Biblija u jednoj godini Srpanj 162 Ljetopisa 28:1-271. Dvadeset godina bilo je Ahazu kad je postao kralj, i vladao je šesnćst godina u Jeruzalemu. On nije činio ono što se sviđalo Gospodinu, kao njegov djed David,2. nego je hodio putovima Izrćlovih kraljeva. Usto je dao saliti likove baalima,3. kadio je u dolu Ben-Hinomu i pustio je, po ružnom običaju pogana što ih je bio protjerao Gospodin ispred Izrćlovih sinova, da mu sinovi idu kroz plamen.4. Prinosio je i žrtve klanice i kadio je na uzvisinama i humovima, i pod svakim zelenim drvetom.5. I tako ga dade Gospodin, njegov Bog, u ruke aramejskoga kralja. On ga pobijedi, zarobi veliko mnoštvo njegovih ljudi i odvede ih u Damask. Pade i u ruke Izrćlovu kralju koji mu nanese težak poraz.6. Pekah, sin Remalijin, dade poubijati u jedan dan u Judeji sto i dvadeset tisuća ljudi, sve samih hrabrih ratnika; jer su bili ostavili Gospodina, Boga svojih otaca.7. Osim toga Zikri, hrabri efrajimski ratnik, ubije Maaseju, kraljeva sina, upravitelja palače Azrikama i Elkanu, drugoga do kralja.8. Također zarobiše i odvedoše Izrćlovi sinovi od svojih zemljaka dvjesta tisuća žena, dječaka i djevojaka. Usto im zaplijeniše silan plijen koji odnesoše u Samariju.9. Živio je ondje Gospodnji prorok po imenu Oded. On iziđe pred vojsku koja se vraćala u Samariju i reče im: “Samo zato jer se Gospodin, Bog vaših otaca, razgnjevio na Judejce, dao ih je on u vaše ruke. A vi među njima počiniste krvoproliće bijesom koji dopire do neba.10. I još mislite učiniti Judinu i jeruzalemsku djecu svojim robovima i robinjama. A ne tereti li i vas grijeh i krivnja prema Gospodinu, vašemu Bogu?11. Zato me poslušajte sada i vratite te zarobljenike koje zarobiste svojoj braći! Inače će doći na vas težak Gospodnji kazneni sud.”12. Tada ustaše poglavari Efrajimovih sinova: Azarja, Johananov sin, Berekja, Mešilemotov sin, Ezekija, Šalumov sin, i Amasa, Hadlajev sin, na vojsku koja se vraćala13. i rekoše im: “Ne smijete ovamo dovesti zarobljenike jer bismo time samo naprtili na sebe novu krivnju i grijeh prema Gospodinu; vi hoćete da na naše grijehe i krivnje dometnete još nove. A dosta je već velika naša krivnja. Težak bi se Gospodnji gnjev oborio na Izrćla.”14. I pustiše ratnici zarobljenike i plijen pred knezovima i svom narodnom općinom,15. i po imenu za to određeni ljudi ustaše pa se zauzeše za zarobljenike. Oni opskrbiše sve koji nisu bili dovoljno odjeveni odjećom i obućom od plijena, dadoše im jesti i piti i pomazaše ih. Onda pomogoše svima koji su bili slabi pa nisu mogli hodati, da uzjašu na magarce, i dovedoše ih u palmov grad Jerihon, k njihovim zemljacima. Potom se vratiše u Samariju.16. U ono vrijeme posla kralj Ahaz asirskom kralju da zatraži od njega pomoć.17. Edomci opet udariše, razbiše Judejce i odvedoše zarobljenike.18. I Filistejci provališe u gradove po nizini i u južnu Judinu zemlju, osvojiše Bet Šemeš, Ajalon, Gederot, Soko, Timnu i Gimzo s njihovim selima, i naseliše se u njima.19. Jer Gospodin ponizi Judu zbog Ahaza, Izrćlova kralja, budući da je on bio zaveo Judu na grdna zlodjela i pokazao se nevjeran prema Gospodinu.20. I asirski kralj Tiglat-Pileser iziđe protiv njega i pritisnu ga, umjesto da mu pomogne.21. Premda je Ahaz oplijenio Gospodnji Hram, kraljevsku palaču i knezove, i sve dao asirskomu kralju, ne pomože mu ništa.22. A i u vrijeme kad ga je onaj pritisnuo, ogriješi se kralj Ahaz o Gospodina novom nevjernošću.23. On je naime žrtvovao bogovima Damaska, koji su ga ipak bili izubijali, a mislio je: “Bogovi aramejskih kraljeva pomogli su njima. Njima ću žrtvovati da pomognu i meni.” Ali su mu oni poslužili samo za to da u nesreću strovale njega i sav Izrćlov narod.24. I dade Ahaz sakupiti posuđe Božjega Hrama i porazbijati ga. Tada zatvori vrata Gospodnjega Hrama i postavi žrtvenike po svim uglovima Jeruzalema.25. I u svakom pojedinom Judinu gradu podiže žrtvene uzvisine, da kadi drugim bogovima. Tako je izazivao na gnjev Gospodina, Boga svojih otaca.26. A ostala njegova povijest i svi njegovi putovi, prijašnji i kasniji, zapisani su u knjizi Judinih i Izrćlovih kraljeva.27. Kad je Ahaz bio počinuo kod svojih otaca, pokopaše ga u gradu, u Jeruzalemu. Ne staviše ga u grobove Izrćlovih kraljeva. Njegov sin Ezekija postade kralj umjesto njega.2 Ljetopisa 29:1-361. Ezekiji je bilo dvadeset i pet godina kad je postao kralj, i vladao je dvadeset i devet godina u Jeruzalemu. Njegova se mati zvala Abija i bila je Zaharijina kći.2. On je činio ono što se sviđalo Gospodinu, posve onako kao što je bio činio njegov djed David.3. Odmah u prvoj godini svojega vladanja, u prvom mjesecu, otvori vrata na Gospodnjem Hramu i popravi ih.4. Dade sazvati svećenike i levite, sabra ih na slobodnom trgu prema istoku5. i progovori im: “čujte me, leviti! Posvetite se sada, a posvetite i Hram Gospodina, Boga svojih otaca, i iznesite smeće iz Svetinje!6. Jer su naši oci nevjerno radili i činili ono što se nije sviđalo Gospodinu, našemu Bogu, i ostavili su ga. Odvratili su svoje poglede od Gospodnjega šatora i okrenuli mu leđa.7. Štoviše, zatvorili su vrata trijema, pogasili žiške, nisu više palili kâd i nisu više prinosili žrtve paljenice Izrćlovu Bogu u Svetinji.8. Zato dođe Gospodnji gnjev na Judu i Jeruzalem. Učini ih strašilom, predmetom užasa i prezira, kako vidite svojim očima.9. Zato naime padoše naši oci od mača i naše sinove, kćeri i žene zato zarobiše.10. Ali sada sam odlučio ući u savez s Gospodinom, Izrćlovim Bogom, da se odvrati od nas njegov žestoki gnjev.11. Pa ne budite stoga nemarni, sinovi moji! Jer je vas izabrao Gospodin, da stojite pred njim i izvršavate njegovu službu, i da mu budete sluge, i da mu kadite.”12. I leviti pođoše na posao: Mahat, Amasajev sin, i Joel, Azarjin sin, od roda Kehatovaca; od Merarijevih sinova Kiš, Abdijev sin, i Azarja, Jehalelelov sin; od Geršonovih sinova Joah, Zimin sin, i Eden, Joahov sin;13. od Elisafanovih potomaka Šimri i Jeiel, od Asafovih sinova Zaharija i Matanija,14. od Hemanovih sinova Jehiel i Šimej; i od Jedutunovih sinova Šemaja i Uziel.15. Oni skupiše svoje drugove, posvetiše se i onda se, po kraljevoj zapovijedi, dođoše na čišćenje Gospodnjeg Hrama, po Gospodnjim propisima.16. Svećenici uđoše u unutarnji dio Gospodnjega Hrama da ga očiste i sve nečisto što nađoše u Gospodnjem Hramu iznesoše u trijem Gospodnjega Hrama, a leviti to pokupiše i iznesoše u kidronsku dolinu.17. Prvoga dana prvoga mjeseca počeše posvećivati, i osmoga dana toga mjeseca dođoše do Gospodnjega trijema. Uzeše onda još osam dana za daljnje čišćenje Gospodnjega Hrama. Šesnćstoga dana prvoga mjeseca dovršiše.18. Potom dođoše kralju Ezekiji i javiše: “Očistismo sav Gospodnji Hram i žrtvenik za žrtve paljenice i sve njegovo posuđe, i stol za postavljene kruhove i sve njegovo posuđe.19. Sve posuđe što ga je zbog svojega otpadništva oskvrnuo kralj Ahaz dok je vladao, popravismo i posvetismo. Ono stoji sada pred Gospodnjim žrtvenikom.”20. Drugoga jutra dade kralj Ezekija sazvati gradske glavare i ode u Gospodnji Hram.21. Dovedoše sedam junaca, sedam ovnova, sedam janjaca i sedam jaraca, kao žrtvu za grijeh za kraljevsku kuću, za Svetinju i za Judu. On zapovjedi Aronovim sinovima, svećenicima, da ih žrtvuju na Gospodnjem žrtveniku.22. Tada zaklaše goveda, i svećenici uhvatiše krv i izliše je na žrtvenik. Nato zaklaše ovnove i izliše krv na žrtvenik; tada zaklaše janjce i izliše krv na žrtvenik.23. Potom dovedoše jarce za žrtvu za grijeh pred kralja i pred skupštinu i oni staviše svoje ruke na njih.24. Onda ih svećenici zaklaše i donesoše njihovu krv za oproštenje grijeha na žrtvenik, da pribave pomirenje svemu Izrćlu; jer je kralj bio zapovjedio za sav Izrćlov narod žrtvu paljenicu i žrtvu za grijeh.25. Levite postavi kod Gospodnjega Hrama s cimbalima, harfama i citrama, po zapovijedi Davida i Gada, kraljeva vidioca, i proroka Natana; jer je od Gospodina bila izišla zapovijed preko njegovih proroka.26. Leviti se dakle postaviše s Davidovim glazbalima, a svećenici s trubama.27. Tada zapovjedi Ezekija da prinesu žrtvu paljenicu na žrtveniku. čim počne žrtva paljenica, prihvatiše se i pjesama u slavu Gospodinu i truba uz pratnju glazbala Davida, Izrćlova kralja.28. Sva se skupština bacila ničice. Pjesma je odjekivala, i trube su se orile. Sve je to potrajalo tako dugo dok nije bila završila žrtva paljenica.29. Kad je završila žrtva, prignuše koljeno kralj i svi oko njega, i pomoliše se.30. Nato zapovjediše kralj Ezekija i knezovi levitima da zapjevaju u slavu Gospodinu hvalospjeve, što su ih bili sastavili David i vidjelac Asaf. S punom radošću pjevali su pjesme, klanjali se i bacali se ničice.31. Nato zapovjedi Ezekija: “Nakon što ste se sada posvetili Gospodinu, pristupite i donesite u Gospodnji Hram životinje za žrtve klanice i za žrtve pričesnice!” Tada skupština donese životinje za žrtve klanice i za žrtve pričesnice i tko je htio također životinje za žrtvu paljenicu.32. Ovo je broj životinja za žrtvu paljenicu što ih je bila donijela skupština: sedamdeset volova, sto ovnova i dvjesta janjaca, sve to Gospodinu za žrtvu paljenicu.33. Prinosa je za žrtvu pričesnicu bilo na broj šest stotina volova i tri tisuće ovaca.34. Budući da je bilo malo svećenika, te nisu mogli oderati sve životinje za žrtve paljenice, pomogoše im leviti, njihovi suplemenici, dok posao nije bio završen, i dok se nisu bili posvetili svećenici; jer su leviti s većom revnosti pazili na to da se posvete nego svećenici.35. Osim toga moralo se žrtvovati mnogo žrtava paljenica s pretilinom žrtava pričesnica i s naljevima na žrtve paljenice. I tako je bila obnovljena služba u Gospodnjem Hramu.36. Ezekija i sav narod radovali su se tomu što je Bog bio pripravio narodu, jer je jednim udarom nastala ta promjena.Psalmi 84:8-128. Putuju i snaga im raste dok ne ugledaju Boga na Sionu.9. Gospode, Bože nad vojskama, čuj moju molitvu! Poslušaj, Bože Jakovljev!10. Pogledaj, Bože, štite naš! Pogledaj lice svojega pomazanika!11. Doista, jedan je dan u tvojim dvorima bolji od tisuću koje ja izabrah. Draže mi je stajati na pragu Doma Boga svoga, nego stanovati u šatorima grešnika.12. Jer Gospod Bog sunce je i štit; Gospod daje milost i slavu, ne uskraćuje dobara onima koji hode u nedužnosti.Izreka 21:6-86. Blago stečeno lažljivim jezikom jest dah, ono se otpuše kao zamke smrti.7. Bezbožnike odnese vlastito nasilje, jer ne žele činiti ono što je pravo.8. Vrlo je zamršen put čovjeka krivca, a djelo je čista čovjeka pravo.Djela Apostolska 19:21-4121. Nakon tih događaja odluči Pavao u Duhu poći u Jeruzalem putujući preko Makedonije i Ahaje. Najavio je: “Nakon što dospijem tamo, valja mi vidjeti i Rim.”22. I posla u Makedoniju dvojicu svojih pomoćnika, Timoteja i Erasta, a sam ostade neko vrijeme u Aziji.23. A u ono vrijeme podiže se ne mala buna zbog Puta.24. Neki naime srebrnar, po imenu Demetrije, koji je pravio male srebrne hramove Artemide, pribavljao je zanatlijama ne malu zaradu.25. On skupi obrtnike i djelatnike sličnih zanata te reče: “Ljudi, vi znate da od ovoga posla imamo zaradu.26. A vidite i čujete da je ne samo u Efezu nego gotovo po svoj Aziji taj Pavao nagovorio i odvratio veliko mnoštvo jer govori da nisu bogovi kipovi koji se prave rukama.27. Ne samo što nam prijeti opasnost da se naš zanat zapostavi nego ljudi ne će mariti ni za hram velike božice Artemide, i propadat će veličanstvo one koju štuje sva Azija i svijet.”28. Kad oni to čuše, napuniše se gnjevom i stadoše vikati: “Velika je Artemida efeška!”29. Pobuna se proširila po cijelom gradu, i navalivši jednodušno na kazalište, uhvatiše Gaja i Aristarha, Makedonce, Pavlove suputnike.30. A kad je Pavao htio ući među narod, ne dadoše mu učenici.31. A neki i od azijskih poglavara, koji su mu bili prijatelji, poslaše k njemu moleći ga da ne ide u kazalište.32. Jedni su vikali jedno, a drugi drugo; jer je skup bio zbunjen, i većina ih nije znala zašto su se skupili.33. A neki iz mnoštva obavijestiše nekog Aleksandra, kojega su Židovi progurali naprijed. A Aleksandar, mahnuvši rukom, htjede protumačiti narodu.34. Ali kad upoznaše da je Židov, povikaše svi uglas, i vikali su oko dva sata: “Velika je Artemida efeška!”35. Gradski tajnik je ipak uspio utišati mnoštvo govoreći: “Ljudi, Efežani! Tko je taj čovjek koji ne zna da grad Efez ima svetište velike Artemide i njezin kip što je pao s neba?36. Kad dakle to ne može nitko poreći, trebate biti mirni te ne činiti ništa nepromišljeno.37. Doveli ste ove ljude koji nisu okrali hram niti hule protiv naše božice.38. Ako Demetrije i zanatlije koji su s njim imaju kakvu tužbu protiv koga, imaju sudove, i imaju prokonzule, pa neka tuže jedan drugoga!39. Ako li što drugo tražite, neka se riješi na zakonitom skupu!40. Jer prijeti opasnost da ćemo biti tuženi za današnju bunu, a nema nikakva razloga kojim bismo se mogli opravdati za ovu pobunu.” I kad to reče, raspusti skup. Croatian Bible (GKS) 2010 No Data