Beblia

Biblija u jednoj godini Siječanj 25

1. Jakov je tada pozvao sve svoje sinove i rekao im: »Okupite se oko mene da vam kažem što će se s vama ubuduće događati.

2. Okupite se i čujte, sinovi Jakovljevi, čujte svog oca Izraela.«

3. »Rubene, moj prvi sine, ti si moja snaga, prvi znak moje muškosti. Ističeš se čašću, ističeš se snagom.

4. Ali nestabilan kao voda nećeš se više isticati, jer si spavao s očevom ženom, i oskvrnuo njegov krevet.«

5. »Šimun i Levi su braća; mačevi su im oruđa nasilja.

6. Na njihove sastanke neću dolaziti, njihovim se okupljanjima neću pridružiti, jer su u gnjevu ubijali ljude i u obijesti sakatili volove.

7. Proklet bio njihov prežestoki gnjev, i njihov preokrutni bijes. Raspršit ću ih po Jakovljevoj zemlji, razasuti ih po Izraelu.«

8. »Judo, tebe će braća hvaliti. Neprijatelje ćeš za vrat držati. Sinovi tvog oca tebi će se klanjati.

9. Judo, sine moj, ti si kao mladi lav koji stoji nad svojim plijenom. Kao lav on leži i proteže se, kao lavica koju nitko ne smije razdražiti.

10. Mnogo će kraljeva od Jude doći, vladarsku će palicu držati, dok mu ne daju danak, i dok mu se ne pokore narodi.

11. Imat će toliko puno vinove loze, da može pustiti magarce da se njome hrane. Vina će puno imati, njime će moći odjeću prati.

12. Toliko će vina piti, da će mu se oči crvenjeti. Toliko će mlijeka piti, da će mu zubi pobijeljeti.«

13. »Zebulun će živjeti na morskoj obali, lađama će biti utočište, granica će mu se pružati do Sidona.«

14. »Isakar je kao jako magare koje liježe pod teretom tovara.

15. Kad vidi da je mjesto počinka dobro, a zemlja lijepa, leđa će podmetnuti pod teret i biti prisiljen na robovski rad.«

16. »Dan će svom narodu pravdu pribavljati kao jedno od plemena Izraelovih.

17. Bit će opasan kao zmija pored puta, kao poskok pored staze kad konja grize za petu, i jahača baca na leđa.«

18. »BOŽE, čekam da me spasiš.«

19. »Gada će napadati razbojnici, a on će im biti za petama.«

20. »Ašer će imati obilje vrsnih usjeva, koji će biti kraljevska hrana.«

21. »Naftali je kao košuta, na slobodu puštena, koja lijepu lanad rađa.«

22. »Josip je plodna vinova loza, plodan trs pokraj izvora, čije se mladice penju preko zida.

23. Žestoko su ga napadali neprijatelji, strijele odapinjali, pa ga gonili,

24. a on je postojano ciljao lûkom i ruke su mu ojačale. Zbog Silnog Boga Jakovljevog, zbog Pastira, Stijene Izraelove,

25. zbog Boga tvog oca, koji ti pomaže, zbog Svemoćnog, koji te blagoslivlja, blagoslovima s nebesa odozgo, blagoslovima iz dubina odozdo, blagoslovima dojke i utrobe.

26. Ja, tvoj otac, uživao sam veće blagoslove, od blagoslova koji dolaze s vječnih gora, i od obilja s vječnih bregova. Neka se ti blagoslovi spuste na Josipa, među svojom braćom izabranoga.«

27. »Benjamin je vuk grabežljivac, ujutro plijen proždire, a uvečer dijeli ostatke.«

28. Sinovi su to od kojih je nastalo dvanaest Izraelovih plemena i oproštajne riječi njihovog oca. Svakom je izgovorio prikladnu poruku.

29. Zatim im Jakov naredi: »Uskoro ću umrijeti i pridružiti se precima. Sahranite me s mojim očevima u spilji na polju Hetita Efrona.

30. To je spilja na polju Makpeli, kod Mamre u Kanaanu, polju koje je Abraham kupio od Hetita Efrona za sahranu.

31. Ondje su sahranjeni Abraham i njegova žena Sara, ondje su sahranjeni Izak i njegova žena Rebeka, a ondje sam i ja sahranio Leu.

32. Polje i spilja, koja se nalazi na njemu, kupljeni su od Hetita.«

33. Kad je Jakov završio s nalogom, legao je natrag na krevet, izdahnuo i pridružio se svojim precima.

Postanka 50:1-26

1. Josip je zagrlio svog oca, plakao nad njim i ljubio ga.

2. Zatim je zapovjedio liječnicima, koji su bili u njegovoj službi, da balzamiraju njegovog oca Izraela. I oni su ga balzamirali.

3. To je trajalo četrdeset dana, koliko treba za balzamaciju, a Egipćani su ga oplakivali sedamdeset dana.

4. Kad je prošlo vrijeme žalosti, Josip je rekao faraonovim dvoranima: »Molim vas, učinite mi uslugu i razgovarajte s faraonom u moje ime. Recite mu:

5. ‘Kad je moj otac bio na samrti, tražio me da se zakunem da ću ga sahraniti u grobu koji si je pripremio u Kanaanu. Pusti me da idem sahraniti oca, a zatim ću se vratiti.’«

6. Faraon je odgovorio: »Idi i sahrani svog oca, kao što si mu se zakleo.«

7. Tako je Josip otišao sahraniti oca. Pratile su ga sve faraonove sluge — najviši službenici s njegovog dvora i najviši službenici Egipta —

8. kao i svi Josipovi ukućani, braća i svi ukućani njegovog oca. U Gošenu su ostala samo njihova djeca i stada sitne i krupne stoke,

9. a s njim su išli i kola i konjanici. Bila je to vrlo velika povorka.

10. Kad su stigli do Atadovoga gumna, blizu rijeke Jordan, održali su veliko i tužno žalovanje. Josip je ondje održao sedam dana žalosti za ocem.

11. Kad su tamošnji stanovnici Kanaana vidjeli žalovanje kod Atadovog gumna, rekli su: »Kako Egipćani žalosno nariču!« Zato su to mjesto kod rijeke Jordan nazvali Abel Misrajim.

12. Jakovljevi su sinovi postupili prema očevom nalogu:

13. odnijeli su ga u Kanaan i sahranili u spilji na polju Makpeli, kod Mamre, na polju koje je Abraham kupio od Hetita Efrona za sahranu.

14. Nakon što je sahranio oca, Josip se vratio u Egipat, zajedno s braćom i svima koji su otišli s njim na sahranu.

15. Budući da im je otac umro, Josipova su braća rekla: »Što ako je Josip ljut na nas pa nam istom mjerom vrati za sve zlo koje smo mu učinili?«

16. Zato su poručili Josipu: »Prije nego što je umro, otac nam je naredio da ti kažemo:

17. ‘Molim te, oprosti svojoj braći zločin i grijeh koji su počinili kad su ti nanijeli ono zlo.’ Zato, molimo te, oprosti nam naš zločin. I mi smo sluge Boga tvog oca.« Kad su mu prenijeli njihovu poruku, Josip je zaplakao.

18. Zatim su njegova braća došla, pala ničice pred njim i rekla: »Bit ćemo tvoji robovi.«

19. No Josip im je rekao: »Ne bojte se. Zar sam ja na mjestu Boga?

20. Iako ste mi namjeravali nanijeti zlo, Bog je to okrenuo na dobro, da spasi mnoge živote, baš kao što sada čini.

21. Dakle, ne bojte se. Ja ću se brinuti o vama i vašoj djeci.« Tako ih je umirio ljubaznim riječima.

22. Josip je ostao živjeti u Egiptu zajedno s obitelji svog oca. Živio je 110 godina,

23. vidio je Efrajimovu djecu do trećeg koljena, a i djecu Manašeovog sina Makira prihvatio je kao svoju.

24. Josip je rekao svojoj braći: »Uskoro ću umrijeti, ali Bog će sigurno doći k vama. Izvest će vas iz ove zemlje i odvesti u zemlju koju je zakletvom obećao Abrahamu, Izaku i Jakovu.«

25. I Josip je tražio svoju braću, Izraelove sinove: »Zakunite se da ćete moje kosti ponijeti odavde kad vam Bog dođe u pomoć i odvede vas natrag.«

26. Josip je umro sa 110 godina. U Egiptu su ga balzamirali i položili u sanduk.

Psalmi 14:1-7

1. Voditelju zbora. Davidova pjesma. Samo budale misle da nema Boga. Pokvareni su i čine grozote. Nikad ne postupaju dobro.

2. BOG ljude s neba gleda, da vidi ima li tko razuman, netko tko Boga traži.

3. No svi su zastranili, svi su se pokvarili. Nitko ne čini dobro, baš ni jedan od njih.

4. Zar zlikovci ne znaju što čine? Moj narod proždiru kao da kruh jedu i nikada BOGA ne zazivaju.

5. Evo ih, drhte od straha, jer Bog je na strani pravednih.

6. Planove siromašnih žele uništiti, ali BOG će ih zaštititi.

7. O, kad bi od Boga, koji boravi na Sionu, došlo spasenje Izraelu! Kad Bog svom narodu vrati blagostanje, Jakovljev će narod klicati, cijeli će se Izrael radovati!

Izreka 4:20-24

20. Sine, obrati pažnju na moje riječi, i pažljivo slušaj što ti govorim.

21. Ne gubi ih iz vida nikada, sačuvaj ih usred svoga srca.

22. Jer, život su onima koji ih nalaze i zdravlje cijelom njihovom tijelu.

23. Iznad svega čuvaj svoje srce jer iz njega život izvire.

24. Ukloni pokvarenost iz svojih usta i prijevare sa svojih usana.

Mateju 16:1-28

1. Isusu su prišli farizeji i saduceji s namjerom da ga iskušaju i zatražili da učini neko čudo koje bi im bilo znak da je došao od Boga.

2. Isus im je odgovorio: »Kad pada mrak, vi kažete: ‘Bit će lijepo vrijeme jer je nebo crveno.’

3. A ujutro kažete: ‘Bit će nevrijeme jer je nebo crveno i tmurno.’ Znate protumačiti izgled neba, ali ne znate protumačiti znakove vremena u kojem živite.

4. Zao i nevjeran naraštaj traži znak, ali neće dobiti drugi znak osim znaka proroka Jone.« Tada ih je ostavio i otišao.

5. Isusovi su učenici pošli na drugu stranu jezera, ali su zaboravili ponijeti kruh.

6. Isus im je rekao: »Čuvajte se farizejskoga i saducejskoga kvasca!«

7. A oni su međusobno počeli raspravljati pa su rekli: »To je vjerojatno rekao zato što nismo ponijeli kruh.«

8. Isus je znao o čemu razgovaraju pa je rekao: »Vaša je vjera premala. Zašto raspravljate među sobom o tome što nemate kruha?

9. Zar još uvijek ne shvaćate? Zar se ne sjećate pet kruhova za pet tisuća ljudi i koliko ste košara ostataka nakupili?

10. Ne sjećate li se sedam kruhova za četiri tisuće ljudi i koliko ste košara ostataka nakupili?

11. Kako ne shvaćate da nisam govorio o kruhu kad sam vam rekao da se čuvate farizejskoga i saducejskoga kvasca?«

12. Tada su shvatili da im nije govorio da se čuvaju krušnoga kvasca, nego farizejskoga i saducejskoga učenja.

13. Kad je Isus došao na područje Cezareje Filipove, upitao je svoje učenike: »Što kažu ljudi, tko je Sin Čovječji?«

14. Odgovorili su: »Neki kažu da si Ivan Krstitelj, drugi da si Ilija, a treći da si Jeremija ili jedan od proroka.«

15. Upitao ih je: »A što vi kažete: tko sam ja?«

16. Odgovorio mu je Šimun Petar: »Ti si Krist — Sin živoga Boga!«

17. Isus mu je na to rekao: »Blago tebi, Šimune, Jonin sine, jer nije ti to otkrio nitko od ljudi, već moj nebeski Otac.

18. Kažem ti, ti si Petar, a na toj Stijeni izgradit ću svoju Crkvu koju sile zla neće moći nadvladati.

19. Dat ću ti ključeve Kraljevstva nebeskog i, što god svežeš na Zemlji, bit će svezano i na Nebu, a što god odriješiš na Zemlji, bit će odriješeno i na Nebu.«

20. Tada je svojim učenicima strogo naredio da nikomu ne govore da je on Krist.

21. Od toga je vremena Isus počeo svojim učenicima objašnjavati da mora ići u Jeruzalem i da će ondje mnogo pretrpjeti od starješina, svećeničkih poglavara i učitelja Zakona; da mora biti ubijen i da će uskrsnuti treći dan.

22. Tada ga je Petar poveo na stranu i počeo ga odvraćati, govoreći mu: »Gospodine, neka ti Bog bude milostiv! To se tebi nikada ne smije dogoditi.«

23. Isus se okrenuo Petru i rekao: »Odlazi od mene, Sotono! Samo mi smetaš jer tvoje misli nisu Božje, nego ljudske.«

24. Tada je Isus rekao svojim učenicima: »Ako me tko želi slijediti, treba se odreći samoga sebe, uzeti križ i poći za mnom.

25. Tko god želi spasiti svoj život — izgubit će ga, a tko izgubi svoj život radi mene — naći će ga.

26. Kakvu će korist imati onaj tko dobije cijeli svijet, a pritom izgubi vlastiti život? Jer, što može čovjek dati u zamjenu za svoj život?

27. Sin Čovječji doći će u slavi svoga Oca sa svojim anđelima. Tada će dati nagradu svakomu za njegova djela.

28. Istinu vam kažem: neki od ovih ovdje neće okusiti smrt dok ne vide Sina Čovječjeg kako dolazi sa svojim Kraljevstvom.«

Croatian Bible (SHP) 2019

Biblija: Suvremeni Hrvatski Prijevod (SHP) @ 2019 Bible League International