|
|
| 1. Zovi dakle ako ti se tko odazove, i kojemu ćeš se od anđela obratiti. |
| 2. Bezumnika ubija samo njegova zla volja. Luđaka usmrćuje njegov inat. |
| 3. Vidje li luđaka: bio se tvrdo ukorijenio. Ali se najednom sruši njegova kuća. |
| 4. Bez pomoći ostadoše njegova djeca; satrše ih na vratima bez branitelja. |
| 5. Gladni pojedoše što je on žeo; usred trnja to sebi uzimaju. Žedni čeznu za njegovim posjedom. |
| 6. Jer nesreća ne niče iz zemlje, i nezgoda ne izlazi iz praha. |
| 7. Ne, čovjek se rađa za patnju, kao što ognjene iskre vrcaju uvis. |
| 8. Ali ja bih pošao k Bogu, pred Boga bih iznio svoju stvar. |
| 9. Njegovo je upravljanje veliko i neshvatljivo, puno čudesa što ih nitko ne izbroji. |
| 10. Spušta dažd na zemlju, izlijeva vodu na polja. |
| 11. Ponižene podiže uvis, žalosne uzvisuje k sreći. |
| 12. Planove lukavih uništava, njihove ruke ništa potpuno ne završe. |
| 13. Mudre hvata u njihovu lukavstvu, sruši se plan lukavih. |
| 14. Po bijelom danu nailaze na mrak i u podne pipaju kao po noći. |
| 15. Iz njihovih ralja on trga porobljenoga, spašava siromaha čovjeka iz ruku silnika. |
| 16. Slabomu procvate nova nada, a zloća mora zatisnuti svoja usta. |
| 17. Eto, sretan čovjek koga Bog upućuje! I zato ne odbacuj opomene Svemogućega! |
| 18. Kad on rani, on i zavija; kad udara, njegova ruka i iscjeljuje. |
| 19. U šesterostrukoj potrebi izbavit će te, u sedmoj te se ne će zlo dotaći. |
| 20. U gladi će te otkupiti od smrti, u ratu od mača. |
| 21. Od biča jezika bit ćeš sakriven; dođe li i pustoš, ne ćeš znati za strah. |
| 22. Smijat ćeš se pustoši i gladi, ne ćeš se bojati zemaljske zvjeradi. |
| 23. Jer ćeš s poljskim kamenjem biti u savezu, i zvjerad će biti s tobom u miru. |
| 24. Tada ćeš vidjeti da je mir u tvojemu šatoru, uredit ćeš svoju kuću, i ne će ti ništa nedostajati. |
| 25. Vidjet ćeš kako ti se množi broj djece, tvoj će porod rasti kao trava na njivi. |
| 26. U sitoj starosti sići ćeš u grob, kao što se snopovi žita kupe u vrijeme zrelosti. |
| 27. Eto, pretražismo to; tako je; a ti poslušaj i razumij! Job se tuži da trpi više nego što je zaslužio. |
|
|
| 1. Nato Job odgovori: |
| 2. O, da bi se samo izmjerila moja zla volja, i zajedno se stavila na vagu moja patnja! |
| 3. Teža bi ona bila od morskoga pijeska; zato su zbunjujuće moje riječi. |
| 4. Jer su strijele Svemogućega u meni, njihov otrov ispija mi duh, strahote Božje udaraju na me. |
| 5. Riče li divlji magarac na paši, muče li vol uz svoju kuću? |
| 6. Može li se bljutavo jesti bez soli, ima li slasti u bjelanjku jajeta? |
| 7. Gadi mi se to samo dotaknuti, gadi mi se moj nečisti kruh. |
| 8. O, da bi se ispunilo za čim težim; da bi mi Bog dao za čim uzdišem! |
| 9. Da bi me Bog htio uništiti; da bi mahnuo svojom rukom i istrijebio me! |
| 10. To bi mi bila utjeha; poskočio bih od radosti, ako i gorim od boli; ipak se ne protivim riječima Svetoga. |
| 11. Gdje da nađem snagu da još dulje izdržim? Kad će doći kraj da još mogu čekati? |
| 12. Je li moja snaga kao snaga kamenja i je li moje meso od mjedi? |
| 13. Nije li me ostavila sva pomoć, nije li mi oduzeta svaka potpora? |
| 14. Nesretnomu treba sućut prijatelja, iako je odbacio strah Svevišnjega! |
| 15. Moja nevjerna braća su kao zimski potok, prolaze kao nabujali potoci |
| 16. koji su mutni od leda u kojima se krije snijeg. |
| 17. U vrijeme žege presuše, iščeznu iz svojega korita kad ugrije. |
| 18. Tragovi njihova toka izgube se, dignu se kao para i nestanu. |
| 19. Karavane iz Teme gledale su ih, i trgovačke povorke iz Sabe oslanjale se na njih; |
| 20. ali se prevariše u svojemu uzdanju: dođoše tamo i pogledaše se prevareni. |
| 21. Tako ste sad i vi meni: gledate tu strahotu i bojite se. |
| 22. Jesam li vam rekao: dajte mi štogod, poklonite mi od svojega imanja! |
| 23. Ili, izbavite me iz neprijateljeve ruke, iskupite me iz ruku nasilnikâ? |
| 24. Poučite me, i ja ću šutjeti; obavijestite me u čemu sam pogriješio! |
| 25. Zašto se rugati otvorenim riječima, i što dokazuje kad vi korite? |
| 26. Vama su dokaz puste riječi, a očajnikov je govor vjetar. |
| 27. Na sirotog napadate i kopate jamu svojemu prijatelju. |
| 28. Zato imajte dobrotu, poslušajte me; ne ću vam sigurno lagati u oči. |
| 29. Promislite, da ne bude nepravde; promislite, ja sam još u pravu. |
| 30. Ima li nepravde na mom jeziku, ne razabiru li moja usta zlo? |
|
|
| 1. Psalam. Pjesma. Za dan subotnji. |
| 2. Dobro je hvaliti Gospoda i pjevati tvojemu imenu, Svevišnji, |
| 3. navješćivati jutrom tvoju dobrotu, a noću vjernost tvoju |
| 4. uz harfu s deset žica i uz liru, s pjesmom na citri. |
| 5. Jer razveselio si me, Gospode, svojim djelima! Kličem zbog djela tvojih ruku. |
| 6. Kako su velika tvoja djela, Gospode, i vrlo duboki naumi tvoji! |
| 7. Nerazuman čovjek to ne zna i luđak to ne shvaća: |
|
|
| 16. Tko pritišće siromaha, neka mu pruži mogućnost prednosti! |
|
|
| 22. Jer znamo da sve stvorenje zajedno uzdiše i muči se sve do sada. |
| 23. A ne samo ono, nego i mi sami koji imamo prvine Duha, i mi sami u sebi uzdišemo čekajući posinjenje, otkupljenje svojega tijela. |
| 24. U nadi se naime spasismo. A nada koja se vidi, nije nada; jer što tko vidi, kako će se tome nadati? |
| 25. Ako li se nadamo onome što ne vidimo, čekamo sa strpljivošću. |
| 26. A tako nam i Duh pomaže u našoj slabosti; jer ne znamo za što ćemo se moliti kako treba, nego sam Duh posreduje za nas neiskazanim uzdisanjem. |
| 27. A onaj koji ispituje srca, zna što je želja Duha, jer po Božjoj volji posreduje za svete. |
| 28. Znamo doista da se onima koji ljube Boga sve okreće na dobro, onima koji su pozvani po njegovu naumu. |
| 29. Jer one koje unaprijed zna, njih je i predodredio da budu slični obličju njegova Sina, da on bude prvorođenac među mnogom braćom. |
| 30. Koje predodredi, njih i pozva; a koje pozva, njih i opravda; a koje opravda, njih i proslavi. |
| 31. Što ćemo dakle reći na ovo? Ako je Bog za nas, tko će protiv nas? |
| 32. On koji dakle svojega vlastitog Sina nije poštedio, nego ga je predao za sve nas, kako da nam s njim ne daruje sve? |
| 33. Tko će optužiti izabrane Božje? Bog je onaj koji ih opravdava. |
| 34. Tko će osuditi? Krist Isus, koji je umro, pa još i uskrsnuo, koji je s desne strane Bogu, koji nas i zagovara. |
| 35. Tko će nas rastaviti od Božje ljubavi u Kristu Isusu? Nevolja? Ili tjeskoba? Ili progonstvo? Ili glad? Ili golotinja? Ili pogibao? Ili mač? |
| 36. Kao što je pisano: “Zbog tebe nas ubijaju povazdan; drže nas kao ovce koje su za klanje.” |
| 37. Ali u svemu tome pobjeđujemo zbog onoga koji nas ljubi. |
| 38. Doista sam uvjeren da nas ni smrt, ni život, ni anđeli, ni poglavarstva, ni sadašnjost, ni budućnost, ni sila, |
| 39. ni visina, ni dubina, ni drugo kakvo stvorenje ne može rastaviti od Božje ljubavi koja je u Kristu Isusu, Gospodinu našemu. |
|
|
| Croatian Bible (GKS) 2010 |
| No Data |