Biblija u jednoj godini
Kolovoz 21

1. čuj dakle, Jobe, moj govor! Svima mojim riječima posudi svoje uho!
2. Evo, već otvorih svoja usta; moj jezik neka govori krepko!
3. Moje riječi proizlaze iz iskrena srca; usne moje govore čistu istinu.
4. Duh me je Božji stvorio; dah me je Svemogućega oživio.
5. Ako možeš, opovrgni me! Pripravi se! Stani mi nasuprot!
6. Eto, pred Bogom vrijedim toliko koliko ti; i ja sam od gline napravljen.
7. Eto, preda mnom te ne treba strašiti tjeskoba! Ne će te tištiti od mene neki pritisak!
8. A sada ti veliš preda mnom? posve sam jasno čuo te riječi:
9. čist sam, bez pogrješke, pravedan sam i bez krivnje.
10. On (Bog) traži samo izlike protiv mene, vidi u meni svojega neprijatelja.
11. Noge je moje nategnuo u klade, pazi na sve moje staze.”
12. Ovdje nemaš pravo! Pa ti odgovaram; jer je Bog više negoli čovjek!
13. Kako se možeš prepirati s njim: “Ne odgovara on čovjeku na svaku riječ!”
14. Na jedan način govori Bog i na dva; ali se ne pazi na to.
15. U snu, u noćnoj prikazi, kad tvrd san padne na ljude, kad drijemaju na postelji i
16. tada otvara uho ljudima i straši ih opomenom,
17. da odvrati čovjeka od njegova djela, da ga očuva od oholosti.
18. Tako čuva njegovu dušu od podzemnoga svijeta, njegov život od smrti strijelom.
19. Na njegovoj ga postelji opominje bolima, boj jednako bjesni u njegovim udovima.
20. Njegovo stanje ogadi mu kruh i njegovoj duši jelo najmilije.
21. Tijelo njegovo opada, ne vidi ga se više; vide se kosti njegove koje se prije nisu vidjele.
22. Duša se njegova približava grobu, njegov život carstvu mrtvih.
23. Onda stane pred njega glasnik Božji, posrednik, jedan od tisuća, da opomene čovjeka na njegovu dužnost,
24. tada mu se Bog smiluje. Rekne: izbavi ga! Ne treba silaziti u grob, dobio sam već otkup.
25. Tada zasja njegovo tijelo više nego u mladosti; tada se on vrati u dane mladenačke snage.
26. Vapi k Bogu i on mu je milostiv, daje mu da u veselju gleda njegovo lice; tako on vrati čovjeku njegovo pravo.
27. Pred narodom progovori i zapjeva: bio sam sagriješio i nepravdu činio, ali mi Bog nije uzvratio.
28. On je izbavio moju dušu da ne ode u grob; život se moj veseli svjetlosti.
29. Eto, sve to čini Bog dvaput, triput čovjeku,
30. da otrgne njegovu dušu od groba, da mu svijetli svjetlost živih.
31. Jobe, pazi! Slušaj me! Šuti da ja govorim!
32. Ali ako imaš dokaza, iznesi mi ih! Govori! Rado ću ti dati za pravo.
33. Ako li nemaš, slušaj ti mene! Šuti! Naučit ću te mudrosti.
1. Elihu opet progovori:
2. ”čujte, mudri, moje riječi! Vi razumni, poslušajte me!
3. Jer uho istražuje riječi kao što grlo kuša jelo.
4. Što je pravo istražit ćemo, što je dobro izvidjet ćemo za se.
5. Job je ustvrdio: Pravedan sam! Ipak mi je Bog oduzeo moju pravednost.
6. Ja sam kao lažac protiv svoje pravice; bez krivnje pogodi me smrtno strijela.
7. Gdje je još čovjek kao Job, koji pije psovku kao vodu?!
8. Koji se pridružio zlikovcima i općio s bezbožnim ljudima?!
9. Ipak tvrdi: Ništa ne koristi čovjeku da živi s Bogom u prijateljstvu!
10. Zato me poslušajte, ljudi razumni! Daleko neka je od Boga da on čini opačine, daleko od Svemogućega da on radi nepravedno!
11. On samo vraća čovjeku po njegovu djelu i pušta da ga snađe po njegovu životu.
12. Doista, Bog ne radi nepravedno, Svemogući ne izvrće pravde.
13. Tko se s njim brine za zemlju? Tko je utemeljio cijeli svijet?
14. Kad bi samo mislio na samoga sebe, kad bi uzeo svoj duh i svoj dah:
15. preminulo bi najednom svako tijelo, čovjek bi se opet vratio u prah.
16. Ako si razuman, pripazi na ovo, poslušaj glas mojih riječi:
17. Može li biti vladar onaj koji mrzi pravdu? Ili: hoćeš li okriviti Pravednoga, Jakoga,
18. koji rekne knezu: nedostojniče, a velikašu: zlikovče?
19. On ne pristaje uz velike, ne pretpostavlja bogate siromasima; jer su svi oni djelo njegovih ruku.
20. Umiru za tren i usred noći; udari bogate: nestane ih; obori jakoga, a da ni ne makne rukom.
21. Oči njegove počivaju na putu svakoga; gleda sve njegove korake.
22. Nema tmine, nema mraka gdje bi se sakrili zlikovci.
23. On ne određuje rok čovjeku kada se javi Bogu na sudu.
24. On satire jake bez preslušanja, postavlja druge na njihovo mjesto.
25. On već zna njihova djela, zato ih obori preko noći; tamo leže satrveni.
26. Kao zločince kazni ih na mjestu gdje svi vide,
27. jer su odstupili od njega, nisu pazili na putove njegove,
28. pustili su da do njega dopre vika siromaha. A on čuje pomaganje nevoljnika.
29. I kad se on primiri, tko ga smije osuditi? I kad sakrije lice, tko će ga tada vidjeti? Ali on bdije nad narodima i nad svakim čovjekom,
30. da ne vladaju bezbožnici koji su zamke za narod.
31. Pa smije li jedan kazati Bogu: Ja moram to podnositi, a ne činim ništa zlo!
32. Što ne vidim, to mi pokaži! Ako sam činio nepravdu, ne ću je opet činiti.
33. Mora li on po tvojemu mišljenju plaćati zato jer se ti nećkaš? Ti se moraš odlučiti, ne ja! Govori što znaš!
34. Ljudi razumni i svaki mudar koji me sluša čovjek kazat će mi:
35. Job govori nerazumno, riječi su njegove nerazborite.
36. Zato neka se iskuša Job do kraja zbog svojih bezbožnih prigovora!
37. Jer dodaje na svoju krivnju još bunu, psuje u našoj sredini, na sva usta govori protiv Boga.”
4. Kliči Gospodu, sva zemljo! Radujte se, pjevajte i svirajte!
5. Zapjevajte Gospodu uz citru, uz harfu pjevajući pjesme!
6. S trubama i zvukovima roga kličite pred kraljem, Gospodom!
7. Neka buči more i što je u njemu, krug zemaljski i stanovnici njegovi!
8. Rijeke nek zajedno pljuskaju rukama, nek se raduju gore
9. pred Gospodom koji dolazi suditi zemlju. Sudit će krugu zemaljskom po pravdi i narodima po pravici!
19. Slušaj, sine moj, i budi mudar, i okreni svoje srce ravno na pravi put!
20. Ne budi među pijanicama i izjelicama!
21. Jer pijanica i izjelica osiromaše, i pospanost odijeva u prnje.
1. Ja vam, braćo, nisam mogao govoriti kao duhovnima, nego kao tjelesnima, kao maloj djeci u Kristu.
2. Mlijeko sam vam davao da pijete, a ne hranu; jer još niste mogli, a ni sad još ne možete
3. jer ste još tjelesni. Zaista, dok među vama ima zavisti i prepiranja, niste li tjelesni, i ne živite li po čovjeku?
4. Jer kad netko govori: “Ja sam Pavlov”, a drugi: “Ja Apolonov”, ne postupate li samo kao ljudi?
5. Tko je dakle Apolon, a tko je Pavao? Sluge po kojima ste primili vjeru, svaki kako mu je Gospodin dao.
6. Ja posadih, Apolon zali, a Bog dade te uzraste.
7. Tako niti je što onaj koji sadi, ni onaj koji zalijeva, nego Bog koji daje te raste.
8. A onaj koji sadi i koji zalijeva jedno su i svaki će primiti svoju plaću po svojemu trudu.
9. Mi smo naime Božji suradnici, a vi ste Božja njiva, Božja građevina.
10. Po Božjoj milosti koja mi je dana ja kao mudri graditelj postavih temelj, a drugi zida, ali svaki neka gleda kako zida.
11. Jer drugoga temelja nitko ne može postaviti osim onoga koji je postavljen, a to je Isus Krist.
12. Ako li tko nadograđuje na tome temelju zlato, srebro, drago kamenje, drvo, sijeno, slamu,
13. svačije će djelo izaći na vidjelo. Dan (suda) će pokazati, jer će se ognjem otkriti i oganj će iskušati kakvo je čije djelo.
14. Ako ostane čije djelo što je nazidao, primit će plaću.
15. A čije djelo izgori, trpjet će štetu, a sam će se spasiti, ali kao kroz oganj.
16. Ne znate li da ste Božji hram i da Duh Božji prebiva u vama?
17. Ako li tko razori Božji hram, upropastit će njega Bog; jer je Božji hram svet, a to ste vi.
18. Nitko neka se ne vara! Ako tko među vama misli da je mudar na ovome svijetu, neka bude lud da bi bio mudar!
19. Jer je mudrost ovoga svijeta ludost pred Bogom; pisano je naime: “On hvata mudre u njihovu lukavstvu.”
20. I opet: “Gospodin zna misli mudrih, da su ništavne.”
21. Zato nitko neka se ne hvali ljudima, jer je sve vaše:
22. bio Pavao ili Apolon ili Kefa, ili svijet, ili život, ili smrt, ili sadašnje, ili buduće: sve je vaše;
23. a vi ste Kristovi, a Krist je Božji.
Croatian Bible (GKS) 2010
No Data