Beblia

Biblija u jednoj godini Travanj 6

1. Mojsije je bio BOŽJI sluga, a Nunov sin Jošua bio mu je pomoćnik. Nakon što je umro Mojsije, BOG je rekao Jošui:

2. »Moj je sluga Mojsije umro. Zato sada, zajedno s cijelim narodom, spremi se prijeći preko rijeke Jordan, u zemlju koju ću dati Izraelcima.

3. Gdje god stanete nogom, bit će to vaša zemlja, baš kao što sam obećao Mojsiju.

4. Vaše će se područje prostirati od pustinje na jugu do Libanona, kao i do velike rijeke Eufrat, preko cijele zemlje Hetita, sve do Sredozemnog mora na zapadu.

5. Dok si živ, nitko ti se neće moći oduprijeti. Kao što sam bio s Mojsijem, tako ću biti i s tobom. Nikad te neću napustiti.

6. Budi snažan i hrabar jer ćeš ti ovaj narod povesti u osvajanje zemlje koju sam obećao njegovim precima.

7. Samo budi snažan i odvažan te izvršavaj sav Zakon koji ti je dao moj sluga Mojsije. Poštuj sve njegove odredbe pa ćeš u svemu biti uspješan.

8. Neprekidno ponavljaj riječi Knjige zakona, razmišljaj o njima i danju i noću, da bi mogao izvršiti sve što je u njoj zapisano. Tada će ti biti dobro i bit ćeš uspješan.

9. Zapamti, zapovjedio sam ti da budeš snažan i hrabar. Nemoj se bojati i nemoj strahovati jer će tvoj BOG biti s tobom kamo god budeš išao.«

10. Jošua je zapovjedio vođama naroda: »Prođite taborom i recite svima da

11. si pripreme hranu. Nakon tri dana prijeći ćete preko rijeke Jordan da biste osvojili zemlju koju vam daje vaš BOG.«

12. No plemenima Rubena i Gada te polovini Manašeovog plemena je rekao:

13. »Sjetite se što vam je BOŽJI sluga Mojsije rekao — vaš BOG daje vam ovu zemlju da u njoj živite.

14. Vaše žene, djeca i stoka mogu ostati u zemlji koju vam je Mojsije dao s ove, istočne strane rijeke Jordan. Ali svi vaši ratnici moraju naoružani ići ispred svojih sunarodnjaka i pomoći im.

15. I tako, sve dok im BOG ne preda zemlju, kao i vama, da u njoj mirno žive. Nakon toga možete se vratiti u svoju zemlju, koju vam je dao BOŽJI sluga Mojsije s ove, istočne strane rijeke Jordan.«

16. Narod je odgovorio Jošui: »Učinit ćemo sve što si nam zapovjedio i ići ćemo kamo god nas pošalješ.

17. Kao što smo u svemu slušali Mojsija, tako ćemo slušati i tebe. Samo neka tvoj BOG bude s tobom kao što je bio s Mojsijem.

18. Tko god se pobuni protiv tvojih zapovijedi i ne posluša tvoje riječi, bit će pogubljen. Samo budi snažan i hrabar!«

Jošua 2:1-24

1. Jošua se s narodom utaborio kod Šitima. Odande je tajno, tako da nitko ne dozna, poslao dvojicu uhoda. Rekao im je: »Idite i izvidite zemlju, a posebno grad Jerihon.« Uhode su otišle u Jerihon i odlučile prenoćiti u kući prostitutke koja se zvala Rahaba.

2. No netko je dojavio jerihonskom kralju: »Noćas su neki Izraelci došli ovamo izviđati zemlju.«

3. Tada je jerihonski kralj poslao Rahabi svoje ljude s porukom: »Predaj nam ljude, koji su došli k tebi i ušli u tvoju kuću, jer su nas došli uhoditi.«

4. Međutim, ona ih je sakrila, a kraljevim je ljudima rekla: »Njih su dvojica zaista došla k meni, ali ne znam odakle.

5. Otišli su u suton, kad se zatvaraju gradska vrata, no ne znam na koju stranu. Ako požurite za njima, još ćete ih stići.«

6. Rahaba im je tako rekla, a uhode je zapravo odvela na krov i sakrila pod stabljike lana koje je ondje rasprostrla.

7. Tako su kraljevi ljudi krenuli u potjeru za uhodama prema gazovima gdje se prelazi rijeka Jordan. Čim je potjera izašla, gradska su se vrata zatvorila.

8. Prije nego što su uhode otišle na spavanje, Rahaba se vratila na krov

9. te im rekla: »Znam da vam je BOG dao ovu zemlju. Zato smo se uplašili i svi vas se stanovnici boje.

10. Čuli smo da je BOG isušio vode Crvenog mora kako biste mogli izaći iz Egipta i da ste potpuno uništili dvojicu amorejskih kraljeva istočno od rijeke Jordan, Sihona i Oga.

11. Zbog toga smo svi klonuli duhom i izgubili hrabrost — jer vaš BOG vlada i gore na nebu i dolje na zemlji.

12. Stoga, sad mi se zakunite BOGOM da ćete poštedjeti moju obitelj, ovako kako sam ja poštedjela vas. Dajte mi i pouzdan znak

13. da ćete sačuvati život mojim roditeljima, braći i sestrama i svima njihovima, i da ćete nas spasiti od smrti.«

14. »Neka naši životi budu za vaše živote«, složili su se uhode. »Ne odaš li što radimo ovdje, dobro ćemo postupiti s tobom kad nam BOG da ovu zemlju.«

15. Budući da je kuća u kojoj je živjela bila u gradskim zidinama, Rahaba ih je pomoću užeta mogla spustiti kroz prozor.

16. Potom im je rekla: »Idite u brda da vas progonitelji ne pronađu. Pritajite se ondje tri dana dok se ne vrate, a zatim idite svojim putem.«

17. Uhode su joj rekle: »Prisega koju smo ti dali neće nas obvezivati

18. kad osvojimo ovu zemlju ako ne budeš vezala crvenu vrpcu za prozor kroz koji si nas spustila i ako ne dovedeš svoje roditelje, braću i svu obitelj u svoju kuću.

19. Ako netko izađe iz tvoje kuće, sam će biti kriv za svoju smrt, a ne mi. No, bude li s tobom u kući, pa netko na njega podigne ruku, mi ćemo biti krivi za njegovu smrt.

20. Ako odaš što radimo ovdje, naš dogovor ne vrijedi.«

21. »Neka bude kako kažete«, odgovori ona. Zatim ih je ispratila i svezala crvenu vrpcu za prozor.

22. Uhode su se tri dana skrivale u brdima. Potjera ih je uzalud tražila posvuda pa se vratila u grad neobavljenog posla,

23. a uhode su se potom vratile u tabor. Spustili su se u Jordansku dolinu, prešli preko rijeke, došli k Jošui pa mu ispričali sve što im se dogodilo.

24. Rekli su mu: »BOG nam je zaista predao cijelu tu zemlju. Svi njeni stanovnici strahuju od nas.«

Psalmi 41:1-13

1. Voditelju zbora. Davidova pjesma. Blago onima koji brinu za jadne jer BOG će ih čuvati u vrijeme nesreće.

2. BOG će ih štititi, živote im sačuvati, sretno će živjeti na svojoj zemlji, neće ih predati neprijateljima.

3. A kada padnu bolesni u krevet, BOG će im obnoviti snagu i zdravlje.

4. Rekao sam: »Budi dobar prema meni. Griješio sam protiv tebe, BOŽE, ali ti mi oprosti i ozdravi me.«

5. Moji neprijatelji zlobno govore o meni: »Kad će već umrijeti i biti zaboravljen?«

6. Ako me dođu vidjeti, ne govore što zaista misle. U sebi smišljaju klevete, a zatim okolo šire glasine.

7. Mrze me i ogovaraju, žele mi sve najgore.

8. Kažu: »Od krivnje se razbolio i više neće ozdraviti.«

9. I čovjek s kojim sam bio blizak, s kojim sam jeo, kojem sam vjerovao, čak se i on protiv mene okrenuo.

10. Ali ti, BOŽE, budi dobar prema meni. Ozdravi me da ustanem, da im vratim istom mjerom.

11. Ne daj da likuju nada mnom; tako ću znati da si mi naklonjen.

12. Daješ mi podršku jer znaš da sam nevin, ustat ću, u tvojoj blizini uživati zauvijek.

13. Neka je hvaljen Izraelov BOG! Oduvijek je bio i zauvijek će biti. Amen! Amen!

Izreka 13:15-16

15. Osobe zdravog razuma su poštovane, a nepouzdani su na putu propasti.

16. Pametan u svemu postupa promišljeno, a budala izvaljuje budalaštine.

Luki 8:26-56

26. Otplovili su tada u geraski kraj, koji se nalazi nasuprot Galileji, na drugoj strani jezera.

27. Čim je Isus zakoračio na obalu, pristupio mu je čovjek iz grada, opsjednut zlim duhovima. Već dugo nije nosio odjeće niti je živio u kući, nego po grobnicama.

28. Kad je ugledao Isusa, kriknuo je, pao pred njega i jakim glasom povikao: »Što želiš od mene, Isuse, sine Svevišnjega Boga? Molim te, nemoj me mučiti!«

29. Jer, Isus je bio zapovjedio nečistom duhu da izađe iz njega. Već je mnogo puta zli duh zaposjeo čovjeka i premda su ga čuvali pod stražom i vezali mu ruke i noge lancima, uvijek bi ih potrgao, a zao bi ga duh odvukao u puste krajeve.

30. Isus ga je upitao: »Kako se zoveš?« Čovjek je odgovorio: »Legija« jer su u njega ušli mnogi zli duhovi.

31. Oni su preklinjali Isusa da ih ne pošalje u bezdan.

32. Na obronku je paslo veliko krdo svinja i zli su duhovi tražili Isusa da im dopusti da uđu u njih. On im je dopustio.

33. Zli su duhovi izašli iz čovjeka i ušli u svinje, a krdo se strmoglavilo s litice ravno u jezero i utopilo se.

34. Kad su čuvari krda vidjeli što se dogodilo, otrčali su i ispričali to cijelom gradu i okolici.

35. Ljudi su izašli da vide što se dogodilo. Došli su k Isusu i našli čovjeka iz kojega su izašli zli duhovi kako sjedi do Isusovih nogu, odjeven i zdravog razuma. Sve je obuzeo strah.

36. Oni, koji su vidjeli što se dogodilo, ispričali su im kako je Isus iscijelio čovjeka opsjednutog zlim duhovima.

37. Sve stanovnike geraskoga kraja obuzeo je silan strah pa su molili Isusa da ode od njih. Isus je ušao u lađicu i krenuo natrag.

38. A čovjek iz kojega su izašli zli duhovi molio je Isusa da ga uzme sa sobom. No Isus ga je poslao od sebe riječima: »Vrati se kući i ispričaj sve što ti je učinio Bog!«

39. Čovjek je otišao i po cijelom gradu razglasio što je Isus učinio za njega.

40. Kad se Isus vratio, mnoštvo ga je srdačno dočekalo jer su ga svi iščekivali.

41. Tada se pojavio i čovjek po imenu Jair, upravitelj sinagoge. Pao je pred Isusove noge i počeo ga preklinjati da dođe u njegovu kuću

42. jer mu je dvanaestogodišnja kći jedinica na samrti. Dok je Isus išao u njegovu kuću, gomila se tiskala oko njega.

43. Tu je bila i neka žena koja je dvanaest godina bolovala od krvarenja i koja je sve svoje imanje bila potrošila na liječnike, a nitko ju nije mogao izliječiti.

44. Ona mu je prišla iza leđa i dotaknula rub njegove odjeće. Istoga trena krvarenje se zaustavilo.

45. Isus je upitao: »Tko me je to dotaknuo?« I dok su svi nijekali da su to učinili, Petar je rekao: »Učitelju, ljudi se guraju oko tebe sa svih strana.«

46. Isus je rekao: »Netko me je dotaknuo jer osjećam da je sila izašla iz mene.«

47. Kad je žena vidjela da nije prošla nezapaženo, prišla je dršćući i pala pred Isusa. Pred svima je priznala zašto ga je dotaknula i kako je istoga trena ozdravila.

48. A Isus joj je na to rekao: »Kćeri, tvoja te vjera ozdravila. Idi u miru!«

49. Dok je on još govorio, došao je netko iz kuće upravitelja sinagoge i rekao: »Tvoja je kći umrla. Nemoj više zamarati učitelja.«

50. Isus je to čuo i obratio se upravitelju: »Ne boj se! Samo vjeruj i ozdravit će.«

51. Kad je stigao u kuću, nije dopustio da itko uđe s njim osim Petra, Ivana, Jakova i roditelja umrle djevojčice.

52. Svi su prisutni plakali i tugovali za djevojčicom, a Isus im je rekao: »Prestanite plakati jer ona nije mrtva! Samo spava.«

53. No oni su mu se počeli rugati jer su znali da je umrla.

54. Isus ju je primio za ruku i povikao: »Dijete, ustani!«

55. Djevojčici se vratio duh i istoga je trenutka ustala. Isus je tada zapovjedio da joj daju nešto za jelo.

56. Njezini su roditelji ostali zaprepašteni, a on im je zapovjedio da nikome ne govore što se dogodilo.

Croatian Bible (SHP) 2019

Biblija: Suvremeni Hrvatski Prijevod (SHP) @ 2019 Bible League International