Biblija u jednoj godini Srpanj 152 Ljetopisa 25:1-281. Bilo je Amasji dvadeset i pet godina kad je postao kralj. Vladao je dvadeset i devet godina u Jeruzalemu. Njegova mati zvala se Joadana, iz Jeruzalema.2. On je činio ono što se sviđalo Gospodinu, ali ne u punoj vjernosti.3. čim je imao čvrsto u rukama kraljevsku vlast, dade poubijati dvorane koji su bili ubili njegova kraljevskog oca.4. Sinove im ne dade ipak ubiti po zapovijedi koja stoji zapisana u knjizi Mojsijeva zakona, gdje zapovijeda Gospodin: “Oci neka se ne pogube zbog svoje djece, niti djeca zbog svojih otaca, nego svaki neka se pogubi samo zbog svojega vlastitog prekršaja!”5. Poslije toga podiže Amasja Judejce i dade da se od svega Jude i Benjamina poredaju po obiteljima, tisućnicima i stotnicima. Kad ih izbroji od dvadeset godina naviše, nađe da ih je bilo trista tisuća izabranih ratnika, koji su nosili koplje i štit.6. Još unajmi iz Izrćla sto tisuća valjanih ratnika za sto talenata srebra.7. Ali mu dođe jedan čovjek Božji i reče: “Kralju, neka ne ide s tobom izrćlska vojska, jer Gospodin nije s Izrćlom niti s Efrajimovim sinovima.8. Idi sam odvažno i hrabro u boj! Inače bi te Bog mogao oboriti pred neprijateljem. Jer Bog ima moć da da pobjedu i da obori.”9. Amasja upita čovjeka Božjega: “A što će onda biti od sto talenata što sam ih dao izrćlskoj vojsci?” čovjek Božji odgovori: “Gospodin ti može dati puno više od toga.”10. I Amasja odvoji četu Efrajimovih sinova od svoje vojske da bi se vratili kući. Oni se vrlo razljutiše na Judejce i vratiše se kući s velikim gnjevom.11. A Amasja povede hrabro svoj narod u boj i ode u Slanu dolinu. Ondje pobije deset tisuća Seirovih sinova.12. A deset tisuća drugih zarobiše Judejci žive. Odvedoše ih navrh jedne stijene i pobacaše ih s vrha stijene, tako da se svi razmrskaše.13. A vojnici što ih je Amasja poslao natrag i što nisu smjeli poći s njim u boj upadoše od Samarije do Bet Horona u Judine gradove, pobiše u njima tri tisuće ljudi i zaplijeniše velik plijen.14. Kad se Amasja iza pobjede nad Edomcima bio vratio kući, donese sa sobom idolske likove Seirovih sinova, postavi ih sebi za bogove, i klanjao im se i prinosio im žrtve.15. Tada se raspali Gospodnji gnjev na Amasju i on posla k njemu proroka koji mu reče: “Zašto služiš bogovima toga naroda, koji nisu mogli izbaviti svojega vlastitog naroda iz tvoje ruke?”16. Kad mu je on tako govorio, odvrati mu ovaj: “Jesmo li te postavili kralju za savjetnika? Prestani! Zar da te se isprebija?” Prorok prestade, ali još reče: “Sad znam da te Bog naumio upropastiti, jer si tako radio i ne ćeš poslušati moj savjet.”17. Nakon što se Amasja, Judin kralj, bio posavjetovao, posla poslanike k Joašu, Joahazovu sinu, Jehuovu unuku, Izrćlovu kralju, i pozva: “Dođi da se ogledamo!”18. A Joaš, Izrćlov kralj, dade Amasji, Judinu kralju, odgovoriti: “Trn na Libanonu posla jednom k cedru na Libanonu i zatraži: Daj svoju kćer mojemu sinu za ženu! Ali zvijer na Libanonu pretrča preko trna i zgazi ga.19. Tako radiš ti. Jer si pobio Edomce, postao si obijestan i žeđaš slavu. Ostani ipak kod kuće! Zašto da izazivaš nesreću i da padneš, ti i Juda s tobom?”20. Kako Amasja ne htjede poslušati? jer je bilo od Boga tako dopušteno da ih da u ruke neprijatelju, budući da su služili edomskim bogovima?21. podiže se Joaš, kralj Izrćlov, i ogledaše se on i Judin kralj Amasja kod Judina Bet Šemeša.22. Izrćl razbi Judu te pobjegoše svi svojoj kući.23. A Amasju, Judina kralja, sina Joašova, Joahazova unuka, uhvati Joaš, Izrćlov kralj, kod Bet Šemeša i odvede ga u Jeruzalem. Tada obori jeruzalemski zid od Efrajimovih vrata do vrata na uglu u prostoru od četiri stotine lakata.24. Uze sve zlato i srebro i sve posuđe što se nađe u Božjem Hramu kod Obed Edoma, i blago kraljevske palače, usto taoce, pa se vrati u Samariju.25. Amasja, Joašov sin, Judin kralj, živio je nakon smrti Joaša, Joahazova sina, Izrćlova kralja, još petnćst godina.26. Ostala Amasjina povijest, prijašnja i kasnija, zapisana je u knjizi povijesti Judinih i Izrćlovih kraljeva.27. Od vremena kad je Amasja bio otpao od Gospodina, postojala je u Jeruzalemu urota protiv njega. Kad pobježe u Lakiš, poslaše za njim ljude i dadoše ga tamo ubiti.28. Prenesoše ga na konjima i pokopaše ga u Judinu gradu kod njegovih otaca.2 Ljetopisa 26:1-231. Potom uze sav Judin narod Uziju, kojemu je tek bilo šesnćst godina, i učini ga kraljem umjesto njegova oca Amasje.2. On utvrdi Elat, što ga je bio vratio Judi, nakon što je bio kralj počinuo kod svojih otaca.3. Bilo je Uziji šesnćst godina kad je postao kralj, i vladao je pedeset i dvije godine u Jeruzalemu. Njegova mati zvala se Jekolija, iz Jeruzalema.4. On je činio ono što se sviđalo Gospodinu, točno onako kako je bio činio njegov otac Amasja.5. On je pazio na to da služi vjerno Bogu dok je živio Zaharija, koji ga je poučavao u strahu Božjemu, i dok je služio Gospodinu davao mu je Bog uspjeh.6. On pođe u rat protiv Filistejaca, obori zidove Gata, Jabne i Ašdoda i postavi utvrde u području Ašdoda i po ostaloj filistejskoj zemlji.7. I Bog mu je pomogao protiv Filistejaca i protiv Arapa, koji su stanovali u Gur Baalu, i protiv Meunjana.8. I Amonci su plaćali Uziji danak. Njegova je slava dopirala do Egipta, tako je on bio silan.9. U Jeruzalemu sagradi Uzija kule na vratima na uglu, na vratima u dolu i u kutu, i utvrdi ih.10. I u pustinji sagradi kule i dade iskopati mnoge zdence. Jer je imao velika stada u nizini i u ravnici, i ratare i vinogradare po brdima i na Karmelu. Bio je, naime, prijatelj poljodjelstva.11. Uzija je imao i vojsku ratnika, koja je išla u boj uređena po četama, kako su ih bili izbrojili pisar Jeiel i upravitelj Maasja pod ravnanjem Hananije, kraljeva vojskovođe.12. Ukupan broj obiteljskih glavara, sve samih hrabrih junaka, bio je dvije tisuće i šest stotina.13. Pod njihovom je zapovijedi stajala bojna sila od tri stotine i sedam tisuća i pet stotina hrabrih boraca, koji su vojevali za kralja protiv neprijatelja.14. Za svu vojsku nabavi Uzija štitove, koplja, šljemove, oklope, lukove i kamenje za praćke.15. I dade napraviti u Jeruzalemu vješto izmišljene strojeve što su na kulama i uglovima služili za to da bacaju strijele i veliko kamenje. Njegova se slava pronese nadaleko, jer je dobivao čudesnu pomoć, tako da postade moćan.16. Ali kad se bio osilio, srce se njegovo ponese i on se pokvari. Ogriješi se o Gospodina, svog Boga, jer uđe u Gospodnji Hram kako bi kadio na kadionom žrtveniku.17. Svećenik Azarja i osamdeset Gospodnjih svećenika, plemenitih ljudi, pohitješe za njim.18. Opriješe se kralju Uziji i doviknuše mu: “Nije tvoje, Uzija, kaditi Gospodinu, nego samo svećenika, Aronovih potomaka, koji su posvećeni za to da kade. Iziđi iz Svetinje! Ti si se ogriješio. To ti nije na čast pred Bogom, Gospodinom.”19. Tada se Uzija razgnjevi. Ali dok je još držao u ruci kadionicu koja se upotrebljavala za kađenje, i dok se vrlo gnjevio na svećenike, izbi mu najednom guba na čelu, pred očima svećenikâ u Gospodnjem Hramu kod kadionoga žrtvenika.20. I kad ga veliki svećenik Azarja i svi drugi svećenici izbliza pogledaše, pronađe se da je doista gubav na čelu. Tada ga brže izvedoše van. A i sam pohitje kako bi izišao, jer ga je bio udario Gospodin.21. Kralj Uzija osta gubav do svoje smrti i stanovao je kao gubavac, odvojeno u svojoj kući. I iz Gospodnjega Hrama bio je isključen. Njegov sin Jotam upravljao je kraljevskom kućom i vladao je narodom u zemlji.22. Ostalu povijest Uzijinu, prijašnju i kasniju, opisao je prorok Izaija, Amosov sin.23. Kad je Uzija bio počinuo kod svojih otaca, pokopaše ga kod njegovih otaca na polju, uz grobnicu kraljeva. Jer rekoše: “Gubav je.” Njegov sin Jotam postade kralj umjesto njega.2 Ljetopisa 27:1-91. Dvadeset i pet godina bilo je Jotamu kad je postao kralj, i vladao je šesnćst godina u Jeruzalemu. Njegova mati zvala se Jeruša i bila je Sadokova kći.2. On je činio ono što se sviđalo Gospodinu, posve kako je bio činio njegov otac Uzija; samo što nije prodro u Gospodnji Hram. Ali je narod još uvijek činio zlo.\3. On sagradi gornja vrata na Gospodnjem Hramu; i na zidu Ofela mnogo izgradi.\4. Zatim utvrdi gradove na Judinoj gori i u šumama sagradi dvorove i kule.5. I zarati s kraljem Amonaca i pobijedi ih. Amonci su mu one godine morali dati sto talenata srebra, deset tisuća kora pšenice i deset tisuća kora ječma. Isti danak morali su mu Amonovi sinovi dati i druge i treće godine.6. Tako je postajao Jotam sve moćniji, jer je hodio vjerno pred Gospodinom, svojim Bogom.7. Ostala povijest Jotamova, i svi njegovi ratovi i putovi, zapisani su u knjizi o Izrćlovim i Judinim kraljevima.8. Bilo mu je dvadeset i pet godina kad je postao kralj, i vladao je šesnćst godina u Jeruzalemu.9. Kad je Jotam bio počinuo kod svojih otaca, pokopaše ga u Davidovu gradu. Njegov sin Ahaz postade kralj umjesto njega.Psalmi 84:1-71. Upravitelju pjevačkoga zbora. Po napjevu: “Tijesci”. Korahovih sinova. Psalam.2. Kako su mili tvoji stanovi, Gospode nad vojskama!3. Duša moja čezne i vene za Gospodnjim dvorima; moje srce i tijelo kliču Bogu živomu. \4. I vrabac sebi nalazi log i lastavica gnijezdo da u njih položi mlade svoje, a ja tvoje oltare, Gospode nad vojskama, kralju moj i Bože moj!5. Blaženi koji prebivaju u Domu tvome, koji te slave bez prestanka!6. Blažen čovjek koji u tebi nalazi snagu, dok se u svom srcu sprema na hodočašća!7. Prelazeći suhom dolinom, u izvor je vode pretvaraju, a rana kiša blagoslovima prekriva.Izreka 21:4-54. Ohole oči i napuhana srca, to je svjetiljka bezbožnika, ali je grijeh.5. Poduhvati marljiva čovjeka donose dobit; ali tko se previše žuri, trpi samo štetu. \Djela Apostolska 19:1-201. Dogodilo se, dok je Apolon bio u Korintu, da je Pavao, prošavši gornje krajeve, došao u Efez. Tamo je našao neke učenike i2. rekao im: “Jeste li primili Duha Svetoga kad ste postali vjernici?” A oni mu rekoše: “Nismo ni čuli da ima Duh Sveti.”3. Pavao upita: “Koje ste krštenje primili?” Oni rekoše: “Krštenje Ivanovo.”4. A Pavao reče: “Ivan je dijelio krštenje obraćenja govoreći narodu neka vjeruje u onoga koji će za njim doći, to jest u Isusa.”5. čuvši to, krstiše se u ime Gospodina Isusa.6. I kad Pavao položi ruke na njih, dođe Duh Sveti na njih, i govorili su jezicima i prorokovali.7. A bilo ih je svega oko dvanćst muškaraca.8. Ušavši u sinagogu, govorio je odvažno tri mjeseca, raspravljajući i uvjeravajući o kraljevstvu Božjem.9. Kako su neki otvrdnuli i odbijali Pavlovo uvjeravanje ocrnjujući Put pred narodom, on odstupi od njih i odvoji učenike, pa je raspravljao svaki dan u školi nekoga Tirana.10. To je trajalo dvije godine, tako da su svi koji su boravili u Aziji, Židovi i Grci, čuli Gospodnju riječ.11. Bog je činio ne mala čudesa po Pavlovim rukama,12. tako da su i rupce i odjevne predmete s Pavlova tijela stavljali na bolesnike i oni su ozdravljali i zli su dusi izlazili iz njih.13. Probali su i neki židovski egzorcisti, koji su naokolo obilazili, zazivati nad opsjednutima ime Gospodina Isusa govoreći: “Zaklinjem vas Isusom koga propovijeda Pavao.”14. Sedam sinova Židova Skeve, svećeničkoga glavara, pokušalo je to učiniti.15. A zao im duh odvrati: “Isusa poznajem, i Pavla znam, a tko ste vi?”16. I skočivši na njih, čovjek u kojemu je bio zao duh, nadvlada ih, i pritisnu ih tako da su goli i izranjeni pobjegli iz one kuće.17. To su doznali svi Židovi i Grci koji su živjeli u Efezu i sve ih je zahvatio strah, a ime Gospodina Isusa bilo je veličano.18. I mnogi od onih što povjerovaše dolazili su glasno kazujući svoja djela.19. A mnogi od onih koji su čarali, sabraše knjige i spališe ih pred svima; ustanovljeno je da su vrijedile pedeset tisuća srebrenjaka.\20. Tako je snagom Gospodnjom rasla Riječ i utvrđivala se. Croatian Bible (GKS) 2010 No Data