Biblija u jednoj godini Lipanj 122 Kraljevima 11:1-211. Kad je Ahazijina majka Atalija shvatila da je njezin sin mrtav, odlučila je uništiti cijelu kraljevsku obitelj.2. No Jošeba, kći kralja Jehorama i Ahazijina sestra, uzela je Ahazijinog sina Joaša i udaljila ga od potomaka kraljevske obitelji koje je čekalo smaknuće. Sklonila je njega i njegovu dojilju u jednu spavaonicu. Tako ga je sakrila od Atalije i sačuvala od smrti.3. Ostao je sakriven u BOŽJEM Hramu tijekom šest godina Atalijine vladavine.4. No u sedmoj je godini vrhovni svećenik Jojada poslao po zapovjednike postrojbi od sto vojnika, po kraljevu tjelesnu stražu i dvorsku stražu, te ih okupio u BOŽJEM Hramu. Sklopio je s njima savez i pod prisegom ih obvezao na vjernost. Potom im je pokazao kraljevog sina.5. Zapovjedio im je: »Ovako ćete učiniti. Trećina postrojbe, koja je na dužnosti na šabat, dan odmora, čuvat će kraljevsku palaču.6. Druga će trećina postrojbe biti na Surskim vratima, a treća na gradskim vratima iza straže. Tako ćete osiguravati kraljevsku palaču sa svih strana.7. Dvije postrojbe, koje na šabate, dane odmora, nisu na dužnosti, čuvat će BOŽJI Hram.8. Okružit ćete kralja s oružjem u rukama. Ubijte svakog tko vam se približi. Ostanite uz kralja kamo god se bude kretao.«9. Zapovjednici su učinili sve kako im je naredio svećenik Jojada. Svaki je poveo svoje ljude, one koji su stupali na dužnost i one koji su istupali s dužnosti na šabat, dan odmora. Došli su kod svećenika Jojade.10. Razdijelio im je koplja i štitove koji su pripadali kralju Davidu, a čuvali su se u BOŽJEM Hramu.11. Stražari su se s oružjem u ruci rasporedili oko Hrama i žrtvenika, od desne do lijeve strane. Štitili su kralja sa svih strana.12. Zatim je Jojada izveo kraljevog sina, stavio mu krunu i predao dokument Saveza . Proglasili su ga kraljem i pomazali, a narod je pljeskao i vikao: »Živio kralj!«13. Kad je Atalija čula viku mnoštva stražara i naroda, ušla je k njima u BOŽJI Hram.14. Vidjela je kralja koji stoji pored stupa, kao što je bio običaj. Vidjela je zapovjednike i trubače te sav narod kako se raduje i svira u trube. Tada je ona razderala svoju odjeću i povikala: »Izdaja! Izdaja!«15. Svećenik Jojada naredio je zapovjednicima vojske: »Izvedite je van kroz redove vojnika. Pogubite mačem nju i svakoga tko krene za njom.« Jojada nije htio da je pogube u BOŽJEM Hramu.16. Vojnici su zgrabili Ataliju i ubili je na ulazu za konje u kraljevsku palaču.17. Tada je Jojada sklopio savez kralja i naroda s BOGOM. Obećali su da će biti BOŽJI narod. Sklopio je također i savez između kralja i naroda.18. Potom je cijeli narod otišao u Baalov hram i sve srušio. Žrtvenike i kipove razbili su na komadiće, a Baalovog svećenika Matana pogubili ispred tih žrtvenika. Svećenik Jojada postavio je stražare da čuvaju BOŽJI Hram.19. Poveo je zapovjednike, kraljevu tjelesnu stražu, dvorsku stražu i cijeli narod. Izveli su kralja iz BOŽJEGA Hrama i uveli ga u kraljevsku palaču kroz stražarska vrata. Ondje je kralj Joaš sjeo na kraljevsko prijestolje.20. Cijeli se narod radovao. U gradu je zavladao mir nakon što je Atalija pogubljena mačem kod kraljevske palače.21. Joaš je imao sedam godina kad je postao kralj Jude.2 Kraljevima 12:1-211. U sedmoj godini Jehuove vladavine u Izraelu, u Judi je zavladao Joaš. Vladao je u Jeruzalemu sljedećih četrdeset godina. Majka mu se zvala Sibija, a bila je iz Beer Šebe.2. Joaš je cijelog svoga života postupao ispravno pred BOGOM, kako ga je poučio svećenik Jojada.3. No nije uklonio idole iz raznih svetišta. Narod je ondje i dalje prinosio žrtve i palio tamjan .4. Joaš je rekao svećenicima: »Sakupite sav novac što se donosi u BOŽJI Hram — novac od posvećenih darova, novac od poreza, novac od osobnih zavjeta i novac od dobrovoljnih priloga za Hram.5. Neka svećenici upotrijebe novac, koji primaju od ljudi kojima služe, i neka ga koriste za popravak bilo kakve štete koja nastane na Hramu.«6. No niti do dvadeset i treće godine njegove vladavine svećenici nisu uspjeli popraviti Hram.7. Zato je kralj Joaš pozvao svećenika Jojadu i druge svećenike. »Zašto niste popravljali štetu na Hramu?« pitao ih je. »Prestanite zadržavati novac koji dobivate od ljudi kojima služite i predajte ga za obnovu Hrama.«8. Svećenici su se dogovorili da više neće sakupljati novac od naroda, ali niti da će više voditi brigu o popravcima na Hramu.9. Jojada je uzeo jedan sanduk i izbušio mu rupu na poklopcu. Stavio ga je pored žrtvenika, desno od ulaza u BOŽJI Hram. Svećenici, koji su čuvali ulaz, stavljali su u njega sav novac koji su ljudi donosili u Hram.10. Kad god se sanduk napunio, došli bi kraljev bilježnik i vrhovni svećenik, prebrojali novac i vezali ga u vreće.11. Prebrojani novac izdavan je nadglednicima BOŽJEGA Hrama, koji su ga isplaćivali graditeljima BOŽJEGA Hrama — stolarima,12. zidarima i klesarima. Kupovali su drvo i klesani kamen za popravke te podmirivali sve druge troškove.13. Novac, koji je donesen u BOŽJI Hram, nije se trošio za srebrne čaše, škare za fitilj, zdjele, trube i druge predmete od zlata ili srebra,14. već se koristio samo za plaćanje radnika koji su popravljali BOŽJI Hram.15. Od nadglednika se nije tražio obračun troškova za isplatu radnika jer su bili ljudi od povjerenja.16. Novac od žrtava za očišćenje i žrtava naknadnica nije se donosio u BOŽJI Hram. Pripadao je svećenicima.17. U to je vrijeme aramejski kralj Hazael napao grad Gat i osvojio ga. Tada je odlučio krenuti na Jeruzalem.18. No judejski je kralj Joaš uzeo sve svete predmete, koje su posvetili njegovi preci, judejski kraljevi Jošafat, Jehoram i Ahazija. Uzeo je i svete predmete koje je on sâm posvetio te sve zlato koje se našlo u riznicama BOŽJEGA Hrama i kraljevske palače. Sve je to poslao aramejskom kralju Hazaelu koji je tada odustao od pohoda na Jeruzalem.19. Ostala Joaševa djela, sve što je činio, zapisana su u knjizi Povijest judejskih kraljeva.20. Njegovi su se službenici urotili protiv njega i ubili ga u Bet Milu, na putu koji vodi dolje, prema Sili.21. Ubili su ga njegovi službenici Jozabad, Šimatov sin, i Jehozabad, Šomerov sin. Joaš je sahranjen pored svojih predaka u Davidovom gradu. Njegov je sin Amasija postao sljedeći kralj.2 Kraljevima 13:1-251. U dvadeset i trećoj godini vladavine judejskoga kralja Joaša, Ahazijinog sina, kralj Izraela postao je Joahaz, Jehuov sin. Vladao je u Samariji sedamnaest godina.2. Činio je zlo pred BOGOM. Povodio se za grijesima Jeroboama, Nebatovog sina, koji je na grijeh navodio i Izraelce. Nije htio prestati griješiti.3. Zato se BOG jako razljutio na Izrael. Dugo su vremena bili pod vlašću aramejskoga kralja Hazaela i njegovog sina Ben Hadada.4. Tada je Joahaz molio BOGA za milost. BOG ga je saslušao jer je vidio kako aramejski kralj okrutno ugnjetava Izraelce.5. Stoga, BOG je poslao Izraelcima čovjeka koji će ih spasiti te su se oslobodili aramejske vlasti. Izraelci su sad mogli mirno živjeti u svojim domovima, kao i prije.6. Ipak, nisu se odrekli grijeha Jeroboamove obitelji, na koje je Jeroboam navodio Izraelce, već su i dalje ustrajali u njima. Zadržali su kipove božice Ašere u Samariji.7. Joahazu od vojske nije preostalo ništa osim pedesetorica konjanika, deset bojnih kola i deset tisuća pješaka. Uništio ih je aramejski kralj. Satrao ih je tako da su se razletjeli kao prašina na vjetru.8. Ostala Joahazova djela, sve što je činio i postigao, zapisana su u knjizi Povijest izraelskih kraljeva.9. Joahaz je nakon smrti sahranjen u Samariji, a njegov je sin Joaš postao sljedeći kralj.10. U trideset i sedmoj godini vladavine judejskoga kralja Joaša, Ahazijinog sina, u Samariji je nad Izraelom zavladao Joaš , Joahazov sin. Vladao je sljedećih šesnaest godina.11. I on je činio zlo pred BOGOM. Nije odustajao od grijeha Jeroboama, Nebatovog sina, koji je na grijeh navodio i Izraelce, već je u njima ustrajao.12. Ostala Joaševa djela, sve što je činio, kao i njegova odvažnost u borbi protiv judejskoga kralja Amasije, zapisana su u knjizi Povijest izraelskih kraljeva.13. Joaš je umro, a na prijestolju ga je naslijedio sin Jeroboam. Sahranjen je u Samariji, pored drugih izraelskih kraljeva.14. Elizej se razbolio, od čega je kasnije i umro. Izraelski ga je kralj Joaš otišao vidjeti prije smrti pa je pred njim glasno plakao: »Oče moj! Oče moj! Kola i konjanici Izraelovi!«15. Elizej mu je rekao: »Uzmi lûk i strijele«. I kralj ih je uzeo.16. »Napni lûk«, nastavio je Elizej. Kad je kralj napeo lûk, Elizej je položio svoje ruke na njegove.17. Rekao mu je: »Otvori prozor koji gleda na istok«. I kralj je otvorio prozor. »Odapni strijelu!« rekao je tada Elizej. I kralj je odapeo strijelu. »Božja strijela pobjede, strijela pobjede nad Aramom!« govorio je Elizej kralju. »Borit ćeš se s Aramejcima u gradu Afeku, sve dok ih potpuno ne potučeš.«18. Zatim je prorok rekao: »Primi strijele«. I kralj ih je primio. Tada je zapovjedio izraelskom kralju: »Udari njima o zemlju.« Kralj je udario o zemlju tri puta pa stao.19. Božji se čovjek razljutio na njega: »Trebao si udariti pet ili šest puta. Tada bi sasvim porazio Aramejce i dokrajčio ih. Ovako ćeš ih poraziti samo tri puta.«20. Elizej je umro pa su ga sahranili. U to su vrijeme pljačkaši iz zemlje Moab svakog proljeća upadali u zemlju.21. Jednom su neki Izraelci sahranjivali tijelo mrtvog čovjeka. Iznenada su ugledali skupinu pljačkaša pa su tijelo bacili u Elizejev grob. U trenutku kad je mrtvac dotaknuo Elizejeve kosti, oživio je i stao na noge.22. Aramejski je kralj Hazael ugnjetavao Izrael cijelo vrijeme tijekom Joahazove vladavine.23. No BOG je bio milostiv Izraelcima, sažalio se nad njima i stao na njihovu stranu, sve zbog svog saveza s Abrahamom, Izakom i Jakovom. Zato ih nije uništio. Nikada ih nije potpuno odbacio.24. Nakon što je aramejski kralj Hazael umro, njegov je sin Ben Hadad postao kralj.25. Joaš, Joahazov sin, uspio je od Ben Hadada, Hazaelovog sina, povratiti gradove koje je on u borbi oduzeo njegovom ocu Joahazu. Joaš je pobijedio tri puta i vratio izraelske gradove.Psalmi 73:1-91. Asafov hvalospjev. Zaista je dobar Bog prema Izraelu, prema onima čistoga srca.2. A ja sam se skoro poskliznuo i samo što nisam posrnuo.3. Jer, zavidio sam bahatima i gledao blagostanje opakih.4. Nikakvu patnju ne trpe, tijelo im je zdravo i snažno.5. Nemaju briga kao drugi, ljudske ih nevolje mimoilaze.6. Oholost je njihova ogrlica, nasilje odjeća koja ih pokriva.7. Oči su im podbuhle od sala, srca su im puna ludosti.8. Izruguju se i pakosni su, nadmeno prijete i ugnjetavaju.9. Ustima govore protiv neba, a jezikom protiv zemlje.Izreka 18:16-1716. Dar čovjeku otvara vrata i pruža pristup velikanima.17. Tko prvi iznese svoj slučaj, ispravnim se doima dok ga drugi ne ispita.Ivanu 19:23-4223. Nakon što su razapeli Isusa, vojnici su uzeli njegovu odjeću i podijelili je na četiri dijela. Svaki je uzeo jedan dio, a uzeli su i njegovu tuniku. Ona nije bila šivana, već satkana u jednom komadu, odozgo nadolje.24. Zato su vojnici rekli jedan drugomu: »Ne trgajmo je! Radije bacimo kocku da vidimo kome će pripasti!« Time se ispunilo Sveto pismo koje kaže: »Podijelili su moju odjeću među sobom; bacili su kocku za moju tuniku.« Tako su postupili vojnici.25. Uz Isusov su križ stajale njegova majka, sestra njegove majke te Marija, Kleofina žena, i Marija iz Magdale.26. Isus je spazio svoju majku i nedaleko od nje učenika, kojeg je jako volio, te je rekao majci: »Draga ženo, evo ti sina!«27. Potom je rekao učeniku: »Evo ti majke!« On ju je odmah potom uzeo u svoj dom.28. Nakon toga, Isus je znao da se ispunilo sve što se trebalo dogoditi pa je rekao da bi se obistinilo Sveto pismo: »Žedan sam.«29. Ondje je bio vrč pun octa. Nataknuli su spužvu natopljenu octom na izopovu stabljiku i primaknuli je Isusovim ustima.30. Isus je uzeo gutljaj i rekao: »Svršeno je!« Spustio je glavu i izdahnuo.31. Bio je dan pripreme, uoči šabata. Da tijela ne bi ostala na križevima na šabat — jer je tog šabata bio poseban blagdan — Židovi su zamolili Pilata da naredi da se razapetima slome noge i da ih se ukloni.32. Stoga, vojnici su došli i polomili noge prvo jednom pa onda drugom čovjeku koji su bili razapeti s Isusom.33. Kad su došli do Isusa, vidjeli su da je već mrtav pa mu nisu slomili noge,34. nego mu je jedan od vojnika kopljem probio bok. Iz rane je isti tren potekla i krv i voda.35. To je ispričao onaj koji je to vidio svojim očima. Njegovo je svjedočanstvo točno i on zna da govori istinu. Ispričao je to da biste i vi mogli vjerovati.36. Tako se zbilo da bi se ispunilo Sveto pismo, koje kaže: »Ni jedna kost neće mu biti slomljena. «37. A na drugome mjestu Sveto pismo kaže: »Gledat će onoga koga su proboli. «38. Nakon toga, Josip iz Arimateje zamolio je Pilata da mu dopusti skinuti Isusovo tijelo s križa. Josip je bio Isusov učenik, ali u tajnosti, jer se bojao Židova. Pilat mu je dopustio da uzme Isusovo tijelo pa je Josip otišao i uzeo ga.39. S njim je bio i Nikodem, onaj koji je jednom ranije došao noću k Isusu. Donio je oko pedeset litara mješavine mirisne smirne i aloje.40. Potom su uzeli Isusovo tijelo i omotali ga lanenim zavojima namočenim u mirisne trave, prema židovskim pogrebnim običajima.41. Na mjestu gdje je Isus bio razapet nalazio se vrt. U vrtu je bio novi grob, u koji još nitko nije bio položen.42. Budući da je bio židovski dan pripreme za šabat, dan odmora, a grob je bio u blizini, položili su Isusa u njega. Croatian Bible (SHP) 2019 Biblija: Suvremeni Hrvatski Prijevod (SHP) @ 2019 Bible League International