Biblija u jednoj godini Srpanj 25Nehemija 1:1-111. Riječi Nehemije, Hakalijina sina. Mjeseca kisleva, godine dvadesete dogodi se, kad sam bio u glavnom gradu Susi,2. da Hanani, jedan od moje braće, dođe s nekim ljudima iz Judeje. Upitah ih za Judejce, za ostatak što je bio umakao ropstvu i za Jeruzalem.3. Oni mi odgovoriše: “Oni što preostadoše od ropstva nalaze se tamo u zemlji u velikoj nevolji i sramoti. Jeruzalemski je zid razvaljen, a njegova su vrata spaljena.”4. Kad sam čuo tu vijest, sjeo sam i plakao i tugovao čitave dane. Postio sam i molio se nebeskomu Bogu.5. Molio sam se: “Ah, Gospodine, nebeski Bože, veliki, strašni Bože! Ti milostivo čuvaš savez onima koji te ljube i drže tvoje zapovijedi.6. Daj da bude tvoje uho prignuto i da budu tvoje oči otvorene da čuješ molitvu svojega sluge koju sada danju i noću upravljam k tebi za Izrćlove tvoje sluge! Priznajem grijehe Izrćlove djece, što ih počiniše protiv tebe. I ja i moja očinska kuća sagriješismo.7. Skrivismo ti i ne držasmo zapovijedi, uredbe i propise što si ih zapovjedio svojemu sluzi Mojsiju.8. Ipak se spomeni obećanja što si ga dao svojemu sluzi Mojsiju kad si rekao: Ako budete griješili, ja ću vas razasuti među narode.9. Ali ako se obratite k meni i stanete držati moje zapovijedi i provoditi ih u djelo, ja ću vas, pa bili razasuti i do nakraj neba, opet otamo sabrati i odvesti na mjesto koje sam izabrao da ondje nastanim svoje ime.10. Jer oni su tvoje sluge i tvoj narod koji si iskupio svojom velikom silom i svojom jakom rukom.11. Ah, Gospodine, neka bude tvoje uho prignuto molitvi tvog sluge i molitvi tvojih slugu, koji su voljni bojati se tvojega imena! Daj sada uspjeh svojemu sluzi! Učini da nađe milost kod ovoga čovjeka!” Bio sam, naime, peharnik kod kralja.Nehemija 2:1-201. Bilo je mjeseca nisana godine dvadesete vladavine kralja Artakserksa. Pred kraljem je stajalo vino. Ja uzeh vino i pružih ga kralju. Ne htjedoh da on opazi da sam žalostan.2. Ali me kralj upita: “Zašto ti je lice tako žalosno kad nisi bolestan? Sigurno imaš kakvu brigu na srcu.” Ja se vrlo uplaših3. i odgovorih kralju: “Da je živ kralj dovijeka! Kako ne bih bio žalostan kad je grad u kojem su grobovi mojih otaca opustošen i kad su njegova vrata ognjem spaljena!”4. Kralj me upita: “Imaš li kakvu molbu?” Tada se pomolih nebeskomu Bogu5. i odgovorih kralju: “Ako misli kralj da je dobro i ako ti je mio tvoj sluga, pošalji me u Judeju, u grad u kojem su grobovi mojih otaca, da ga opet sagradim!”6. A kralj i njegova žena, što je sjedila do njega, upitaše me: “Kako bi dugo trajao tvoj put? Kad ćeš opet doći?” I pristade kralj i pusti me da idem. Ja mu kazah vrijeme7. i onda rekoh kralju: “Ako je kralju milo, neka mi da popratno pismo za namjesnike s one strane rijeke, da me puste proći dok ne dođem u Judeju8. i pismo za Asafa, kraljevskog čuvara šume, da mi da drva da napravim vrata za tvrđavu, za Hram, za gradski zid i za kuću u koju ću ući.” I to mi kralj dade jer je milostiva ruka mojega Boga bila nada mnom.9. Kad dođoh k namjesnicima s one strane rijeke, predadoh im kraljevska popratna pisma. A kralj posla sa mnom stotnike i konjanike.10. Kad to čuše Sanbalat, Horonjanin, i Tobija, sluga Amonac, bilo im je vrlo mrsko da je došao netko da se pobrine za dobro Izrćlove djece.11. Kad sam bio stigao u Jeruzalem, pričekah ondje tri dana.12. Tada ustadoh noću s nekoliko ljudi, a da ne kazah nikomu što mi je moj Bog nadahnuo da učinim za Jeruzalem. I ne imadoh nikakve životinje uza se osim životinje na kojoj sam jahao.13. Tako iziđoh noću na dolinska vrata uz zmajevski izvor prema gnojnim vratima. Pritom razgledah jeruzalemski zid koji je ležao u ruševinama i njegova vrata koja su bila spaljena ognjem.14. Onda odjahah dalje k izvorskim vratima i kraljevskom jezeru. Tamo nije više bilo mjesta da prođe životinja na kojoj sam sjedio.15. Zato sam još noću jahao dolinom i dalje razgledavao zidine. Kad sam bio opet došao k dolinskim vratima, vratih se kući.16. A predstojnici nisu znali kamo sam bio išao i što sam bio radio. Jer do tada nisam bio ništa rekao ni Judejcima, ni svećenicima, ni knezovima, ni predstojnicima, ni drugima, koji su morali biti zaposleni na gradnji.17. A sada im rekoh: “Vidite nevolju u kojoj se nalazimo. Jeruzalem leži u ruševinama, njegova su vrata spaljena. Hajdemo opet zidati jeruzalemski zid da više ne budemo na porugu.”18. Tada im kazah kako je milostivo bila nada mnom ruka moga Boga i što mi je bio rekao kralj. Onda mi rekoše: “Hajdemo zidati!” I odvažno staviše ruku na dobro djelo.19. Kad to čuše Sanbalat, Horonac, i Tobija, sluga Amonac, i Arapin Gešem, rugali su nam se, podsmjehivali nam se i prijetili nam: “Što to radite? Da se ne ćete opet pobuniti protiv kralja?”20. Ja im odgovorih: “Bog nebeski će dati pa ćemo uspjeti. A mi, njegove sluge, ostadosmo i zidamo. Vi nemate ni dijela, ni prava, ni spomena u Jeruzalemu.”Psalmi 88:11-1811. Zar ćeš na mrtvima još činiti čudesa? Zar će sjene ustati da te slave?12. Zar će se u grobu pripovijedati o tvojoj dobroti i vjernosti tvojoj u carstvu mrtvih?13. Zar se u tminama spoznaju tvoja čudesa i tvoja pravednost u zemlji zaborava?14. Ali ja ipak vapim k tebi, Gospode; u rano jutro moja molitva stiže k tebi. \15. Zašto, Gospode, odbacuješ moju dušu i sakrivaš od mene svoje lice?16. Ja sam ubog i predan smrti od mladosti, podnosim tvoje strahote i razočaran sam.17. Preko mene prijeđoše žerave tvoga gnjeva i tvoje su me strahote uništile.18. Optječu me kao voda svaki dan, stežu me odasvud.Izreka 21:25-2625. Lijenčini donosi smrt njegova pohota, jer njegove ruke bježe od posla.26. Svaki se dan prosi i prosi; a pravednik daje a da ne škrtari. \Djela Apostolska 25:1-271. Kad dakle dođe Fest u pokrajinu, poslije tri dana uziđe iz Cezareje u Jeruzalem.2. Onda glavari svećenički i židovski prvaci pristupiše k njemu, podigoše tužbu protiv Pavla i zamoliše ga3. da im učini uslugu te da Pavla pošalje u Jeruzalem. Namjeravali su naime na putu postaviti zasjedu i ubiti ga.4. Fest odvrati da Pavao ostaje u tamnici u Cezareji, a on da će uskoro otići.5. ”Onda mogu”, reče, “ovlašteni od vas poći sa mnom i tužiti ga, ako je taj čovjek što kriv.”6. Nakon što je proboravio među njima ne više od osam ili deset dana, siđe u Cezareju. Sutradan sjede na sudačku stolicu i zapovjedi da dovedu Pavla.7. A kad ga dovedoše, stadoše oko njega Židovi koji su bili došli iz Jeruzalema i iznosili su mnoge i teške tužbe koje nisu mogli dokazati.8. Pavao se branio: “Nisam ništa skrivio protiv židovskog Zakona, niti protiv Hrama, niti protiv cara.”9. A Fest, htijući ugoditi Židovima, predloži Pavlu: “Hoćeš li uzići u Jeruzalem da ti ondje preda mnom za to sude?”10. A Pavao reče: “Ja stojim pred carevim sudom. Ovdje treba da mi se sudi. Židovima ništa nisam skrivio, kao što ti najbolje znaš.11. Ako li sam skrivio ili učinio nešto što zaslužuje smrt, ne tražim da budem pomilovan. Ako li na meni nema ništa od onoga za što me ovi tuže, nitko me ne može njima predati. Prizivam se na cara.”12. Tada Fest, posavjetovavši se sa savjetnicima, odgovori: “Na cara si se prizvao, k caru ćeš poći.”13. Nakon nekoliko dana kralj Agripa i Berenika dođoše u Cezareju da pozdrave Festa.14. I dok su ondje boravili više dana, kaza Fest kralju za Pavla govoreći: “Feliks je ostavio u tamnici nekoga čovjeka.15. Kad sam bio u Jeruzalemu, izađoše preda me svećenički glavari i židovske starješine tražeći da ga osudim.16. Ja im odgovorih da nije običaj u Rimljana osuditi nekoga prije nego se optuženi suoči s tužiteljima i dobije priliku da se brani od onoga za što je okrivljen.17. Kad se dakle oni ovdje sastadoše, bez ikakva odgađanja sutradan sjedoh na sudačku stolicu i zapovjedih da dovedu toga čovjeka.18. Ali tužitelji koji su stajali oko njega ne iznesoše nijedne krivnje za zločine koje sam ja naslućivao;\19. nego su se prepirali s njim o nekim pitanjima svoje vjere i o nekakvu Isusu koji je umro, a Pavao tvrdi da on živi.20. Kako ja nisam ništa razumio od te prepirke, upitah bi li htio ići u Jeruzalem da mu se ondje sudi za to.21. Međutim, kad se Pavao prizvao na sud njegova veličanstva, zapovjedio sam da ga čuvaju dok ga ne pošaljem caru.”22. Agripa na to reče Festu: “I ja bih rado čuo toga čovjeka.” A on reče: “Sutra ćeš ga čuti.”23. I kad sutradan Agripa i Berenika dođoše s velikim sjajem i uđoše u sudnicu sa zapovjednicima i najuglednijim gradskim ljudima, dovedoše Pavla na Festovu zapovijed.24. I reče Fest: “Kralju Agripa i vi svi prisutni! Vidite ovoga zbog kojega je navaljivalo na mene sve mnoštvo Židova u Jeruzalemu i ovdje vičući da ne smije dulje živjeti.25. A ja, razabravši da nije ništa učinio što zaslužuje smrt? a i on sam prizva se na sud njegova veličanstva? odlučih poslati ga k caru.26. Kako nemam sigurnih podataka koje bih o njemu napisao gospodaru, dovedoh ga pred vas, a osobito preda te, kralju Agripa, da bih, kad bude ispitan, mogao nešto napisati.27. čini mi se naime bezrazložno poslati sužnja, a njegove krivnje ne naznačiti.” Croatian Bible (GKS) 2010 No Data