Biblija u jednoj godini Srpanj 24Ezra 9:1-151. Kad je to bilo završilo, pristupiše k meni predstojnici i rekoše: “Izrćlov narod, svećenici i leviti nisu se odvojili od naroda zemlje unatoč njihovim gadovima: od Kanaanaca, Hetita, Perižana, Jebusejaca, Amonaca, Moabaca, Egipćana i Amorejaca.2. Oni čak uzeše njihove kćeri za žene sebi i svojim sinovima. Tako se pomiješa sveti rod sa stanovnicima zemlje. Knezovi i predstojnici bili su prvi u toj opačini.”3. Kad sam to čuo, razdrijeh svoju donju haljinu i gornju odjeću, raščupah sebi kosu na glavi i na bradi, i sjedoh duboko potresen.4. Tada se skupiše oko mene svi koji su se bojali zapovijedi Izrćlova Boga zbog opačine onih koji se vratiše iz ropstva. A ja ostadoh sjedeći duboko potresen do večernje žrtve.5. O večernjoj žrtvi ustadoh duboko tužan, razdrijeh opet svoju donju haljinu i gornju odjeću, padoh ničice na koljena, raširih ruke Gospodinu, svom Bogu6. i pomolih se: “Bože moj, stidim se i bojim se podići svoje lice k tebi, Bože moj! Jer su nam naše opačine narasle preko glave i krivnja je naša doprla do neba.7. Od vremena svojih otaca do danas mi smo u velikoj krivnji i zbog naših opačina bili smo mi, naši kraljevi i svećenici, predani kraljevima zemalja pod mač, u ropstvo, grabež i u javnu sramotu, kao što je slučaj danas.8. Sada nam, doduše, dođe za čas milosrđe Gospodina, našeg Boga, s tim da nam još ostavi ostatak i dade nam dom na svom svetom mjestu, da bi Bog naš opet prosvijetlio naše oči i dao nam malo nove životne snage u našemu ropstvu.9. Doduše, mi smo još uvijek robovi, ali nas Bog naš nije ostavio u našemu ropstvu, nego nam dade da nađemo milost pred perzijskim kraljevima, tako da su nam oni dali toliko životne slobode te smo mogli Hram svog Boga opet podići i učiniti da ponovno ustane iz svojih ruševina. Dade nam obranu u Judeji i Jeruzalemu.10. A što da sada, Bože, kažemo poslije takvih događaja? Jer ostavismo zapovijedi tvoje,11. koje si nam dao preko svojih slugu, proroka, kad si zapovjedio: zemlja u koju idete da je zauzmete okaljana je nečistoćom naroda zemalja, zbog gadova kojima je napuniše od jednoga kraja do drugoga u svojoj nečistoći.12. Ne dajite zato nikada svojih kćeri za njihove sinove, niti uzimajte njihove kćeri za svoje sinove! Ne tražite nikada i nigdje njihova dobra i njihove koristi, da budete jaki i da možete uživati dobra zemlje i da možete svoju djecu imati za baštinike dovijeka!13. Poslije svega toga što dođe na nas zbog naših zlih djela i naše velike krivnje? premda si nas, Bože naš, više štedio nego što su to naše opačine zaslužile, i ostavio si nam ovaj ostatak?14. zar ćemo ponovno kršiti tvoje zapovijedi i sprijateljiti se s ovim gadnim narodima? Ne bi li nas morao kazniti sve do uništenja, tako da više ne preostane nijedan ostatak.15. Ali ti si, Gospodine, Bože Izrćlov, dobrostiv, jer mi danas ostasmo kao spašeni. Evo, mi stojimo pred tobom s takvom svojom krivnjom da ne može za to stajati nijedan pred tobom.”Ezra 10:1-441. Dok je Ezra tako molio i plačući pred Božjim Hramom prostrt priznavao svoju krivnju, skupi se oko njega veliko mnoštvo Izrćlaca: ljudi, žena i djece, i narod je gorko plakao.2. Tada progovori Šekanija, Jehielov sin od Elamovih sinova, i reče Ezri: “Mi smo se ogriješili o svojega Boga jer smo uzimali žene tuđinke iz naroda zemalja. Ali još ima Izrćlu nade za to.3. Mi ćemo se sada svom Bogu svečano obvezati da ćemo otpustiti sve žene s njihovom djecom ako ti, Gospodine, i oni koji se boje Zakona našega Boga, smatrate to korisnim. Neka se postupa po Zakonu!4. Ustani! Jer je ovo tvoj posao. Mi smo uza te. Budi hrabar u tome!”5. Ezra ustade i zakle glavare svećenika, levita i svega Izrćla da učine po tom prijedlogu; i zakleše se.\6. Potom ostavi Ezra mjesto pred Božjim Hramom i ode u sobu Johanana, Elijašibova sina. On uđe tamo. Ali nije ništa jeo ni pio. Jer je bio rastužen zbog opačine onih koji se vratiše iz ropstva.7. Onda oglasiše po Judeji i Jeruzalemu da se svi koji se vratiše iz ropstva moraju sabrati u Jeruzalemu.8. Onome koji ne bi došao za tri dana, prema zaključku knezova i starješina, uništit će se sve što ima, a on će sam biti isključen iz općine onih koji se vratiše iz ropstva.9. I sabraše se svi ljudi od Jude i Benjamina za tri dana u Jeruzalem. Bilo je to devetoga mjeseca, dvadesetog dana u mjesecu. Sav je narod sjedio na trgu pred Božjim Hramom, dršćući zbog te stvari i zbog dažda.10. Diže se svećenik Ezra i reče im: “Vi se ogriješiste kad se oženiste tuđinkama, te time još umnožiste Izrćlovu krivnju.11. Zato sad priznajte krivnju pred Gospodinom, Bogom svojih otaca, radite po njegovoj volji! Odvojite se od naroda ove zemlje i od žena tuđinki!”12. Sva skupština odvrati u sav glas: “Spremni smo učiniti onako kako si nam kazao.13. Ali naroda ima mnogo i vrijeme je dažda. Ne može se zato ostati vani. I to se ne može završiti u jedan ili u dva dana. Jer nas ima veoma mnogo koji u tom sagriješismo.14. Neka bi naši predstojnici jamčili za svu općinu, da svi koji su u našim gradovima doveli kući žene tuđinke, dođu u određeno vrijeme i s njima starješine i suci pojedinih gradova, dok se od nas ne odvrati žestoki gnjev našeg Boga zbog te stvari!”15. Samo Jonatan, Asahelov sin, i Jahzija, Tikvin sin, nastupiše protiv. Mešulam i levit Šabetaj su ih podupirali.16. Ali oni koji se vratiše iz ropstva, učiniše po navedenom prijedlogu. Svećenik Ezra izabra sebi po pojedinim obiteljima ljude, obiteljske poglavare, zabilježivši sve poimence. Oni održaše prvoga dana desetoga mjeseca sjednicu, da izvide stvar.17. Oni završiše sa svima onima koji su bili kući doveli žene tuđinke do prvoga dana prvoga mjeseca.18. Među svećenstvom nađoše se ovi koji su se bili oženili ženama tuđinkama: Od potomaka Ješue, Josadakova sina, i od njegovih drugova: Maaseja, Eliezer, Jarib i Gedalija.19. Oni dadoše svoju ruku na to da će pustiti svoje žene. Njihova dužna žrtva bila je jedan ovan za njihovu krivnju.20. Od Imerovih potomaka: Hanani i Zebadja.21. Od potomaka Harimovih: Maaseja, Ilija, Šemaja, Jehiel i Uzija.22. Od Pašhurovih potomaka: Elijoenaj, Maaseja, Jišmćl, Netanel, Jozabad i Elasa.23. Od levita: Jozabad, Šimej, Kelaja, nazvan i Petahja, Juda i Eliezer.24. Od pjevača: Elijašib i od vratara: Šalum, Telem i Uri.25. Od ostalih Izrćlovih sinova, od Paroševih potomaka: Ramja, Jizija, Malkija, Mijamin, Eleazar, Malkija i Benaja.26. Od Elamovih potomaka: Matanija, Zaharija, Jehiel, Abdi, Jeremot i Ilija.27. Od Zatuovih potomaka: Elijoenaj, Elijašib, Matanija, Jeremot, Zabad i Aziza.28. Od Bebajevih potomaka: Johanan, Hananija, Zabaj, Atlaj.29. Od Banijevih potomaka: Mešulam, Maluk, Adaja, Jašub, Šeal i Ramot.30. Od Pahat-Moabovih potomaka: Adna, Kelal, Benaja, Maaseja, Matanija, Besalel, Binuj i Manaše.31. Od Harimovih potomaka: Eliezer, Jišija, Malkija, Šemaja, Šimun,32. Benjamin, Maluk i Semarja.33. Od Hašumovih potomaka: Matnaj, Matata, Zabad, Elifelet, Jeremaj, Manaše i Šimej.34. Od Banijevih potomaka: Maadaj, Amram, Joel,35. Benaja, Bedja, Kelu,36. Vanija, Meremot, Elijašib,37. Matanija, Matnaj, Jaasaj.38. Od sinova Binujevih Šimej,39. Šelemja, Natan, Adaja,40. Mehnedebaj, Šašaj, Šaraj,41. Azareel, Šelemja, Šemarja,42. Šalum, Amarja i Josip.43. Od Nebovih potomaka: Jeiel, Matitja, Zabad, Zebina, Jadaj, Joel i Benaja.44. Svi su se oni bili oženili tuđinkama. Među njima bilo je žena koje su bile rodile djecu.Psalmi 88:6-106. Pripravljen mi je ležaj među mrtvima, sličan sam ubijenima koji počivaju u grobu, kojih se više ne spominješ i koji su od tvoje ruke odsječeni.7. Rinuo si me duboko u grobnu jamu, u tmine, u bezdan.8. Pritisnuo me teško tvoj gnjev, svim me svojim valima zapljuskuješ.9. Udaljio si od mene moje prijatelje, njima si me omrznuo; uhvaćen sam i ne mogu izići. \10. Oči se moje gase od bijede; svaki dan vapim k tebi, Gospode, k tebi pružam svoje ruke: \Izreka 21:23-2423. Tko čuva svoja usta i jezik, čuva svoj život od nevolje.24. Ohol, napuhan čovjek? nazvan podsmjehivač? radi u neizmjernoj obijesti.Djela Apostolska 24:1-271. Poslije pet dana siđe veliki svećenik Ananija s nekoliko starješina i s nekim odvjetnikom Tertulom te podniješe namjesniku tužbu protiv Pavla.2. I kad njega dozvaše, poče ga Tertul optuživati govoreći: “čestiti Felikse, to što živimo pod tvojom upravom u potpunom miru, i što je tvojom brižljivošću mnogo toga reformirano u ovom narodu,3. uvijek i svuda primamo sa svakom zahvalnošću.4. Ali da ti dulje ne dosađujem, molim da nas ukratko poslušaš sa svojom blagošću.5. Nađosmo da je ovaj čovjeka kuga: podiže bune protiv svih Židova po svemu svijetu i kolovođa je nazaretske sljedbe.6. On je pokušao i Hram oskvrnuti, a mi ga uhitismo.7. ***8. Možeš ga i sam ispitati te doznati sve ono za što ga mi optužujemo.”9. A i Židovi se složiše govoreći da je to tako.10. A kad mu namjesnik dade znak da govori, Pavao odgovori: “Znam da si već mnogo godina sudac ovome narodu. Zato ću se mirne duše braniti.11. Ti možeš doznati da nema više od dvanćst dana kako uziđoh u Jeruzalem da obavim bogoštovne čine.12. Nisu me našli u Hramu da s kim raspravljam ili da bunu podižem u narodu, ni u sinagogama, ni u gradu.13. Oni ne mogu pred tobom dokazati ono za što me sad optužuju.14. A ovo ti priznajem: Ja služim Bogu svojih otaca prema Putu koju oni nazivaju sljedbom. Ja vjerujem sve što je pisano u Zakonu i u Prorocima.15. Ja imam nadu u Boga, koju i oni sami očekuju, da će biti uskrsnuće pravednih i nepravednih.16. Zato se trudim imati čistu savjest svagda pred Bogom i pred ljudima.17. Poslije više godina dođoh da donesem milostinju svome narodu i prinose.18. Oni me nađoše dok sam obavljao zavjetno čišćenje u Hramu, ali nisam sazivao mnoštvo niti poticao na uzbunu.19. A bili su ondje neki Židovi iz Azije koji bi trebali doći preda te i iznijeti optužbe, ako imaju što protiv mene.20. Ili ovi sami neka kažu kakvu su krivnju našli na meni kad sam stajao pred Velikim vijećem,21. osim zbog jedne riječi koju povikah stojeći među njima: Zbog uskrsnuća mrtvih vi mi danas sudite.”22. Feliks odgodi njihovu parnicu, jer je poznavao vrlo dobro ovaj Put, i reče: “Kad dođe zapovjednik Lizija, presudit ću vaš spor.”23. A satniku zapovjedi da Pavla čuva u lakom zatvoru i da nikome od njegovih ne zabranjuje posluživati ga.24. Poslije nekoliko dana dođe Feliks s Druzilom, svojom ženom, koja je bila Židovka, i dozva Pavla, i slušao ga je o vjeri u Krista Isusa.25. A kad je on raspravljao o pravdi, o svladavanju i o budućem sudu, uplaši se Feliks i odgovori: “Idi za sada, kad bude zgodna prilika, opet ću te dozvati.”26. A usto se i nadao da će mu Pavao dati novaca; zato ga je češće dozivao i s njim razgovarao. \27. Kad se navršiše dvije godine, Feliksa naslijedi Porcije Fest. A Feliks je, htijući ugoditi Židovima, ostavio Pavla u zatvoru. Croatian Bible (GKS) 2010 No Data