Biblija u jednoj godini
Kolovoz 8

1. Nije li u mučnom radu čovjek na zemlji? Nije li život njegov sudbina nadničara?
2. Jednak robu što uzdiše za sjenom; jednak najamniku što još čeka plaću?
3. Tako mi postadoše baštinom mjeseci puni jada; moj su dio bile noći nevolje.
4. Kad legnem na počinak, mislim kad ću ustati? Kad će proći noć? I prevrćem se bez pokoja dok ne osvane jutro.
5. Tijelo je moje odjeveno u trulež, koža je moja slična zemljanoj kori; još malo i raspuknut će se.
6. Moji dani proletješe brže od čunka, prođoše bez nadanja.
7. Spomeni se da je moj život samo dah, da se moje oko ne će više obradovati dobru!
8. Tko me sada još gleda, ne će me doskora više vidjeti; tvoj pogled, kada me potraži, ne će me više naći.
9. Kao što se oblak razilazi i nestaje, tako tko siđe u grob, ne će se više nikada vratiti.
10. Nikada se više ne će vratiti svojoj kući, i njegov ga stan nikada više ne će vidjeti.
11. Zato ja ne ću braniti svojim ustima, govorit ću u tuzi duha, naricat ću u jadu svoje duše.
12. Jesam li more ili morska neman pa me tjeraš da budem budan?
13. Kada pomislim: utješit će me moja postelja, moje počivalište pomoći će mi da podnosim svoju nevolju,
14. tada me pohodiš strašnim snovima i prepadaš me utvarama,
15. da bih prije odabrao biti udavljen, i smrt bih prije volio vidjeti, nego te svoje kosti.
16. Dojadilo mi je; ne ću vječno živjeti; prođi me se; jer su dani moji samo dah.
17. Što je čovjek da ga tako cijeniš i da mu upravljaš svoj pogled?
18. Da ga pohađaš svako jutro i kušaš svaki čas?
19. Kad ćeš se već odvratiti od mene i pustiti me da progutam svoju pljuvačku?
20. Pa i kad bih sagriješio, što bih time nanio tebi, čuvaru ljudskih srdaca? Zašto me stavljaš sebi za biljeg? Zato da ti ja služim kao nišan?
21. Zar mi ne možeš oprostiti moj prijestup i otpustiti moju krivnju? Jer ću sad leći u prah, i kad me potražiš, ne će me više biti.
1. Tada odvrati Bildad iz Šuaha:
2. Dokle ćeš još tako govoriti? Jesu li buran vjetar riječi tvojih usta?
3. Zar možda Bog izvrće pravo? Zar Svemogući izvrće pravednost?
4. Budući da su tvoja djeca griješila protiv njega, predade ih on vlastitoj opačini.
5. Ako ti tražiš Boga i vapiš k Svemogućemu za milost,
6. ako si čist i čestit, on će se zauzeti za te i vratit će ti stan koji ti pripada.
7. Malena će se onda ukazati prijašnja tvoja sreća, a buduća tvoja sudbina bit će sjajna.
8. Pitaj samo prijašnje naraštaje i pripazi na mudrost njihovih otaca!
9. Jer mi jučerašnji, mi smo bez znanja, naši su dani na zemlji sjena.
10. Oni ti mogu otkriti i kazati, i iz blaga svoje mudrosti iznijeti riječi.
11. Uzraste li trska gdje nema bare? Uzvine li se šaš daleko od vode?
12. Još je u soku, još nije odrezan, a osuši se prije svake trave.
13. To je sudbina svih koji zaboravljaju Boga; tako propada nada svakoga zlikovca.
14. Bablje ljeto, to je njegovo nadanje; paučina je njegovo uzdanje.
15. Nasloni se na svoju kuću, ali ona ne stoji tvrdo; uhvati se za nju, ali se ona ne može održati.
16. Zeleni se na suncu; daleko preko vrta pružaju se njegovi ogranci.
17. Žile se njegove zapleću u hridni krš, kamenje mu daje tvrdoću.
18. Ali kad ga se iščupa iz njegova mjesta, ono ga se odrekne: Nikada te ne vidjeh!
19. Eto, to je radost njegove sudbine, a iz praha niče drugi.
20. Gle, Bog ne odbacuje dobroga, a zlikovca ne prihvaća za ruku.
21. On će još napuniti tvoja usta smijehom i tvoje usne slavospjevom.
22. Tada će se tvoji neprijatelji odjenuti u sramotu, i nestat će šatora zlikovčeva.
8. Pa kad bezbožnici niču kao trava i cvjetaju svi zločinci, određeni su da izginu zauvijek.
9. A ti si dovijeka uzvišen, Gospode.
10. A tvoji neprijatelji, Gospode, tvoji neprijatelji će izginuti, svi će se zločinci raspršiti.
11. Uzdigao si mi snagu kao u bivola, pomazao si me uljem čistim.
12. I oko moje gleda poraz protivnika mojih. Uši mi slušaju o tim zločinaca koji ustaju na me.
13. Pravednik će cvjetat kao palma i rasti kao libanonski cedar:
14. zasađeni u Domu Gospodnjem, cvjetat će u dvorima Boga našega.
15. U starosti donosit će plod, bit će sočni i svježi,
17. Prigni svoje uho i slušaj riječi mudrih ljudi! Pazi na moju pouku!
18. Jer je milina ako ih čuvaš u svome srcu. O, da bi sve bile spremne na tvojim usnama!
19. Da se tvoje uzdanje utemelji na Gospodinu, upućujem te danas na njegove putove.
20. Jest, trideset sam ti ih napisao sa savjetima i poukama,
21. da ti priopćim istinu, pouzdane riječi, da možeš pravo odgovoriti onome koji te upita.
1. Istinu govorim u Kristu, ne lažem. Moja savjest mi to svjedoči u Duhu Svetom:
2. vrlo mi je žao, i srce me boli bez prestanka.
3. Jer bih želio biti proklet i odvojen od Krista za svoju braću, sunarodnjake svoje po tijelu.
4. Oni su Izrćlci, imaju posinjenje i slavu, saveze, zakonodavstvo, bogoštovlje i obećanja.
5. Njihovi su oci, i od njih je Krist po tijelu; Bog koji je iznad svega, neka bude blagoslovljen uvijeke. Amen.
6. Ne kao da je zakazala Božja riječ, jer nisu svi Izrćlci oni koji su od Izrćla.
7. Niti su svi djeca koji su Abrahamovi potomci, nego: “Po Izaku zvat će se tvoje potomstvo.”
8. To jest, nisu oni djeca Božja koji su po tijelu djeca, nego djeca obećanja računaju se u potomstvo.
9. Ovo je naime riječ obećanja: “U ovo vrijeme doći ću, i Sara će imati sina.”
10. A ne samo to, nego i Rebeka koja je zanijela od jednoga, Izaka, našega oca.
11. Jer dok se još nisu rodili, niti učinili išta dobra ili zla, da ostane Božji naum o izboru?
12. koji nije zbog djelâ, nego zbog onoga koji poziva? rečeno joj je: “Stariji će služiti mlađemu.”
13. Kao što je pisano: “Jakova sam odabrao, a Ezava izostavio.”
14. Što ćemo dakle reći: Zar kod Boga ima nepravde? Bože sačuvaj!
15. Mojsiju naime govori: “Smilovat ću se onome kome hoću i sažalit ću se nad onim nad kim hoću.”
Croatian Bible (GKS) 2010
No Data