Biblija u jednoj godini Kolovoz 5Jobu 1:1-221. Bio je čovjek u zemlji Usu po imenu Job. On je bio čovjek pošten i pravedan, bojao se Boga i klonio se zla.2. Imao je sedam sinova i tri kćeri.3. Imao je sedam tisuća ovaca, tri tisuće deva, pet stotina jarmova volova, pet stotina magarica; osim toga veoma mnogo čeljadi. Bio je bogatiji od svih sinova Istoka.\4. A bio je običaj u njegovih sinova da svaki od njih održi gozbu u kući određenog dana. I k svojim trima sestrama slali bi pozive, da jedu i piju s njima.5. A kad bi se izredali u gozbama, tad bi dao Job da se pozovu i da priprave za žrtvu. Rado bi onda prinosio žrtvu paljenicu za svakoga od njih. Jer je mislio Job: “Možda su sagriješila moja djeca i uvrijedila Boga u svom srcu.” Tako je činio Job svaki put.6. A dogodi se jednoga dana pa dođoše Božji sinovi i stupiše pred Gospodina. I Sotona se pojavi među njima.7. I Gospodin upita Sotonu: “Odakle dolaziš?” Sotona odgovori Gospodinu: “Prošao sam zemljom i putovao po njoj.”8. Tada reče Gospodin Sotoni: “Jesi li opazio i mojega slugu Joba? Nema takva čovjeka na zemlji. Pošten je i pravedan, boji se Boga i kloni se zla.”9. Sotona odvrati Gospodinu: “Je li možda Job uzalud tako bogobojazan?10. Ne ograđuješ li njega i njegovu kuću i sve što mu pripada? Djelo njegovih ruku blagoslivljaš i njegov se posjed širi dalje u zemlje.11. Ali pruži samo jednom ruku i dotakni se njegova imanja, ne će li otvoreno ustati protiv tebe!”12. Tada reče Gospodin Sotoni: “Dobro, sve njegovo imanje neka je u tvojoj vlasti. Samo na njega samoga ne smiješ staviti ruku.” I Sotona ostavi Gospodina.13. I dok su jednoga dana Jobovi sinovi i kćeri bili na gozbi u kući svojega najstarijeg brata i pili vino,14. stiže glasnik k Jobu i javi: “Volovi su orali i magarice su pasle uz njih.15. Tada udariše Sabejci, oteše ih, pobiše sluge mačem. Jedini ja utekoh da ti to javim.”16. Još je on govorio kad dođe drugi i javi: “Oganj Božji pade s neba i spali ovce i sluge, i proždre ih. Jedini ja utekoh da ti to javim.”17. Još je on govorio kad dođe opet jedan i javi: “Kaldejci sastaviše tri čete, udariše na deve, otjeraše ih i pobiše sluge mačem. Jedini ja utekoh da ti to javim.”18. Dok je još taj govorio, dođe daljnji i javi: “Tvoji sinovi i kćeri bili su na gozbi i vino su pili u kući svojega najstarijeg brata.19. Najednom zahuji jak vihor iz pustinje i udari u četiri ugla kuće, tako da se ona obori na mlade ljude. Tako oni pogiboše. Jedini ja utekoh da ti to javim.”20. Tada ustade Job, razdere svoju haljinu i ostriže sebi kosu. Onda se baci ničice na zemlju, duboko se pokloni.21. I pomoli se: “Gol izađoh iz krila svoje majke. Gol se opet onamo vraćam. Gospodin dade, Gospodin uze. Neka je blagoslovljeno ime Gospodnje!”22. Kod svega toga ne sagriješi Job i ne reče nikakve nepristojne riječi protiv Boga.Jobu 2:1-131. A dogodi se jednoga dana da dođoše sinovi Božji i stupiše pred Gospodina. I Sotona se pojavi među njima i stupi pred Gospodina.2. I Gospodin upita Sotonu: “Odakle dolaziš?” Sotona odgovori Gospodinu: “Prošao sam zemljom i putovao po njoj.”3. Tada reče Gospodin Sotoni: “Jesi li opazio i mojega slugu Joba? Nema takva čovjeka na zemlji. Pošten je i pravedan, boji se Boga i kloni se zla. I premda si me nagovorio da mu naškodim ni zbog čega, još je uvijek utvrđen u svojoj pobožnosti.”4. Sotona odvrati Gospodinu: “Kožu za kožu. Sve što ima čovjek daje za svoj život.5. Ali pruži samo jednom svoju ruku i dotakni se njegovih kostiju i mesa, ne će li otvoreno ustati protiv tebe!”6. Tada reče Gospodin Sotoni: “Dobro, neka ti je on u vlasti. Samo mu moraš poštedjeti život!”7. I Sotona ostavi Gospodina i udari Joba zlim prištem od pete do tjemena.8. A on uze crijep da se njime struže; pritom je sjedio na smetlištu.\9. Tada ga prekori njegova žena: “Držiš li se još uvijek tvrdo svoje pobožnosti? Odreci se Boga pa umri!”10. A on joj odgovori: “Kao luđakinja brbljaš. Dobro smo primali od Boga, a zla zašto da ne primamo?” Kraj svega toga ne sagriješi Job svojim usnama.11. Kada tri Jobova prijatelja čuše za svu nesreću što se bila svalila na nj, dođoše svaki iz svojega mjesta: Elifaz iz Temana, Bildad iz Šuaha i Sofar iz Naama. Oni se dogovoriše da mu iskažu svoju sućut i da ga utješe.12. A kad izdaleka podigoše oči i ne prepoznaše ga, pročeše glasno plakati, razderaše svoje haljine i posuše se prahom po glavi bacajući ga uvis.13. I sjedili su kod njega na zemlji sedam dana i sedam noći, a da ne progovoriše ni riječi jer vidješe da je njegova bol vrlo velika.Psalmi 91:7-137. I padne li uza te tisuću i deset tisuća s desne tvoje, tebi se ne će približiti.8. Samo ako budeš gledao svojim očima, vidjet ćeš plaću grešnika.9. ”Da, ti si moje utočište, Gospode!” Svevišnjega si uzeo sebi za utočište.10. Ne će te stići nesreća, nevolja se ne će približiti tvojemu šatoru.11. Jer je svojim anđelima zapovjedio za tebe da te čuvaju na svim tvojim stazama.12. Nosit će te na svojim rukama, da se ne spotakne o kamen tvoja noga.13. Gazit ćeš lava i ljuticu, zgazit ćeš lavića i zmaja.Izreka 22:13-1413. Lijenčina govori: “Vani je lav; mogao bih na ulici biti razderan.” \14. Duboka su jama usta bludnice; na koga se Gospodin gnjevi, u nju će pasti. \Rimljanima 7:1-251. Ili ne znate li, braćo? jer govorim onima koji znaju Zakon? da Zakon vlada nad čovjekom dok je živ?2. Jer je udana žena vezana Zakonom za muža dok on živi; a ako je njezin muž umro, razriješena je od muževa Zakona.\3. Zato, dok joj je muž živ, zvat će se preljubnica ako pođe za drugoga muža; a ako joj umre muž, slobodna je od Zakona tako da nije preljubnica ako pođe za drugoga muža.\4. Dakle, braćo moja, i vi umrijeste Zakonu Kristovim tijelom, da pripadnete drugome, onome koji je uskrišen od mrtvih, da plod donosimo Bogu.5. Jer kad smo bili u tijelu, grješne strasti koje su se služile Zakonom djelovale su u našim udovima da donosimo plod smrti.6. A sad se oslobodismo Zakona koji nas je držao, da služimo u novosti Duha, a ne u stareži slova.7. Što ćemo dakle reći? Je li Zakon grijeh? Bože sačuvaj! Nego ja grijeha nisam poznao osim po Zakonu; doista, ne bih znao za požudu dok Zakon nije kazao: “Ne poželi!”\8. A grijeh iskoristi prigodu po zapovijedi i probudi u meni svaku želju; jer je grijeh bez Zakona mrtav.\9. Ja sam živio nekoć bez Zakona; a kad dođe zapovijed, grijeh oživje.\10. A ja umrijeh; i nađe se da mi je zapovijed bila na smrt, a trebala me je voditi k životu.\11. Jer grijeh, iskoristivši prigodu po zapovijedi, prevari me i ubi me njome.12. Tako je dakle Zakon svet, i zapovijed je sveta, pravedna i dobra.13. Zar je ono što je dobro meni postalo uzrok smrti? Bože sačuvaj! Nego grijeh, da se pokaže onim što zaista jest, očitovao se u svoj svojoj žestini po nečem dobrom i donio mi smrt posluživši se zapovijeđu.14. Znamo naime da je zakon duhovan; a ja sam tjelesan, prodan pod grijeh.\15. Doista ne znam što činim, jer ne činim ono što hoću, nego ono što mrzim.16. Ako li činim ono što ne ću, slažem se sa Zakonom: dobar je.17. A to ne činim više ja, nego grijeh koji prebiva u meni.18. Znam naime da dobro ne prebiva u meni, to jest u mojemu tijelu. Jer dobro htjeti jest u mojoj moći, ali nije i činiti ga.19. Jer dobro koje hoću ne činim nego zlo koje ne ću, to činim.20. A kad činim ono što ne ću, zapravo to ne činim ja, nego grijeh koji prebiva u meni.21. Nalazim dakle ovaj zakon: kad hoću dobro činiti, u meni je zlo.22. Jer imam radost u Božjemu Zakonu po unutrašnjem čovjeku,23. ali vidim drugi zakon u svojim udovima koji se protivi zakonu mojega uma i zarobljava me zakonom grijeha koji je u mojim udovima.24. Ja, nesretni čovjek! Tko će me izbaviti od ovog smrtnog tijela?25. Hvala Bogu po Isusu Kristu, Gospodinu našemu! Tako dakle ja sâm umom služim Božjem zakonu, a tijelom zakonu grijeha. Croatian Bible (GKS) 2010 No Data