Beblia

Biblija u jednoj godini Rujan 21

1. Teško tebi, haračlijo, koji sam nisi još iskusio haranja! Nevjerniče, koji sam još nisi trpio nevjere! Kad prestaneš pustošiti, bit ćeš sam opustošen. Kad prestaneš činiti nevjeru, činit će se i tebi nevjera.

2. Gospodine, budi nam milostiv! Ufamo se u tebe. Budi naša mišica svako jutro, naša pomoć u nevoljno vrijeme!

3. Od jake vike pobjegoše narodi. Kad ti ustaneš, plemena se rasprše.

4. Pokupit će se vaš plijen kao što se kupe skakavci, skočit će se na nj kao što skaču skakavci.

5. Gospodin je uzvišen, jer stoji u visini. On će napuniti Sion pravom i pravednošću.

6. On će biti tvrd temelj tvojoj sudbini, bit će punina spasenja, mudrosti i znanja. Strah je Gospodnji njegovo blago.

7. Eto, njihovi junaci viču vani, gorko plaču glasnici mira?

8. Pusti leže putovi. Putnik ne putuje. Prekinuo se savez, gradovi se slabo cijene, za ljude se ne mari.

9. Zemlja gine u žalosti. Libanon se stidi i vene. Šaronska je ravnica postala kao jordanska pustara. Bašan i Karmel otresaju svoje lišće.

10. ”Sada ću ustati”, veli Gospodin, “sada ću se uspraviti, sada ću se podići.

11. Idete trudni slamom i rađate samo strnjiku. Vaša će vas naprasitost proždrijeti kao oganj.

12. Narodi će biti kao posječeno trnje.

13. čujte vi, koji ste daleko, što sam učinio! Spoznajte, koji ste blizu, moje junačko djelo!”

14. U Sionu dršću grješnici. Drhtanje spopada zlikovce. “Tko od nas može ostati kod ognja što proždire? Tko od nas može ostati kod vječne žege?”

15. Tko je prav i govori iskreno; tko mrzi dobitak od nasilja; tko otresa svoju ruku da ne primi poklona; tko zatiskuje svoje uši da ne čuje za krv; tko zatvara svoje oči da ne vidi zla s dopadanjem?

16. taj će stanovati na visinama, gradovi su na stijenama njegovo utočište, njegov kruh ne ponestaje, njegova voda ne će nikada presušiti.

17. Gledat ćeš kralja u njegovu sjaju, vidjet ćeš daleku zemlju.

18. Neka ti se srce još spomene strašnoga vremena: “Gdje je sada koji je brojio? Gdje je koji je brojio kule?”

19. Ne ćeš više vidjeti drskoga naroda, naroda s tepavim, nerazumljivim jezikom, koji tepa nerazumnim govorom.

20. Pogledaj Sion, grad naših blagdana! Neka ti oči vide Jeruzalem, sigurno mjesto, šator koji ne putuje, kojemu se kôlje nikada ne istrgava, kojemu se užad nikada ne raskida.

21. Jer tamo je kod nas Gospodin, Sjajni, umjesto rijeka i širokih potoka. Po njima se ne njišu lađe s veslima. Ponosita lađa ne prolazi onuda.

22. Jer je Gospodin naš sudac, Gospodin je naš gospodar, Gospodin je naš kralj. On je koji nas spašava.

23. Tvoja je sad užad popustila i ne drži tvrdo; katarke i jedra nisu razapeta. Ali će se jednom dijeliti golem plijen, tako da će hromi prikupiti obilan plijen.

24. I nijedan stanovnik ne će reći: “Stradam.” Narod što tamo prebiva, slobodan je od krivnje.

Izaija 34:1-17

1. Dođite, narodi, da čujete! Pazite, plemena! Neka čuje zemlja sa svojim stanovnicima, cijeli svijet i sve što živi na njemu!

2. Jer je razgnjevljen Gospodin na sve narode, razljućen na sve njihove vojske. On ih je prokleo, predao ih na pokolj.

3. Leže njihovi pobijeni. Smrad se diže od njihovih leševa. Gore su poplavljene njihovom krvlju.

4. Prijeći će sva nebeska vojska. Kao knjiga savit će se nebo. Sva njegova vojska pada, kao lišće s vinove loze, kao što padaju suhe smokve sa smokova stabla.

5. Kad se opojio na nebu moj mač pun gnjeva, eto, onda pada na Edom i na narod što je predan sudu.

6. Mokar će biti od krvi Gospodnji mač, sjat će od pretiline, od krvi janjeće i jarčje, od pretiline ovnećih bubrega. Jer Gospodin ima žrtveni blagdan u Bosri, veliko klanje u zemlji Edomu.

7. Jednorozi navaljuju s njima i junci s jakim bikovima. Zemlja će se njihova opiti od krvi. Tlo će njegovo utiti od pretiline.

8. Jer će biti dan Gospodnje osvete, godina plaćanja za svađu sa Sionom.

9. Potoci će se njihovi pretvoriti u smolu, njegov prah u sumpor, zemlja će njihova postati goruća smola.

10. Ne gasi se ni danju ni noću. Dim se njezin jednako diže. Od koljena do koljena ostaje pusta. Nitko ne prelazi preko nje dovijeka.

11. Pelikan i jež nastanit će se tamo. Sove i gavrani prebivat će tamo. Gospodin će rastegnuti preko nje uže pustoši i mjerilo praznine.

12. Od njezinih plemića nema više nijednoga da proglasi kraljevstvo. Svi će njezini knezovi iščeznuti.

13. Trnje će izniknuti u njezinim palačama, koprive i drač u njezinim gradovima. Bit će prebivalište čagljevima i obor nojevima.

14. Tamo će se susretati mačke i divlji psi. Aveti se tamo sastaju. Samo se tamo odmara vještica i nalazi sebi počivalište.

15. Tamo će se gnijezditi zmija i jaja nositi, ispružiti se i odmarati se u sjeni. Samo tamo sastaju se jastrebovi jedan s drugim.

16. Tražite samo u Gospodnjoj knjizi i čitajte! Ništa od ovoga ne nedostaje. Nijedno nije bez drugoga. Jer je on to zapovjedio, naum ih je njegov sabrao.

17. On im je sam bacio ždrijeb. Ruka im je njegova dopitala zemlju užem. Oni će je posjedovati zauvijek, od koljena do koljena stanovat će u njoj.

Psalmi 109:1-5

1. Upravitelju pjevačkoga zbora. Psalam. Davidov. Bože, hvalo moja, nemoj šutjeti!

2. Jer usta bezbožna i usta prijevarna na me se otvaraju. Govorili su mi lažljivim jezikom,

3. okružili me riječima mržnje, napadaju me ni za što.

4. Za moju ljubav me optužuju, a ja sam sav u molitvi.

5. Vratiše mi zlo za dobro, mržnju za ljubav moju:

Izreka 25:25-26

25. Hladna voda žednoj je duši dobra vijest iz daleke zemlje.

26. Izvor zamućen, studenac pokvaren, to je pravednik koji kleca pred bezbožnikom.

2 Korinæanima 12:1-21

1. Ako se moram hvaliti, ne koristi doduše, doći ću na viđenja i Gospodnje objave.

2. Znam čovjeka u Kristu koji je prije četrnćst godina? da li u tijelu ili izvan tijela, ne znam, Bog zna? bio uznesen u treće nebo.

3. Znam da je taj čovjek? u tijelu ili izvan tijela, ne znam, Bog zna?

4. bio uznesen u raj, i čuo neizrecive riječi koje čovjeku nije slobodno govoriti.

5. Time ću se hvaliti, a sobom se ne ću hvaliti, osim svojim slabostima.

6. Jer kad bih se htio i hvaliti, ne bih bio bezuman jer bih istinu kazivao; ali se suzdržavam od toga da ne bi tko više pomislio o meni, nego što vidi na meni ili čuje od mene.

7. I da se ne bih uzoholio uzvišenim objavama, dan mi je trn u tijelu, sotonin anđeo, da me bije pesnicom, da se ne uzoholim.

8. Zato sam molio triput Gospodina da odstupi od mene.

9. I reče mi: “Dosta ti je moja milost jer se snaga u slabosti usavršava.” Rado ću se dakle hvaliti svojim slabostima da se nastani u meni Kristova snaga.

10. Zato su mi ugodne slabosti, pogrde, nevolje, progonstva, tjeskobe zbog Krista, jer kad sam slab, onda sam jak.

11. Postadoh bezuman, vi me natjeraste, jer je trebalo da me vi preporučite. Doista, ni u čemu nisam manji od “nadapostola”, iako nisam ništa.

12. Dokazi mojega apostolstva izvedeni su među vama u svakoj strpljivosti, u znacima, čudesima i snažnim djelima.

13. Jer u čemu ste manji od ostalih Crkava osim što vam nisam bio na teret? Oprostite mi ovu “krivnju”.

14. Evo, spreman sam doći k vama po treći put, i ne ću vam biti na teret, jer ne tražim nešto vaše, nego vas. Doista, djeca nisu dužna roditeljima stjecati blago, nego roditelji djeci.

15. A ja ću vrlo rado stjecati, i sama ću sebe istrošiti za vas. Kad vas ljubim tako žarko, zar ćete vi mene manje ljubiti?

16. Ali neka bude, ja vam nisam bio na teret, nego budući da sam bio “lukav”, uhvatio sam vas na “prijevaru”.

17. Jesam li vas što zakinuo po kome od onih koje poslah k vama?

18. Namolio sam Tita i s njim sam poslao brata. Je li vas Tit što zakinuo? Nismo li hodili jednim duhom, jednim stopama?

19. Mislite li opet da se mi pred vama branimo? Pred Bogom u Kristu mi govorimo. A sve je, ljubljeni, za vaš napredak.

20. Jer se bojim, kad dođem, da vas po čemu ne nađem kakve hoću, i da vi ne nađete mene kakva ne ćete: da možda ne budu kod vas svađa, zavist, srdžba, suparništvo, ogovaranje, došaptavanje, nadimanje i nemiri;

21. da me opet, kad dođem, ne ponizi moj Bog kod vas i da ne zaplačem nad mnogima koji su prije sagriješili, a nisu se obratili od nečistoće, bludnosti i raspuštenosti što ih počiniše.

Croatian Bible (GKS) 2010

No Data