Biblija u jednoj godini
Kolovoz 16

1. Nato odvrati Job:
2. Tako je i danas moja tužba kao prkos: teško tišti njegova ruka moje uzdisanje.
3. O, kad bih znao gdje bih ga našao, da stupim pred njegov sud!
4. Iznio bih pred njega svoju stvar, puna dokaza bila bi mi usta.
5. Želio bih znati riječi što bi mi ih odgovorio; htio bih saznati što bi mi rekao.
6. Bi li se u velikoj svojoj moći prepirao sa mnom? Ne, on bi pripazio na me.
7. Tamo bi se pravednik mogao prepirati s njim, pred svojim sucem oslobodio bih se zauvijek.
8. Ali pođem li prema istoku, nema ga tamo; pođem li prema zapadu, ne vidim ga.
9. Radi li na sjeveru, ne nalazim ga; okrene li prema jugu, ne mogu ga opaziti.
10. Ali on zna moj put; kad bi me prokušao, izišao bih kao zlato.
11. Koraka se njegova držala čvrsto moja noga; puta sam se njegova držao i nisam skrenuo nikada.
12. Od zapovijedi njegovih usta nisam odstupao nikada; riječi njegovih usta čuvao sam u grudima.
13. Uvijek je sebi jednak, tko će ga odvratiti: što njegova duša zaželi, ono učini.
14. On će dovršiti i moju sudbinu, i toga još u njega ima mnogo.
15. Zato se prestrašim pred njegovim licem; i kad pomislim na to, strah me od njega.
16. Bog je moje srce učinio plašljivim; Svemogući me je u strah utjerao.
17. Zbog tmine ne osjećam se uništen, niti zato što je mrak obavio moje lice.
1. Zašto Svemogući nije odredio kaznena vremena? Zašto njegovi vjernici ne gledaju njegove sudbene dane?
2. Granice se pomiču, stada se otimaju i gone se na pašu;
3. sirotama odgone magarca; u zalog uzimaju govedo udovici;
4. siromahe odbijaju s puta, i tko je god bijedan u zemlji, skriva se.
5. Eto, kao divlji magarci u pustinji izlaze oni na svoj posao, da traže sebi hranu; pustinja im daje kruh za djecu;
6. na polju kose sijeno, skupljaju u zlikovčevu vinogradu;
7. bez haljina noće goli, ni zimi nemaju pokrivala;
8. kisnu od dažda u gori, bez krova se privijaju k stijeni.
9. Od majčinih prsiju trgaju siroče, siromaha tlače pljenidbom:
10. hodaju goli, bez haljina, i gladni vuku snopove;
11. u svojim zidinama cijede ulje, grožđe u kacama gaze, a žeđaju.
12. Stenju pod ljudskim bjesnilom, viče duša ranjenih na smrt, a Bog ne pazi nikad na sramotu.
13. Drugi su kod neprijateljâ svjetlosti, ne poznaju njezine putove i ne ostaju na njezinim stazama.
14. Zorom ustaje krvnik, ubija uboge i siromahe, lupež se vuče okolo po noći.
15. Oko onoga koji je počinio preljub očekuje sumrak. Misli: nijedno me oko ne vidi, i skriva svoje lice.
16. Po mraku provaljuju u kuće, a po danu se zaključavaju. Ne žele znati za svjetlost;
17. jer je jutro njima svima jedna groza, vrijeme kad se može vidjeti smrtna strahota.
18. Neka propadne na površini vode! Neka je u zemlji prokleta njegova baština! Neka ne udari više nikada vinogradskom stazom!
19. Kao što suha žega siše snježnu vodu, tako podzemni svijet grabi zlikovce.
20. Neka ga zaboravi majčina utroba! Neka se crvi naslađuju na njemu! Neka ga se ne spominje nikada! Kao drvo skršit će se zloća.
21. Neka se združi s neplodnom koja ne rađa, on koji ne učini ništa dobro udovici.
22. Ipak daje njegova moć dug život silnicima; on ustane opet, makar se više nije uzdao u život.
23. Dade mu u što će se pouzdati, biva poduprt, oči su njegove na njihovim putovima.
24. Uzvise se? zamalo, pa ih više nema; padaju, prolaze kao sve; odreže ih se kao vrhove klasja.
25. Zar nije tako? Tko će me utjerati u laž? Tko će pokazati moj govor kao ništavan?!
1. Tada odgovori Bildad iz Šuaha:
2. Može li strahotom vladati onaj koji mirno čini red na visinama?
3. Ima li broja njegovim četama? I koga ne obasjava njegovo svjetlo?
4. Kako može biti čovjek u pravu protiv Boga? I kako može biti čist tko je rođen od žene?
5. Eto, ni mjesec ne sja bez ljage, ni zvijezde nisu čiste u njegovim očima,
6. a kamoli čovjek, upljuvak, čeljade, crv!
7. Prinesite Gospodu, obitelji naroda, prinesite Gospodu slavu i silu!
8. Dajte Gospodu slavu njegova imena! Prinesite žrtvu i stupite u njegove dvore!
9. Poklonite se Gospodu u sjaju svetosti njegove! Strepi pred njim, sva zemljo!
10. Oglasite među narodima: “Gospod kraljuje!” čvrsto je utemeljio svijet i ne će se poljuljati; pravedno sudi narodima.
9. Luđaku ne govori ništa na uho; jer on samo prezire tvoje mudre riječi!
1. Dužni smo mi jaki nositi slabosti slabih, a ne ugađati sebi.
2. Svaki od nas neka ugađa bližnjemu, da napredujemo u dobru.
3. Doista, ni Krist nije ugađao sebi, nego kao što je pisano: “Pogrde onih koji tebe grde, padoše na me.”
4. Jer što god je pisano, pisano je za našu pouku, da strpljivošću i utjehom Pisma imamo nadu.
5. A Bog strpljivosti i utjehe neka vam poda da složno mislite među sobom po Kristu Isusu,
6. da jednim srcem i jednim glasom slavite Boga i Oca Gospodina našega Isusa Krista.
7. Zato prihvaćajte jedni druge, kao što je Krist prihvatio vas na Božju slavu.
8. Tvrdim doista da je Krist bio sluga obrezanja zbog Božje istinitosti, da potvrdi obećanja dana ocima;
9. a pogani da slave Boga zbog milosrđa, kao što je pisano: “Zato ću te slaviti među poganskim narodima, i pjevat ću tvome imenu.”
10. I opet govori: “Veselite se, narodi, s njegovim narodom!”
11. I opet: “Hvalite Gospodina svi narodi, i neka ga slave svi puci!”
12. I opet Izaija govori: “Pojavit će se Jišajev korijen, onaj koji ustaje da vlada nad narodima, u njega će se narodi uzdati.”
13. Bog nade neka vas ispuni svakom radošću i mirom u vjeri, da obilujete u nadi, jakošću Duha Svetoga!
14. A ja sam osobno uvjeren za vas, braćo moja, da ste i sami puni dobrote, napunjeni svakoga znanja te da možete jedni druge urazumljivati.
15. A pišem vam dijelom slobodnije, da vas podsjetim na milost koja mi je dana od Boga:
16. biti službenik Krista Isusa među poganima, postavljen za svećenika Božjeg evanđelja, da prinos pogana bude ugodan i posvećen u Duhu Svetome.
17. Imam se dakle čime ponositi u Kristu Isusu kod Boga.
18. Jer ne usuđujem se išta spominjati osim onoga što je Krist učinio po meni da k poslušnosti privede poganske narode riječju i djelom,
19. u silnim znamenjima i čudesima, snagom Duha Božjega, tako da sam od Jeruzalema naokolo sve do Ilirika napunio Kristovim evanđeljem.
20. Posebno sam se trudio da ne propovijedam evanđelja tamo gdje je Krist već bio spominjan, kako ne bih gradio na tuđemu temelju.
21. Postupao sam u skladu s onim što je napisano: “Oni kojima nije naviješten, vidjet će; i oni koji nisu čuli o njemu govoriti, razumjet će.”
22. Zbog toga sam mnogo puta bio spriječen da dođem k vama.
23. Sada više nemam polja djelovanja u ovim krajevima? a kako već mnogo godina imam želju doći k vama?
24. kad pođem u Španjolsku, nadam se vidjeti vas na prolazu i primiti vašu pomoć nakon što nakratko uživam u vašem društvu.
Croatian Bible (GKS) 2010
No Data