Biblija u jednoj godini Svibnja 202 Samuelu 11:1-271. U proljeće je David poslao Joaba s vojnim zapovjednicima i cijelom izraelskom vojskom u pohod na Amonce. Zaposjeli su amonsku prijestolnicu Rabu. No David je ostao u Jeruzalemu.2. Jedne je večeri, nakon popodnevnog odmora, ustao i šetao po krovu kraljevske palače. Opazio je ženu koja se kupala. Bila je vrlo lijepa.3. David je poslao da se netko raspita o njoj. Javili su mu: »To je Bat Šeba, Eliamova kći, žena Urije Hetita.«4. Poslao je glasnike da je dovedu. Kad je došla, David je spavao s njom, i to baš kad se bila očistila od mjesečnice. Potom se vratila svojoj kući.5. Kad je shvatila da je zatrudnjela, poručila je Davidu: »Trudna sam.«6. Nato je David poslao poruku Joabu: »Pošalji mi Uriju Hetita.« Joab je poslao Uriju Davidu.7. Kad je Urija stigao, David se raspitivao kako su Joab i vojnici te kako se odvija rat.8. Zatim mu je rekao: »Idi kući i opusti se sa svojom ženom.« Za Urijom su iz palače poslali dar od kralja.9. No Urija nije otišao kući. Prespavao je na ulazu u palaču s drugim kraljevim slugama.10. Davidu su javili da Urija nije bio kod kuće. David ga upita: »Upravo si došao s puta. Zašto nisi otišao kući?«11. Urija odgovori: »Kovčeg saveza, Izrael i Juda borave u šatorima, a moj gospodar Joab i vojnici moga gospodara kralja borave na otvorenome. Kako onda da ja odem kući, jedem i pijem, i spavam sa svojom ženom? Zaklinjem se kraljem, nikad to ne bih mogao učiniti!«12. Tada će David: »Ostani ovdje još danas, a sutra te šaljem natrag.« Urija je toga dana ostao u Jeruzalemu, a sutradan ga je13. David pozvao da s njim jede i pije. Napio ga je, ali Urija uvečer ipak nije otišao kući. Opet je ostao s kraljevim slugama spavati na prostirci.14. Ujutro je David napisao pismo Joabu i poslao ga po Uriji.15. Napisao je: »Stavi Uriju u prve redove gdje je borba najžešća. Neka tamo ostane sâm, da ga neprijatelj obori i ubije.«16. Dok je Joab držao grad pod opsadom, stavio je Uriju na položaj gdje su bili najžešći neprijateljski ratnici Amonci.17. Kad su vojnici izašli iz grada i sukobili se s Joabovom vojskom, poginuli su neki od Davidovih ljudi, a među njima i Urija Hetit.18. Joab je poslao Davidu detaljan izvještaj o bitci.19. Rekao je glasniku: »Kad kralju ispričaš sve što se dogodilo,20. možda će se naljutiti i pitati: ‘Zašto ste se toliko primaknuli gradu? Zar niste mogli pretpostaviti da će vas zasuti strijelama sa zidina?21. Tko je i kako ubio Abimeleka, Jerubaalovog sina? Zar nije žena bacila na njega mlinski kamen sa zidina pa je poginuo u Tebesu? Zašto ste prišli tako blizu zidinama?’ Ako te tako bude pitao, reci mu: ‘Poginuo je i tvoj sluga Urija Hetit.’«22. Glasnik ode k Davidu i ispriča sve kako mu je Joab rekao.23. Pričao je: »Napali su nas na otvorenome, ali mi smo ih potisnuli prema ulazu u grad.24. Tada su nas sa zidina zasuli strijelama. Poginulo je nekoliko kraljevih vojnika, a među njima i tvoj sluga Urija Hetit.«25. Nato David reče glasniku: »Ovako reci Joabu: ‘Neka te ovaj poraz ne obeshrabri jer nikad se ne zna tko će stradati od mača. Navali na grad još žešće i uništi ga.’ Reci tako Joabu i ohrabri ga.«26. Kad je Urijina žena Bat Šeba čula da joj je muž poginuo, žalila je za njim.27. A kad je prošlo vrijeme žalovanja, David je poslao po nju. Doveli su je u kraljevsku palaču, gdje je postala kraljevom ženom i rodila mu sina. BOG je vidio zločin koji je počinio David.2 Samuelu 12:1-311. BOG je proroka Natana poslao k Davidu. Natan je došao kralju i rekao mu: »U jednome su gradu živjela dvojica ljudi. Jedan je bio bogat, a drugi siromašan.2. Bogataš je posjedovao mnoga stada životinja,3. dok siromah nije imao ništa osim jedne kupljene ovčice koja je rasla uz njega i njegovu djecu. Jela je njegovo oskudno jelo, pila iz njegove čaše i spavala mu na krilu. Bila mu je poput kćeri.4. Jednom je prilikom bogatašu u kuću došao neki putnik. Bogati je čovjek htio ugostiti putnika, ali mu je bilo žao uzeti od svojih životinja pa je uzeo siromahovu ovčicu i pripremio jelo za svoga gosta.«5. David se jako razljutio na bogataša pa je rekao Natanu: »Zaklinjem se BOGOM, čovjek koji je to učinio zaslužuje smrt!6. I još treba platiti četverostruku vrijednost one ovčice jer nije pokazao nimalo samilosti!«7. »Ti si taj čovjek«, reče mu Natan. »Ovako kaže Izraelov BOG: ‘Odabrao sam te za kralja Izraela i spasio te od Šaula.8. Dao sam ti njegove kuće i žene. Dao sam ti narod Izraela i Jude. Da ti je to bilo premalo, dao bih ti još.9. Zašto ne poštuješ moju riječ i preda mnom činiš zlo? Dao si ubiti Uriju, a njegovu si ženu uzeo sebi. Dopustio si da ga Amonci ubiju umjesto tebe.10. Zato će odsad mač i smrt uvijek prijetiti tvojoj obitelji. Kad si uzeo sebi ženu Urije Hetita, pokazao si da me ne poštuješ.’11. A sad BOG kaže: ‘Učinit ću da ti netko od obitelji donese nesreću. Uzet ću tvoje žene i dati ih tvom bližnjemu na tvoje oči, a on će s njima spavati pred očima javnosti .12. Ti si svoj grijeh počinio u tajnosti, a ja ću ovo svoje obećanje izvršiti pred cijelim Izraelom, usred bijela dana .’«13. David je rekao Natanu: »Učinio sam grijeh protiv BOGA.« Natan odgovori: »BOG ti je oprostio. Nećeš umrijeti.14. No budući da si svojim činom pokazao prezir prema BOGU, umrijet će ti sin.«15. Kad je Natan otišao kući, BOG učini da se razboli dijete koje je Urijina žena Bat Šeba rodila Davidu.16. David se molio BOGU za život djeteta, postio je i proveo noć ležeći na goloj zemlji.17. Glavari iz Davidove obitelji dolazili su i molili ga da se digne sa zemlje, ali on je odbijao. Nije s njima htio niti jesti.18. Sedmoga je dana dijete umrlo. Davidovi su se sluge bojali reći kralju za smrt djeteta jer su mislili: »Dok je dijete bilo živo, govorili smo mu, ali nije slušao. Kako da mu sad kažemo da je dijete umrlo? Mogao bi sebi učiniti neko zlo.«19. No David je primijetio da sluge šapuću među sobom i shvatio da je dijete umrlo. »Je li dijete mrtvo?« upita on. »Da«, odgovorili su oni, »umrlo je.«20. Tada David ustane sa zemlje, opere se, presvuče i namaže uljem da bi mu se lice sjajilo. Otišao je u Božji dom i iskazao štovanje BOGU. Potom je u palači zatražio da mu donesu hranu pa je jeo.21. A sluge su ga pitali: »Što to radiš? Dok je dijete bilo živo, postio si i plakao. A sad, kad je umrlo, ti si ustao i jedeš!«22. On odgovori: »Dok je dijete bilo živo, postio sam i plakao jer sam mislio: ‘Tko zna? Možda će mi se BOG smilovati i pustiti dijete da živi.’23. No zašto da sad postim kad je dijete umrlo? Mogu li ga vratiti? Ja ću jednoga dana otići k njemu, ali ono se više neće vratiti k meni.«24. Potom je David tješio svoju ženu Bat Šebu. Ponovo je spavao s njom i ona je uskoro rodila sina kojem je dala ime Salomon. BOG je volio dječaka25. te je preko proroka Natana poručio da ga treba nazvati imenom Jedidija jer je BOG tako htio.26. Joab je još jednom napao amonski grad Rabu i ovaj put zauzeo kraljevsku tvrđavu.27. Poslao je Davidu glasnike s porukom: »Zauzeo sam Rabu i tvrđavu koja čuva zalihe vode.28. Sad ti okupi ostatak vojske, izvrši opsadu i osvoji ga. Inače ću ga osvojiti sam pa će se grad nazivati mojim imenom.«29. David je okupio svu vojsku, otišao u Rabu, napao grad i osvojio ga.30. S glave je njihovoga kralja uzeo zlatnu krunu s dragim kamenom koja je težila trideset i četiri kilograma . Stavili su je na Davidovu glavu, a on je iz grada uzeo još puno plijena.31. Izveo je stanovnike i naredio im da rade pilama, željeznim pijucima i sjekirama. Natjerao ih je da izrađuju cigle. Tako je učinio u svim amonskim gradovima. Zatim se s cijelom vojskom vratio u Jeruzalem.Psalmi 65:9-139. Za zemlju brineš, natapaš je vodom i činiš je plodnom. Rijekama daješ vode, ljudima daješ usjeve.10. Zemljine oranice natapaš, brazde poravnavaš; omekšavaš je pljuskom, urod joj blagoslivljaš.11. Godinu ovjenčavaš svojim dobrima, tvoja kola prepuna su plodova.12. Divlji pašnjaci puni su obilja, veseljem se kite brda.13. Livade su se stadima prekrile, a doline žitom odjenule. Svi kliču i pjevaju od radosti.Izreka 16:22-2422. Mudrost je izvor života onome tko je ima, a glupost je kazna glupanima.23. Um mudroga upravlja njegovim govorom i čini mu riječi uvjerljivima.24. Ljubazne riječi su kao med, nepcu slatke i tijelu ljekovite.Ivanu 6:22-5122. Osvanuo je novi dan. Mnoštvo, koje je ostalo na drugoj obali jezera, prisjetilo se da se ondje nalazila samo jedna lađica. Znali su da Isus nije ušao u nju i da su njegovi učenici otplovili sami.23. Neke su lađice iz Tiberijade pristale blizu mjesta na kojem su ljudi jeli kruh nakon što je Gospodin zahvalio Bogu.24. Kad su vidjeli da ondje više nema ni Isusa ni njegovih učenika, ukrcali su se u lađice i otisnuli prema Kafarnaumu da ondje potraže Isusa.25. Kad su ga pronašli na drugoj obali jezera, upitali su ga: »Učitelju, kada si došao ovamo?«26. Na to im je Isus odgovorio: »Istinu vam kažem. Ne tražite vi mene zbog toga što ste razumjeli čudesne znakove, nego zbog kruha koji ste jeli i nasitili se.27. Ne trudite se oko hrane koja se kvari, već oko hrane koja se nikad ne kvari i koja daje vječni život. Takvu će vam hranu dati Sin Čovječji jer ga je za to ovlastio Bog Otac.«28. »Što moramo raditi«, upitali su ga tada, »da činimo djela koja želi Bog?«29. Isus im je na to odgovorio: »Vjerujte u onoga koga je on poslao. To je Božja volja.«30. »Čime nam možeš dokazati da si ti taj?« pitalo je mnoštvo ljudi. »Daj da vidimo neki znak pa ćemo ti vjerovati.31. Naši su preci jeli manu u pustinji, baš kao što piše u Svetom pismu: ‘Dao im je kruh s Neba da jedu’ .«32. Isus im je rekao: »Govorim vam istinu. Nije vam Mojsije dao kruh s Neba. Moj vam Otac daje pravi kruh s Neba.33. Jer, kruh koji daje Bog jest kruh koji dolazi s Neba i daje život svijetu.«34. »Gospodine«, rekli su mu, »daj nam uvijek toga kruha!«35. »Ja sam kruh života«, odgovorio im je Isus. »Tko dođe k meni, nikada više neće ogladnjeti. Tko vjeruje u mene, nikada više neće ožednjeti.36. Ali već sam vam rekao da ste me vidjeli pa ipak ne vjerujete.37. Sve koje mi Otac dâ, uzet ću k sebi. Neću izbaciti nikoga tko dođe k meni.38. Nisam sišao s Neba da činim svoju volju, nego volju onoga koji me je poslao.39. A volja onoga koji me je poslao jest da ne izgubim ni jednoga od onih koje mi je dao, već da ih sve uskrisim u posljednji dan.40. Moj Otac želi da svatko tko vidi Sina i povjeruje u njega, ima vječni život. Toga ću ja uskrisiti u posljednji dan.«41. Tada su Židovi počeli gunđati i prigovarati Isusu što je rekao: »Ja sam kruh koji je sišao s Neba.«42. Govorili su: »Pa to je Isus, Josipov sin! Poznajemo mu i oca i majku. Kako može tvrditi: ‘Ja sam sišao s Neba?’«43. Na to im je Isus rekao: »Prestanite mrmljati!44. K meni mogu doći samo oni koje Otac, koji me je poslao, dovede k meni. A ja ću ih uskrisiti u posljednji dan.45. Proroci su pisali: ‘Sve će ih Bog poučiti.’ Svatko tko sluša Oca i uči od njega, dolazi k meni.46. To ipak ne znači da je itko vidio Oca. Oca je vidio samo onaj tko dolazi od njega.47. Govorim vam istinu. Tko vjeruje, ima vječni život.48. Ja sam kruh koji daje život.49. Vaši su preci jeli manu u pustinji pa su ipak umrli.50. Ovo je pak kruh koji je sišao s Neba. Tko jede ovaj kruh, neće nikada umrijeti.51. Ja sam živi kruh koji je sišao s Neba. Tko bude jeo ovaj kruh, živjet će zauvijek. Kruh, koji ću ja dati, moje je tijelo koje dajem da svijet može živjeti.« Croatian Bible (SHP) 2019 Biblija: Suvremeni Hrvatski Prijevod (SHP) @ 2019 Bible League International