Biblija u jednoj godini Rujan 15Izaija 21:1-161. Osuda nad pustinjom na moru. Kao što bure prohuje na jugu, tako dolazi iz pustinje, iz strahovite zemlje.2. Objavilo mi se ljuto viđenje: “Razbojnik robi. Pustošnik pustoši. Uzađi, Elame! Opkoli, Medijo! činim kraj svemu uzdisanju u Babilonu.”3. Zato su moja bedra puna grča. Bolovi me obuzimaju kao bolovi rodilje. Zaglušen sam od onoga što čujem. Zbunjen sam od onoga što vidim.4. Smeteno mi kuca srce. Groza me hvata. Sumrak za kojim sam čeznuo pretvorio mi je u strahotu.5. Spremi se stol, prostre se pokrivalo. Jede se i pije. “Ustajte, knezovi, mažite štit!”6. Jer ovako mi reče Svemogući: “Idi, postavi stražara! Što vidi, neka javi!7. Vidi li momčad na konju, dva reda konjanika, povorku magaraca, povorku deva, neka sluša oštro i napeto!”8. I on povika: “Na straži, Svemogući, stojim jednako danju! Na svojoj straži stojim po svu noć!9. I eto, dolazi povorka momčadi na konju, dva reda konjanika.” On povika i reče: “Pade, pade Babilon! Razbiše se o zemlju svi njegovi idolski likovi!”10. Narode moj satrveni i smlaćeni! Što sam čuo od Gospodina nad vojskama, od Izrćlova Boga, to sam vam javio.11. Osuda nad Edomom. Sa Seira mi se viče: “Stražaru, kako je daleko noć? Stražaru, kako je daleko noć?”12. Stražar veli: “Jutro dolazi? a i noć. Ako hoćete pitati, pitajte! Dođite samo opet!”13. Osuda nad Arabijom. U šumi ostanite navečer, putnici od Dedana!14. Iznesite vode pred žedne, stanovnici od Teme! Pružite jelo bjeguncu!15. Jer pobjegoše od mačeva, od gologa mača, od zapetoga luka, od žestine boja.16. Jer mi ovako reče Gospodin: “Još godina kao godina nadničara, i nestaje sve kedarske slave.Izaija 22:1-251. Osuda nad dolinom gledanja. Što ti je te je sav tvoj narod uzašao na krovove,2. grade koji vičeš i bučiš, grade veseli? Tvoji pobijeni nisu pobijeni mačem, nisu pali u ratu.3. Svi su tvoji knezovi pobjegli, ali su pohvatani bez hitaca s luka. Svi su tvoji ratnici pohvatani, a bježali su daleko.4. Zato velim: “Prođite me se; ja moram gorko plakati! Ne trudite se da me tješite poradi uništenja mojega naroda!”5. Dan zabune, potiranja, pomutnje dolazi od svemogućega Gospodina nad vojskama nad dolinu gledanja. Potkopavaju se zidovi i ori se vika protiv gore.6. Elam je uzeo tobolac na zapregnutim kolima, i Kir je otkrio štit.7. Krasne tvoje doline bile su pune kola. Na gradskim vratima namjestili se konjanici.8. Tako je On oduzeo Judin oslonac. A ovaj je u ono vrijeme gledao na oružje u šumskoj kući.9. Vidjeli ste da je mnogo proloma na Davidovu gradu i sabrali ste vodu donjega jezera.10. Razgledali ste kuće Jeruzalema i porušili ste kuće da utvrdite zid.11. Načinili ste jaz između dva zida za vodu staroga jezera. Ali niste pogledali na onoga koji je to tako uredio, i niste se obazirali na onoga koji je to odavna zaključio.12. Svemogući Gospodin nad vojskama pozvao vas je u onaj dan da plačete i tugujete, da ostrižete kose, da nosite žalobne haljine.13. Ali eto: radost i veselje ubijaju goveda i kolju ovce, jedu meso i piju vino: “Jedite i pijte, jer sutra smo mrtvi!”14. Zato mi se Gospodin opet i opet javio: “Zaista, ne će vam se oprostiti ovo bezakonje, dok ne umrete”, veli svemogući Gospodin nad vojskama.15. Ovako veli svemogući Gospodin nad vojskama: “Ustani, idi k onome dvoraninu, k Šibni, upravitelju dvora:16. Što ti imaš ovdje i koga ti imaš ovdje, te si isklesao grob sebi gore visoko i spremio sebi počivalište u kamenu?17. Evo, čovječe, Gospodin će te saviti,18. smotat će te kao klupko i baciti kao loptu u daleku i prostranu zemlju. Tamo ćeš umrijeti. I tamo će doći tvoja sjajna kola, sramoto dvora svojega gospodara!19. Otjerat ću te iz tvoje službe i svrgnuti s tvojega mjesta.”20. U onaj dan pozovem svojega slugu Elijakima, Hilkijina sina.21. Njega ću odjenuti u tvoju službenu haljinu, opasat ću ga tvojom tkanicom. Njemu predajem tvoju vlast. On će biti otac stanovnicima Jeruzalema i Judinoj kući.22. Davidov ključ stavljam na njegova pleća da, kad on otvori, nitko ne zatvori, i kad on zatvori, nitko ne otvori.23. Na tvrdu mjestu uglavljujem ga kao kolac: postat će prijestolje časti za kuću svojega oca.24. O njemu će se vješati sve mnoštvo kuće njegova oca, mladica i ogranci, sve malo posuđe: od zdjelica do svakojakih vrčeva.25. ”U onaj dan”? veli Gospodin nad vojskama? “pomaknut će se kolac koji se uglavio na tvrdu mjestu. Izbit će se i past će. I teret što je visio na njemu propast će.” Jer je Gospodin rekao.Psalmi 107:1-91. ”Zahvaljujte Gospodu jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova!”2. Tako nek govore otkupljenici Gospodnji, koje je otkupio iz vlasti neprijateljâ3. i skupio ih iz svih zemalja, od istoka i zapada, od sjevera i juga!4. Lutahu u pustinji, u pustoši, ne nađoše puta k mjestu gdje bi se nastanili.5. Izgladnjeli i žeđu izmoreni, duša je posustajala u njima.6. Zavapiše u svojoj tjeskobi Gospodu i on ih oslobodi od njihove nevolje.7. Izvede ih na pravi put koji ide u mjesto prebivanja.8. Neka hvale Gospoda za dobrotu njegovu, za njegova čudesa sinovima ljudskim!9. Jer je utažio grla ožednjela, napunio je okrepom dušu izgladnjelu.Izreka 25:14-1614. Oblaci i vjetar, a ipak nema dažda? takav je čovjek koji se hvali darovima, a ne daje ih nikada.15. Ljut čovjek se dade nagovoriti strpljivošću; mek jezik može slomiti kosti.16. Ako nađeš meda, jedi samo koliko ti je dosta! Inače ćeš ga, prejevši ga se, izbljuvati.2 Korinæanima 1:1-161. Pavao, apostol Krista Isusa po volji Božjoj, i brat Timotej Božjoj Crkvi u Korintu sa svima svetima koji su u svoj Ahaji.2. Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista.3. Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, Otac milosrđa i Bog sve utjehe4. koji nas tješi u svakoj nevolji, da bismo utjehom kojom nas same tješi Bog, mi mogli utješiti one koji su u svakoj nevolji.5. Doista, kao što obiluju Kristove patnje u nama, tako po Kristu obiluje i naša utjeha.6. Ako li smo u nevolji, za vašu je utjehu i spasenje, ili ako nas Bog tješi, za vašu je utjehu koja djeluje da podnosite postojano iste patnje što ih i mi podnosimo.7. A naša je nada čvrsta jer znamo: kao što ste dionici u našim patnjama, tako ćete biti i u utjesi.8. Doista, braćo, nećemo vam zatajiti našu nevolju koja nas je zadesila u Aziji, kad smo bili preko mjere i preko snage opterećeni, tako da smo već očajavali za život.9. Da, sami u sebi spremili smo se na smrtnu osudu, kako se ne bismo uzdali u sebe, nego u Boga koji uskrisava mrtve.10. On nas je izbavio od strahovite smrtne opasnosti i izbavljat će nas. U njega se uzdamo da će nas i dalje izbavljati,11. jer nam i vi pomažete molitvom da mnogi zahvale Bogu za milost koja nam je udijeljena po mnogima, zbog vas.12. Naš je ponos uistinu ovo: svjedočanstvo naše savjesti da smo živjeli u svijetu, posebno u odnosu na vas, jednostavno i čisto pred Bogom, ne u tjelesnoj mudrosti, nego u Božjoj milosti.13. Doista, ne pišemo drugo, nego ono što čitate i razumijevate. A nadam se da ćete i do kraja razumjeti,14. kao što nas dijelom i upoznaste: mi smo vaš ponos, kao što ćete i vi biti naš za dan Gospodina našega Isusa.15. I osvjedočen u tome, htjedoh vam doći prije, da zadobijete drugu milost.16. Zatim bih od vas pošao u Makedoniju te se opet iz Makedonije vratio k vama da me opskrbite svime što je potrebno za putovanje u Judeju. Croatian Bible (GKS) 2010 No Data