vas saslušao.15. Budući da se svađate o svom nauku, nazivima i Zakonu, sporazumijte se sami, jer ja ne ću biti sudac u tome.”16. I otjera ih iz sudnice.17. Onda svi uhvatiše Sostena, predstojnika sinagoge, i kazniše ga šibanjem pred sudnicom. A Galion nije za to ništa mario.18. Pavao ostade još podugo; i oprostivši se s braćom, otplovi prema Siriji, a s njime Priscila i Akvila. U Kenhreji dade ošišati glavu, jer se bio zavjetovao.\19. I dođe u Efez; njih ostavi ondje, a on uđe u sinagogu, i raspravljao je sa Židovima.\20. A kad su ga oni molili da ostane dulje, ne htjede,21. nego se oprosti s njima i reče: “Opet ću se vratiti k vama, ako Bog htjedne”? i otiđe iz Efeza.22. I sišavši u Cezareju, uđe i pozdravi Crkvu, i siđe u Antiohiju.23. I ostavši ondje neko vrijeme, zaputi se i prođe redom Galiciju i Frigiju, utvrđujući sve učenike.24. A dođe u Efez neki Židov, po imenu Apolon, rodom Aleksandrinac, čovjek rječit, upućen u Pisma.25. On je bio poučen o Gospodnjem putu, i goreći duhom, govorio je i naučavao je marljivo o Isusu, ali je znao samo za Ivanovo krštenje.26. On dakle počne odvažno propovijedati u sinagogi. I kad ga čuše Priscila i Akvila, uzeše ga k sebi i izložiše mu točnije Božji put.27. A kad je htio poći u Ahaju, ohrabriše ga braća i napisaše učenicima da ga prime. Kad je došao, po milosti je snažno pomogao onima koji su prihvatili vjeru.28. Jer je silno pobijao Židove javno, dokazujući iz Pisama da je Isus Mesija. Croatian Bible (GKS) 2010 No Data